1, 2. (a) Koja bi pitanja volio postaviti Bogu? (b) Što je Mojsije pitao Boga?

MOŽEŠ li zamisliti sebe kako razgovaraš s Bogom? I sama pomisao da ti se obraća Suveren svemira izaziva strahopoštovanje! Isprva oklijevaš, no kasnije mu uspijevaš odgovoriti. On te sluša, odgovara na tvoja pitanja i čak ti daje do znanja da mu slobodno možeš postaviti bilo koje pitanje. Što bi ga pitao?

² Davno prije živio je jedan čovjek koji se našao baš u takvoj situaciji. Zvao se Mojsije. No možda te iznenadi koje je pitanje odlučio postaviti Bogu. Nije ga pitao o sebi, svojoj budućnosti niti o lošem stanju ljudi. Umjesto toga, upitao je Boga kako mu je ime. To ti je vjerojatno čudno jer je Mojsije već znao Božje osobno ime. Dakle, njegovo je pitanje moralo imati dublje značenje. Ustvari, Mojsije nije mogao postaviti bitnije pitanje. Odgovor na njega tiče se svih nas. Može ti pomoći da poduzmeš jedan od najvažnijih koraka u približavanju Bogu. Kako? Razmotrimo taj izuzetan razgovor.

3, 4. Što se dogodilo prije nego što je Mojsije počeo razgovarati s Bogom, i koja je bila glavna tema tog razgovora?

³ Mojsije je tada imao 80 godina. Četrdeset je godina živio daleko od svog naroda Izraela, koji je robovao u Egiptu. Jednog dana dok je čuvao stada svog tasta, ugledao je nesvakidašnji prizor. Vidio je kako je jedan trnov grm počeo gorjeti, ali nije sagorijevao. Naprosto je gorio, bliješteći poput krijesa koji osvjetljava padinu planine na kojoj je zapaljen. Mojsije je prišao bliže da pogleda što se događa. Sigurno je bio zapanjen kad je začuo glas iz vatre!  Potom su Bog i Mojsije dugo razgovarali preko anđeoskog predstavnika. I, kao što možda znaš, Bog je tom prilikom zapovjedio Mojsiju da napusti svoj miran život i vrati se u Egipat kako bi oslobodio Izraelce iz zarobljeništva, što je Mojsije isprva oklijevao učiniti (2. Mojsijeva 3:1-12).

⁴ Mojsije je tada Bogu mogao postaviti bilo koje pitanje. Međutim, zapazi što ga je odlučio pitati: “Evo, kad otiđem k sinovima Izraelovim, pa im rečem: Bog otaca vaših posla me k vama, ako mi reku: kako mu je ime? što ću im kazati?” (2. Mojsijeva 3:13).

5, 6. (a) Kojoj nas jednostavnoj, bitnoj istini uči Mojsijevo pitanje? (b) Što se učinilo s Božjim osobnim imenom, a za svaki je prijekor? (c) Zašto je toliko značajno to što je Bog otkrio svoje ime ljudima?

⁵ To nas pitanje ponajprije uči da Bog ima ime. Tu jednostavnu istinu ne smijemo shvatiti olako. Pa ipak, mnogi postupaju upravo tako. Božje se osobno ime izbacuje iz mnogih prijevoda Biblije i zamjenjuje titulama kao što su “Gospodin” i “Bog”. To je nešto najtužnije učinjeno u ime religije, nešto što zavređuje svaki prijekor. Na kraju krajeva, što prvo učiniš kad se upoznaješ s nekim? Zar ga ne upitaš kako se zove? Slično je i s upoznavanjem Boga. On nije bezimeno, hladno biće koje je nemoguće upoznati ili razumjeti. Premda je nevidljiv, on je osoba i ima svoje ime — a ono glasi Jehova.

⁶ Osim toga, kad Bog otkriva svoje osobno ime, to za sobom povlači nešto značajno i oduševljavajuće. On nas poziva da ga upoznamo. On želi da donesemo najbolju životnu odluku — da mu se približimo. No Jehova je učinio puno više nego što nam je samo rekao svoje ime. Otkrio nam je i nešto o svojoj osobnosti.

7. (a) Što znači Božje ime? (b) Što je Mojsije zapravo želio saznati kad je upitao Boga kako mu je ime?

⁷ Jehova je sam izabrao svoje ime koje je od velikog značaja. Brojni stručnjaci smatraju da “Jehova” znači “onaj koji čini da postane”. On je biće kojem nema premca u čitavom svemiru jer je on stvorio sve što postoji i ispunjava sve svoje naume. Već sama ta činjenica ulijeva nam strahopoštovanje. No otkriva li nam značenje Božjeg imena još nešto o osobi koja ga nosi? Mojsije je očito želio saznati više. On je znao da je Jehova Stvoritelj i znao je kako se zove. Božje ime nije mu bilo nešto novo. Ljudi su ga dotad već stoljećima koristili. Kad je Mojsije upitao Boga kako mu je ime, nesumnjivo se zanimao za osobu koja se predstavlja tim imenom. On je zapravo rekao: ‘Što o tebi mogu reći tvom narodu Izraelu da bi to izgradilo njihovu vjeru u tebe, da bi ih uvjerilo kako ćeš ih doista izbaviti?’

