Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

3. POGLAVLJE

„Svet, svet, svet je Jehova“

„Svet, svet, svet je Jehova“

1, 2. Koju je viziju imao prorok Isaija, i šta iz nje učimo o Jehovi?

 ISAIJA je bio ispunjen strahopoštovanjem zbog prizora koji je video — zbog jedne vizije od Boga. Izgledala je tako stvarno! On je kasnije pisao da je ’video Jehovu‘ na Njegovom uzvišenom prestolu. Jehovina raskošna haljina ispunila je ogromni hram u Jerusalimu (Isaija 6:1, 2).

2 Isaija je bio ispunjen strahopoštovanjem i zbog onoga što je čuo — pevanje je bilo tako glasno da su se tresli čak i temelji hrama. Pesma je dolazila od serafima, duhovnih stvorenja vrlo visokog reda. Njihova snažna, harmonična melodija odzvanjala je jednostavnim rečima koje su govorile o veličanstvenosti: „Svet, svet, svet je Jehova nad vojskama! Cela zemlja je puna njegove slave“ (Isaija 6:3, 4). Time što je reč „svet“ otpevana tri puta stavljen je poseban naglasak, i to s pravom, jer je Jehova svet u najpotpunijem smislu te reči (Otkrivenje 4:8). Jehovina svetost se naglašava u celoj Bibliji. Stotine stihova dovode njegovo ime u vezu s rečima „svet“ ili „svetost“.

3. Kako pogrešna gledišta o Jehovinoj svetosti utiču na mnoge da se okrenu od Boga umesto da mu se približe?

3 Očigledno je jedna od prvih stvari koje Jehova želi da shvatimo o njemu ta da je on svet. Pa ipak, danas mnogi odbacuju to shvatanje. Neki pogrešno povezuju svetost sa samopravičnošću ili lažnom pobožnošću. Onima koji se bore s negativnim gledištem o sebi Božja svetost može pre izgledati zastrašujuće nego privlačno. Takve osobe se možda plaše da nikada neće biti vredne toga da se približe tom svetom Bogu. Dakle, mnogi se okreću od Boga zato što je on svet. To je žalosno, jer je Božja svetost stvarno izuzetan razlog da mu se približimo. Zašto? Pre nego što odgovorimo na ovo pitanje, osmotrimo šta je prava svetost.

Šta je svetost?

4, 5. (a) Šta svetost znači, a šta ne znači? (b) Na koja je dva važna načina Jehova „izdvojen“?

4 To što je Bog svet ne znači da je on umišljen, nadmen ili da prezire druge. Baš naprotiv, on mrzi takve osobine (Poslovice 16:5; Jakovljeva 4:6). Šta onda zaista znači reč „svet“? Na hebrejskom jeziku koji se koristi u Bibliji, ta reč je izvedena iz jednog izraza koji znači „izdvojen“. U obožavanju, reč „svet“ se primenjuje na ono što je izdvojeno iz uobičajene upotrebe, to jest na ono što se smatra svetim. Svetost snažno prenosi i misao o čistoći. Kako se ova reč primenjuje na Jehovu? Da li to znači da je on „izdvojen“ od nesavršenih ljudi, da je jako daleko od nas?

5 To nipošto. Kao „Svetac Izraelov“, Jehova je uverio svoj narod da je među njima iako su grešni (Isaija 12:6; Osija 11:9). Dakle, to što je on svet ne znači da je dalek. Pa kako je onda „izdvojen“? Na dva važna načina. Kao prvo, on je izdvojen od sveg stvarstva tako što je jedino on Svevišnji. Njegova čistoća je apsolutna i beskrajna (Psalam 40:5; 83:18). Kao drugo, Jehova je potpuno izdvojen od svakog greha, a to je utešna misao. Zašto?

6. Zašto nam može biti uteha to što je Jehova apsolutno izdvojen od grešnosti?

6 Živimo u svetu u kom je istinska svetost prava retkost. Sve što je vezano za ljudsko društvo otuđeno je od Boga i na ovaj ili onaj način uprljano, iskvareno grehom i nesavršenošću. Svi moramo da vodimo bitku protiv greha koji je u nama. I svi smo u opasnosti da nas taj greh savlada ako se ne čuvamo (Rimljanima 7:15-25; 1. Korinćanima 10:12). Jehova nije u takvoj opasnosti. Pošto je u potpunosti bezgrešan, on nikada neće biti iskvaren ni najmanjim tragom greha. To potvrđuje našu predstavu o Jehovi kao o idealnom Ocu, jer to znači da je on potpuno pouzdan. Za razliku od mnogih grešnih ljudskih očeva, Jehova nikada neće postati iskvaren, razuzdan, niti će povrediti druge. Zbog njegove svetosti, bilo koja takva stvar apsolutno je nemoguća. Jehova se ponekad čak zaklinjao svojom svetošću, jer ništa ne bi moglo biti sigurnije (Amos 4:2). Nije li to ohrabrujuće?

