1, 2. (a) Kakve je strašne nepravde Josip doživio? (b) Kako je Jehova ispravio te nepravde?

BILA je to strašna nepravda. Naočit mladić nije počinio nikakav zločin, a ipak je bio zatočen u tamnici, lažno optužen za pokušaj silovanja. No nije mu to bio prvi put da se suočio s nepravdom. Nekoliko godina ranije, kad je imao 17 godina, tog su mladića, Josipa, iznevjerila njegova vlastita braća i skoro ga ubila. Zatim su ga prodali u ropstvo u jednu stranu zemlju. Tamo nije pristao na nemoralne ponude žene svog gospodara. Budući da ju je odbio, ta je žena smislila lažnu optužbu i tako je on završio u zatvoru. Nažalost, činilo se da nema nikoga tko bi se zauzeo za Josipa.

² Međutim, to je promatrao Bog koji “ljubi pravdu i pravo” (Psalam 33:5, St). Jehova je ispravio nepravde, a događaje je vodio tako da je Josip na kraju bio oslobođen. Štoviše, Josip — čovjek koji je bio bačen u zatvorsku “jamu” — nakon nekog vremena postavljen je na vrlo odgovoran položaj i time mu je iskazana posebna čast (1. Mojsijeva 40:15; 41:41-43; Psalam 105:17, 18). Josip je na koncu oslobođen optužbe, a svoj je visoki položaj iskoristio za podupiranje Božjeg nauma (1. Mojsijeva 45:5-8).

3. Zašto nije neobično to što svi želimo da se s nama postupa pravedno?

³ Ne možemo ostati ravnodušni na ovakav izvještaj, zar ne? Tko od nas nije vidio nepravdu ili bio njenom žrtvom? Da, svi mi želimo da se s nama postupa pravedno i pošteno. To nije ništa neobično jer nas je Jehova obdario svojstvima koja su odraz njegove  osobnosti, a pravda je jedna od njegovih glavnih osobina (1. Mojsijeva 1:27). Da bismo dobro upoznali Jehovu, trebamo razumjeti njegov osjećaj za pravdu. Na taj način možemo još više cijeniti njegov divan način postupanja i osjetiti se potaknutima više mu se približiti.

4. Kako se s ljudske točke gledišta često shvaća pravdu?

⁴ S ljudske točke gledišta pravdu se često shvaća tek kao nepristranu primjenu zakonskih odredbi. U jednoj knjizi stoji da je “pravda povezana sa zakonom, obavezom, pravima i dužnostima te da odluke odmjerava nepristrano, odnosno prema zasluzi” (Right and Reason—Ethics in Theory and Practice). Međutim, Jehovina pravda uključuje više od hladne primjene pravila iz nekog osjećaja dužnosti ili obaveze.

5, 6. (a) Na što ukazuju riječi na izvornim jezicima koje se prevodi s “pravda”? (b) Što znači da je Bog pravedan?

⁵ Širinu i dubinu Jehovine pravde možemo bolje razumjeti ako razmotrimo riječi koje se na izvornim jezicima koristi u Bibliji. U Hebrejskim pismima upotrebljavaju se tri glavne riječi. Riječ koju se najčešće prevodi s “pravda” može se prevesti i s ‘ono što je pravo’ (1. Mojsijeva 18:25). Druge dvije obično se prevodi s “pravednost”. Riječ koja je u Kršćanskim grčkim pismima prevedena s “pravednost” definira se kao “svojstvo onoga tko je pravedan”. Dakle, u suštini nema razlike između pravednosti i pravde (Amos 5:24, NS).

⁶ Prema tome, kad Biblija kaže da je Bog pravedan, ona otkriva da on čini ono što je ispravno i pošteno te da je u tome dosljedan, nepristran (Rimljanima 2:11). Posve je nezamislivo da bi postupio drugačije. Vjerni je  Elijuv rekao: “Daleko je od Boga zloća i nepravda od Svemogućega” (Job 34:10). Doista, nemoguće je da bi Jehova postupao ‘nepravedno’. Zašto? Iz dva važna razloga.