8, 9. (a) Kako je Jehova odgovorio na Mojsijevo pitanje, i zašto mnogi prijevodi pogrešno prevode njegov odgovor? (b) Što znači izjava: “Ja ću postati ono što želim postati”?

⁸ Jehova mu je odgovorio na to pitanje tako što mu je ukazao na jedno zadivljujuće obilježje svoje osobnosti koje je povezano sa značenjem njegova imena. Rekao mu je: “Ja ću postati ono što želim postati” (2. Mojsijeva 3:14, NS). U mnogim prijevodima Biblije na tom mjestu stoji: “Ja sam koji jesam.” No precizniji prijevodi pokazuju da Bog time nije samo potvrdio svoje postojanje. Umjesto toga, on je Mojsiju — a u širem smislu i svima nama — želio dati do znanja da on može postati što god poželi odnosno što god je potrebno da bi ispunio svoja obećanja. Prema prijevodu J. B. Rotherhama ovaj redak jasno glasi: “Postat ću što god poželim.” Jedan stručnjak za biblijski hebrejski objašnjava taj izraz ovako: “O kakvoj  god da se situaciji ili potrebi radi (...), Bog će ‘postati’ rješenje i udovoljiti toj potrebi.”

⁹ Što je to značilo za Izraelce? Koja god da im se prepreka našla na putu, koliko god da je bila teška njihova situacija, Jehova bi postao sve što treba kako bi ih oslobodio ropstva i doveo u Obećanu zemlju. To je ime sasvim sigurno ulijevalo pouzdanje u Boga. Ono i na nas može slično djelovati (Psalam 9:10). Zašto?

10, 11. U kom nas smislu Jehovino ime potiče da na njega gledamo kao na najsvestranijeg i najboljeg mogućeg Oca? Navedi primjer.

¹⁰ Prikažimo to jednim primjerom: Roditelji znaju koliko svestrani i prilagodljivi moraju biti dok odgajaju djecu. U jednom jedinom danu roditelj možda mora biti njegovatelj, kuhar, učitelj, odgajatelj, sudac i još puno toga. Mnogi su preopterećeni tolikim brojem uloga koje moraju odigrati. Svjesni su da njihovi maleni potpuno vjeruju u njih i da nikada ne sumnjaju u to da tata i mama mogu ublažiti bol, riješiti sve prepirke, popraviti svaku slomljenu igračku i odgovoriti na svako pitanje koje se pojavi u njihovim neumorno radoznalim glavicama. Neki roditelji smatraju da nisu dostojni takvog povjerenja, a ponekad su i frustrirani zbog vlastitih ograničenja. Osjećaju da naprosto nisu u stanju ispuniti mnoge od tih uloga.

¹¹ I Jehova je poput roditelja punog ljubavi. Štoviše, nema toga što, unutar okvira svojih savršenih mjerila, ne može postati kako bi se na najbolji mogući način brinuo za svoju zemaljsku djecu. Zato nas njegovo ime, Jehova, potiče da na njega gledamo kao na najboljeg mogućeg Oca (Jakov 1:17). Mojsije i svi drugi vjerni Izraelci ubrzo su se uvjerili da to ime dolikuje Jehovi. S divljenjem su gledali kako postaje Vojni Zapovjednik, Gospodar svih prirodnih elemenata, neusporedivi Zakonodavac, Sudac,  Graditelj, kako ih opskrbljuje vodom i hranom, kako se brine da imaju odjeću i obuću — i čini još puno toga.

12. Kako se faraonov stav prema Jehovi razlikovao od Mojsijevog?

¹² Stoga, Bog nam je obznanio svoje ime, otkrio neka zadivljujuća obilježja svoje osobnosti i čak dokazao da je istina sve što nam je rekao o sebi. Nema sumnje, Bog želi da ga upoznamo. Kako reagiramo na to? Mojsije je želio upoznati Boga. Ta je gorljiva želja oblikovala Mojsijev život i navela ga da se veoma približi svom nebeskom Ocu (4. Mojsijeva 12:6-8; Hebrejima 11:27). Nažalost, malotko je od Mojsijevih suvremenika imao istu želju. Kad je Mojsije spomenuo faraonu Jehovu po imenu, taj je oholi egipatski vladar uzvratio: “Tko je Jehova?” (2. Mojsijeva 5:2). Faraon nije želio saznati nešto više o Jehovi. Naprotiv, podrugljivo je odbacio izraelskog Boga kao da je nevažan ili beskoristan. Takvo je gledište danas vrlo uobičajeno. Ljudi zbog toga nisu u stanju uvidjeti jednu od najvažnijih istina — Jehova je Suvereni Gospodin.