7. Zašto se može reći da je svetost suština Jehovine prirode?

7 Svetost je suština same Jehovine prirode. Šta to znači? Da to prikažemo: osmotri reči „čovek“ i „nesavršen“. Ne možeš opisati ono prvo, a da se ne pozoveš na ovo drugo. Nesavršenost nas prožima i utiče na sve što radimo. A sada osmotri dve potpuno drugačije reči — „Jehova“ i „svet“. Jehovu prožima svetost. Sve u povezanosti s njim je čisto i ispravno. Ne možemo upoznati kakav je stvarno Jehova a da ne uključimo tu snažnu reč — „svet“.

„Jehova je svet“

8, 9. Šta pokazuje da Jehova pomaže nesavršenim ljudima da budu sveti u relativnom smislu?

8 Pošto je Jehova oličenje svetosti, s pravom se može reći da je on izvor sve svetosti. On ne zadržava sebično tu dragocenu osobinu za sebe; on je daje drugima, i to velikodušno. Kada je Bog razgovarao s Mojsijem preko jednog anđela kod grma u plamenu, čak je i okolno tlo postalo sveto jer je bilo u povezanosti s Jehovom! (Izlazak 3:5).

9 Mogu li nesavršeni ljudi postati sveti uz Jehovinu pomoć? Da, u relativnom smislu. Bog je svom narodu Izraelu pružio mogućnost da postane „svet narod“ (Izlazak 19:6). Blagoslovio je taj narod sistemom obožavanja koji je bio svet, čist. Zato je svetost tema koja se stalno ponavlja u Mojsijevom zakonu. U stvari, prvosveštenik je nosio jednu zlatnu pločicu na svom turbanu, gde su je svi mogli videti kako sija na svetlosti. Na njoj su bile ugravirane reči: „Jehova je svet“ (Izlazak 28:36). Tako se njihovo obožavanje i, zapravo, njihov način života, morao isticati po visokim merilima čistoće. Jehova im je rekao: „Budite sveti, jer sam svet ja, Jehova, vaš Bog“ (Levitska 19:2). Dokle god su Izraelci živeli prema Božjim savetima, do mere do koje su mogli kao nesavršeni ljudi, dotle su bili sveti u relativnom smislu.

10. Kakva je suprotnost s obzirom na svetost postojala između drevnog Izraela i okolnih naroda?

10 Ovaj naglasak na svetosti bio je u oštroj suprotnosti s obožavanjem naroda koji su okruživali Izrael. Ti paganski narodi su obožavali bogove čije je samo postojanje bila laž i prevara, bogove koji su bili prikazani kao nasilni, pohlepni i nemoralni. Bili su nesveti u svakom mogućem smislu. Obožavanje takvih bogova činilo je ljude nesvetim. Zato je Jehova upozorio svoje sluge da budu odvojeni od paganskih obožavalaca i njihovih prljavih obreda (Levitska 18:24-28; 1. Kraljevima 11:1, 2).

11. Kako se svetost Jehovine nebeske organizacije odražava na (a) anđelima? (b) serafimima? (v) Isusu?

11 Čak i u svom najboljem svetlu, Jehovin izabrani narod, drevni Izrael, mogao je da pruži samo slab odraz svetosti Božje nebeske organizacije. Na milione duhovnih stvorenja koja lojalno služe Bogu ukazuje se kao na njegove mirijade svetih anđela (Ponovljeni zakoni 33:2; Judina 14). Oni savršeno odražavaju blistavu, čistu lepotu Božje svetosti. I seti se serafima koje je Isaija video u svojoj viziji. Sadržaj njihove pesme ukazuje na to da ta moćna duhovna stvorenja igraju važnu ulogu u obznanjivanju Jehovine svetosti u celom svemiru. Međutim, jedno duhovno stvorenje je iznad svih njih — to je jedinorođeni Božji Sin. Isus je najveći odraz Jehovine svetosti. On je s punim pravom poznat kao „Božji Sveti“ (Jovan 6:68, 69).

Sveto ime, sveti duh

12, 13. (a) Zašto se Božje ime odgovarajuće opisuje kao sveto? (b) Zašto se sa Božjeg imena mora skinuti ljaga?

12 Šta reći za samo Božje ime? Kao što smo videli u 1. poglavlju, to ime nije neka obična titula ili etiketa. Ono predstavlja Jehovu Boga, te objedinjuje sve njegove osobine. Zato nam Biblija kaže da je njegovo „ime sveto“ (Isaija 57:15). Prema Mojsijevom zakonu, skrnavljenje Božjeg imena je bio kapitalni zločin (Levitska 24:16). Takođe, zapazi šta je Isus stavio na prvo mesto u molitvi: „Oče naš, koji si na nebesima, neka se sveti tvoje ime“ (Matej 6:9). Svetiti nešto znači izdvojiti ga kao sveto i poštovati ga, uzvisivati ga kao sveto. Ali zašto treba svetiti Božje vlastito ime koje je inače čisto?