13, 14. (a) Zašto se u Bibliji Jehovi daju mnoge titule, i koje su neke od njih? (Vidi okvir “ Neke Jehovine titule”.) (b) Zašto se jedino Jehovu može nazvati “Suvereni Gospodin”?

¹³ Jehova je toliko svestran, toliko prilagodljiv da mu se u Bibliji s pravom daju mnoge titule. One nisu važnije od njegovog osobnog imena, već nam pomažu da bolje shvatimo što znači njegovo ime. Naprimjer, naziva ga se “Suvereni Gospodin Jehova” (2. Samuelova 7:22, NS). Ta uzvišena titula, koja se u prijevodu Novi svijet pojavljuje na stotine puta, govori nam kakav je Jehovin položaj. Jedino on ima pravo biti Vladar čitavog svemira. Pogledaj zašto.

¹⁴ Jehova je jedinstven kao Stvoritelj. U Otkrivenju 4:11 kaže se: “Dostojan si, Jehova, Bože naš, primiti slavu i čast i moć, jer si ti sve stvorio, i zbog tvoje volje postoji  i stvoreno je.” Ove divne riječi ne mogu se odnositi ni na jedno drugo biće. Sve u svemiru svoje postojanje duguje Jehovi! Nema sumnje, Jehova je dostojan časti, moći i slave koje mu logično i pripadaju kao Suverenom Gospodinu i Stvoritelju svega.

15. Zašto se Jehovu naziva ‘Kralj vječnosti’?

¹⁵ Još jedna titula koju se koristi isključivo za Jehovu je ‘Kralj vječnosti’ (1. Timoteju 1:17; Otkrivenje 15:3). Što ona znači? Premda nam je s našim ograničenim umom to teško dokučiti, Jehovina vječnost seže daleko u prošlost i u budućnost. U Psalmu 90:2 kaže se: “Od vijeka i dovijeka ti si Bog.” Dakle, Jehova nije imao početak; on oduvijek postoji. S pravom ga se naziva “Pradavni” jer je postojao beskrajno dugo prije nego što je bilo tko ili bilo što drugo stvoreno u svemiru! (Danijel 7:9, 13, 22, St). Tko bi mogao s razlogom osporiti njegovo pravo da bude Suvereni Gospodin?

16, 17. (a) Zašto ne možemo vidjeti Jehovu, i zašto nas to ne bi trebalo iznenaditi? (b) U kom je smislu Jehova stvarniji od svega što možemo vidjeti ili dodirnuti?

¹⁶ No neki ipak osporavaju to pravo, kao što je učinio i faraon. Problem je djelomično u tome što nesavršeni ljudi često vjeruju samo u ono što vide svojim očima. Suverenog Gospodina ne možemo vidjeti. On je duhovno biće, nevidljiv ljudskim očima (Ivan 4:24). Osim toga, kad bi ljudi od krvi i mesa došli blizu Jehove Boga, to bi za njih bilo kobno. Sam Jehova rekao je Mojsiju: “Nećeš moći vidjeti lica mojega, jer ne može čovjek mene vidjeti i ostati živ” (2. Mojsijeva 33:20; Ivan 1:18).

¹⁷ To nas ne bi trebalo iznenaditi. Mojsije je uspio vidjeti samo dio Jehovine slave, očito preko anđeoskog zastupnika. Kakve su bile posljedice toga? Mojsijevo je lice ‘svijetlilo’ neko vrijeme nakon toga. Izraelci su se bojali čak pogledati Mojsijevo lice (2. Mojsijeva 33:21-23; 34:5-7,  29, 30). Dakle, mali čovjek zacijelo ne može doslovno vidjeti Suverenog Gospodina u svoj njegovoj slavi! Znači li to da je on išta manje stvaran od onoga što možemo vidjeti i dodirnuti? Ne znači, jer mi bez pogovora priznajemo postojanje mnogočega nevidljivog — recimo vjetra, radiovalova i misli. Nadalje, Jehova je uvijek isti, ne mijenja se s prolaskom vremena, čak ni kad su u pitanju nebrojene milijarde godina! U tom je smislu daleko stvarniji od svega što možemo dodirnuti ili vidjeti, budući da su stvari fizičke prirode podložne starenju i propadanju (Matej 6:19). Međutim, trebamo li ga smatrati tek nekom apstraktnom, bezličnom silom ili nekakvim nedefiniranim Prauzrokom? Da vidimo.

18. Koju je viziju dobio Ezehijel, i što predočavaju četiri lica “bića” koja se nalaze u Jehovinoj blizini?

¹⁸ Mada Boga ne možemo vidjeti, u Bibliji se nalaze zanimljivi reci koji nam omogućuju da letimično zavirimo u samo nebo. Neki od njih nalaze se u prvom poglavlju Ezehijela. Ezehijel je dobio viziju Jehovine nebeske organizacije, a vidio ju je kao veliku nebesku kočiju. Posebno je dojmljiv opis moćnih duhovnih stvorenja koja se nalaze oko Jehove (Ezehijel 1:4-10, St). Ta su “bića” tijesno povezana s Jehovom i njihov nam izgled govori nešto važno o Bogu kojem služe. Svako od njih ima četiri lica — lice bika, lava, orla i čovjeka. Ta bića očito predočavaju četiri istaknute osobine Jehovine osobnosti (Otkrivenje 4:6-8, 10).

19. Koju osobinu predočava lice (a) bika? (b) lava? (c) orla? (d) čovjeka?

¹⁹ Bik u Bibliji obično označava moć i to je sasvim prikladno jer je on izuzetno snažna životinja. S druge strane, lav obično predstavlja pravdu jer prava pravda iziskuje  odvažnost, a lavovi su poznati po toj osobini. Za orlove se zna da imaju oštar vid i da mogu primijetiti sitne stvari još dok su kilometrima daleko od njih. Stoga orlovo lice odgovarajuće simbolizira Božju dalekovidnu mudrost. A čovječje lice? Pa, budući da je čovjek stvoren na Božju sliku, on na jedinstven način može odražavati Božju dominantnu osobinu — ljubav (1. Mojsijeva 1:26). Ta se obilježja Jehovine osobnosti — moć, pravda, mudrost i ljubav — u Bibliji toliko često ističe da ih možemo nazvati Božjim glavnim svojstvima.

20. Treba li nas brinuti pomisao na to da se Jehovina osobnost možda promijenila, i zašto tako odgovaraš?

²⁰ Treba li nas brinuti to da li se Bog možda promijenio tokom tisuća godina otkako je njegov opis zapisan u Bibliji? Ne, Božja se osobnost ne mijenja. On nam kaže: “Ja Jehova ne mijenjam se” (Malahija 3:6). Jehova se ne mijenja iz nekog hira, već dokazuje da je savršeni Otac na temelju onoga kako reagira na svaku situaciju. On pokazuje najprikladnija obilježja svoje osobnosti. Od njegove četiri osobine najistaknutija je ljubav. Ona prožima svaki Božji postupak. On svoju moć, pravdu i mudrost pokazuje s puno  ljubavi. Ustvari, Biblija govori nešto izvanredno o Bogu i toj osobini. Ona kaže: “Bog je ljubav” (1. Ivanova 4:8). Zapazi da se ne kaže da Bog ima ljubav ili da je Bog pun ljubavi. Umjesto toga, kaže se da je Bog ljubav. Ljubav, bit njegove osobnosti, motivira ga u svemu što radi.

21. Čega ćemo biti svjesniji dok budemo bolje upoznavali Jehovine osobine?

²¹ Jesi li ikada vidio malo dijete kako prijateljima radosno i ponosno pokazuje svog oca te onda sasvim otvoreno kaže: “To je moj tata”? Obožavatelji Boga imaju svaki razlog da osjećaju slično za Jehovu. Biblija proriče da će doći vrijeme kada će vjerne osobe govoriti: “Gle, ovo je Bog naš” (Izaija 25:8, 9). Što bolje razumijevanje stječeš o Jehovinim osobinama, to ćeš biti svjesniji da imaš najboljeg mogućeg Oca.

22, 23. Kako Biblija prikazuje našeg nebeskog Oca, i kako znamo da on želi da mu se približimo?

²² Taj Otac nije hladan, rezerviran, suzdržan — bez obzira na to što neki kruti vjernici i filozofi misle. Teško da bismo se osjećali privučenima hladnom Bogu, a Biblija našeg nebeskog Oca ne prikazuje na taj način. Baš naprotiv, za njega kaže da je ‘sretan Bog’ (1. Timoteju 1:11). On ima snažne, a i nježne osjećaje. Njemu je “žao u srcu” kad njegova inteligentna stvorenja krše smjernice koje im je dao za njihovo dobro (1. Mojsijeva 6:6; Psalam 78:41). No kad postupamo mudro i u skladu s njegovom Riječi, ‘radujemo njegovo srce’ (Priče Salamunove 27:11).

²³ Naš Otac želi da mu se približimo. Njegova nas Riječ potiče da ‘pipamo za njim i uistinu ga nađemo, iako, zapravo, nije daleko ni od koga od nas’ (Djela apostolska 17:27). No kako se mali čovjek može približiti Suverenom Gospodaru svemira?