13 Božje sveto ime je obeščašćeno i ukaljano lažima i klevetom. Satana je u Edenu lagao o Jehovi i provukao misao kako je On nepravedan vladar (Postanak 3:1-5). Otada se Satana — vladar ovog nesvetog sveta — trudi da se šire takve laži o Bogu (Jovan 8:44; 12:31; Otkrivenje 12:9). Religije prikazuju Boga kao despotskog, dalekog ili okrutnog. One tvrde da imaju njegovu podršku u svojim krvavim ratovima. Zasluga za Božja veličanstvena dela stvaranja često se pripisuje slepom slučaju, to jest evoluciji. Da, Božje ime se opako kleveće. Ono se mora svetiti; slava koja mu s pravom pripada mora se povratiti. Jedva čekamo da se s njegovog imena skine ljaga. Bog će to uraditi putem Kraljevstva kojim će vladati njegov Sin. Drago nam je kada na bilo koji način učestvujemo u toj veličanstvenoj nameri.

14. Zašto se Božji duh naziva svetim, i zašto je hula na sveti duh tako ozbiljna stvar?

14 Postoji još nešto što je neraskidivo povezano s Jehovom i što se skoro po pravilu naziva svetim — njegov duh, to jest sila kojom se Bog služi (Postanak 1:2). Jehova koristi tu nenadmašnu silu da bi ostvario svoje namere. Sve što Bog radi, on radi na svet i čist način, tako da je na mestu da se ta sila nazove sveti duh, to jest duh svetosti (Luka 11:13; Rimljanima 1:4). Hula na sveti duh, u šta spada namerno postupanje protiv Jehovinih namera, predstavlja neoprostiv greh (Marko 3:29).

Zašto nas Jehovina svetost privlači njemu

15. Zašto je posedovanje straha pred Bogom odgovarajuća reakcija na Jehovinu svetost, i šta takav strah uključuje?

15 Nije teško videti zašto Biblija povezuje Božju svetost i čovekov strah pred Bogom. Na primer, Psalam 99:3 kaže: „Neka hvale tvoje veliko ime, jer ono uliva strahopoštovanje i sveto je.“ Međutim, taj strah nije neki morbidan strah. Umesto toga, to je duboki osećaj strahopoštovanja, poštovanja u njegovom najplemenitijem obliku. Na mestu je da se ovako osećamo jer je Božja svetost daleko iznad nas. Ona je veličanstveno čista, slavna. Pa ipak, ona ne treba da nas odbije od Boga. Baš naprotiv, ispravno gledište o Božjoj svetosti privući će nas njemu. Zašto?

16. (a) Kako se svetost dovodi u vezu sa slavom, to jest lepotom? Navedi neki primer. (b) Kako opisi Jehove u vizijama naglašavaju čistoću i svetlost?

16 Biblija, između ostalog, dovodi svetost u vezu s lepotom. U Isaiji 63:15, nebo se opisuje kao Božje sveto i slavno [„divno“, fusnota] prebivalište. Lepota nas privlači. Pogledaj recimo sliku na 33. strani. Zar te ne privlači taj prizor? Zbog čega je on tako lep? Zapazi kako je voda bistra. Čak i vazduh mora da je čist, jer je nebo plavo, a i svetlo kao da blešti. A ako bismo sada ovaj prizor promenili — da je potok zatrpan đubretom, da su drveća i stene naruženi grafitima, da je vazduh zagađen smogom — to nas više ne bi privlačilo; odbijalo bi nas. Sasvim je prirodno da lepotu povezujemo s čistoćom i svetlošću. Te iste reči se mogu upotrebiti i da bi se opisala Jehovina svetost. Nije nikakvo čudo što nas opisi Jehove u vizijama očaravaju! Sjajna poput svetlosti, blistava poput dragog kamenja, bleštava poput plamena ili najčistijih i najsjajnijih plemenitih metala — takva je lepota našeg svetog Boga (Jezekilj 1:25-28; Otkrivenje 4:2, 3).

Kao što nas privlači lepota, tako treba da nas privlači i svetost

17, 18. (a) Kako se Isaija najpre osećao zbog svoje vizije? (b) Kako je Jehova upotrebio jednog serafima da bi utešio Isaiju, i šta je značilo to što je serafim uradio?

17 Međutim, da li u poređenju s Božjom svetošću treba da se osećamo inferiorno? Naravno da treba. Na kraju krajeva, mi jesmo inferiorni u odnosu na Jehovu — i to u ogromnim razmerama. Da li to saznanje treba da nas otuđi od njega? Pogledaj kako je Isaija reagovao kada je čuo da serafimi objavljuju Jehovinu svetost. „Tada sam rekao: ’Teško meni! Poginuću, jer sam čovek nečistih usana i živim među narodom nečistih usana, a svojim očima sam video Kralja, Jehovu nad vojskama!‘“ (Isaija 6:5). Da, Jehovina bezgranična svetost podsetila je Isaiju koliko je grešan i nesavršen. U prvim momentima, ovaj verni čovek je bio slomljen. Ali Jehova ga nije ostavio u takvom stanju.

18 Proroka je brzo utešio jedan serafim. Kako? Ovaj moćni duh je odleteo do oltara, uzeo jedan usijani kamen i dotakao njime Isaijine usne. To možda više zvuči bolno nego utešno. Međutim, ne zaboravi da je to bila vizija puna simbolike. Isaija, verni Jevrejin, dobro je znao da su se u hramu svakog dana prinosile žrtve za okajanje greha. I serafim je s puno ljubavi podsetio proroka da iako je zaista nesavršen, „nečistih usana“, on još uvek može zadobiti čist položaj pred Bogom. a Jehova je bio spreman da na nesavršenog, grešnog čoveka gleda kao na svetog — bar u relativnom smislu (Isaija 6:6, 7).

19. Kako je moguće da budemo sveti u relativnom smislu, iako smo nesavršeni?

19 Tako je i danas. Sve žrtve koje su se prinosile na oltaru u Jerusalimu bile su samo senka nečeg većeg — savršene žrtve koju je 33. n. e. prineo Isus Hrist (Jevrejima 9:11-14). Ako se zaista kajemo za svoje grehe, ispravimo pogrešan način života i iskazujemo veru u tu žrtvu, oprašta nam se (1. Jovanova 2:2). I mi možemo imati čist položaj pred Bogom. Zato nas apostol Petar podseća: „Pisano [je]: ’Budite sveti, jer sam ja svet‘“ (1. Petrova 1:16). Zapazi da Jehova nije rekao da mi moramo biti sveti kao on. On od nas nikada ne očekuje nemoguće (Psalam 103:13, 14). Umesto toga, Jehova nam kaže da budemo sveti jer je on svet. „Kao njegova voljena deca“, mi gledamo da ga oponašamo koliko god je to nama kao nesavršenim ljudima moguće (Efešanima 5:1). Zato je postizanje svetosti trajan proces. Kako duhovno rastemo, tako iz dana u dan radimo na ’usavršavanju svetosti‘ (2. Korinćanima 7:1).

20. (a) Zašto je važno da razumemo da možemo biti čisti u očima našeg svetog Boga? (b) Kako je na Isaiju uticalo to što je saznao da su mu oprošteni gresi?

20 Jehova voli ono što je ispravno i čisto. On mrzi greh (Avakum 1:13). Ali, ne mrzi nas. Dokle god gledamo na greh kao što on gleda — dok mrzimo zlo, a volimo dobro — i nastojimo da sledimo savršene stope Isusa Hrista, Jehova nam oprašta grehe (Amos 5:15; 1. Petrova 2:21). Na nas duboko utiče kada razumemo da možemo biti čisti u očima našeg svetog Boga. Seti se da je Jehovina svetost najpre podsetila Isaiju na njegovu ličnu nečistoću. On je uzviknuo: „Teško meni!“ Ali kada je razumeo da su mu njegovi gresi oprošteni, promenio je gledište. Kada je Jehova tražio dobrovoljca za jedan zadatak, Isaija se odmah javio, iako čak nije ni znao šta će sve taj zadatak uključivati. On je spremno rekao: „Evo mene, mene pošalji!“ (Isaija 6:5-8).

21. Na osnovu čega smo uvereni da možemo razvijati osobinu svetosti?

21 Mi smo stvoreni po obličju svetog Boga, obdareni smo moralnim osobinama i sposobnošću da ispoljavamo duhovnost (Postanak 1:26). U svima nama postoji potencijal za svetost. Dok nastavljamo da je razvijamo, Jehovi je drago da nam pomogne. Tokom tog procesa još više ćemo se približiti našem svetom Bogu. Osim toga, dok budemo osmatrali Jehovine osobine u narednim poglavljima videćemo da imamo puno snažnih razloga da mu se približimo!

a Izraz „nečistih usana“ je prikladan jer se usne u Bibliji često figurativno koriste kao simbol govora ili jezika. Kod svih nesavršenih ljudi, veliki broj grehova se može pripisati načinu na koji se koristi dar govora (Poslovice 10:19; Jakovljeva 3:2, 6).