7, 8. (a) Zašto Jehova ne može postupati nepravedno? (b) Što Jehovu potiče da postupa pravedno?

⁷ Kao prvo, on je svet. U trećem poglavlju vidjeli smo da je Jehova potpuno čist i čestit. On stoga ne može postupati nepravedno. Razmotri što to uključuje. Svetost našeg nebeskog Oca snažan je razlog zašto se možemo uzdati u to da se on nikada neće loše ophoditi sa svojom djecom. Isus je imao takvo pouzdanje. Tokom zadnje noći svog života na Zemlji molio se: “Sveti Oče, čuvaj ih [učenike] zbog svog imena” (Ivan 17:11). ‘Sveti Otac’ — u Bibliji se tako oslovljava samo Jehovu. To je prikladno jer se u pogledu svetosti nijednog ljudskog oca ne može usporediti s njim. Isus je bio potpuno uvjeren da su njegovi učenici sigurni dok se za njih brine njegov Otac, koji je čist u apsolutnom smislu i potpuno odvojen od svake grešnosti (Matej 23:9).

⁸ Kao drugo, nesebična ljubav sastavni je dio same Božje prirode. Takva ga ljubav potiče da se s drugima ophodi pravedno. S druge strane, nepravda u mnogim svojim oblicima — uključujući i rasizam, diskriminaciju i pristranost — često proizlazi iz pohlepe i sebičnosti, koje su sušta suprotnost ljubavi. O Bogu ljubavi Biblija nam jamči: “Jehova [je] pravedan, ljubi pravdu” (Psalam 11:7). Jehova za sebe kaže: “Ja Jehova ljubim pravdu” (Izaija 61:8). Zar nije utješno znati da Bog uživa činiti ono što je pravedno i ispravno? (Jeremija 9:24).

9-11. (a) Koja veza postoji između Jehovine pravde i njegovog milosrđa? (b) Kako se Jehovina pravda i njegovo milosrđe očituju u načinu na koji se ophodi s grešnim ljudima?

⁹ Jehovina pravda, kao i svaki drugi aspekt njegove nenadmašne osobnosti, savršena je, ni u čemu manjkava. Veličajući Jehovu, Mojsije je napisao: “Djelo je te stijene savršeno, jer su svi putovi njegovi pravda; Bog je vjeran, bez nepravde; pravedan je i istinit” (5. Mojsijeva 32:3, 4). Jehova pravdu uvijek iskazuje besprijekorno — nikada prepopustljivo, nikada pregrubo.

¹⁰ Jehovina pravda i milosrđe usko su povezani. U Psalmu 116:5 stoji: “Dobar je Jehova i pravedan, i Bog je naš milostiv.” Da, Jehova je kako pravedan tako i milosrdan. Te dvije osobine nisu oprečne. Njegovo iskazivanje milosrđa nije razvodnjavanje pravde, kao da bi njegova pravda u suprotnom bila prestroga. Umjesto toga, on te dvije osobine često pokazuje u isto vrijeme, čak i u istom postupku. Potkrijepimo to jednim primjerom.

¹¹ Svi su ljudi naslijedili grešnost i stoga zaslužuju kaznu za grijeh — smrt (Rimljanima 5:12). No Jehova ne uživa u smrti grešnika. On je ‘Bog koji oprašta, žalostiv je i milostiv’ (Nehemija 9:17). Pa ipak, budući da je svet, on ne može prijeći preko nepravde. Kako onda može biti milosrdan prema ljudima koji su naslijedili grešnost? Odgovor leži u jednoj od najdragocjenijih istina iz Božje Riječi: u Jehovinom daru koji donosi spasenje čovječanstvu, otkupnini. U četrnaestom poglavlju saznat ćemo više o tom daru punom ljubavi. On je odraz kako potpune pravde tako i najvećeg milosrđa. Putem njega Jehova može iskazati duboko milosrđe prema pokajničkim grešnicima  i ujedno ne prestupiti svoja mjerila savršene pravde (Rimljanima 3:21-26).

12, 13. (a) Zašto nas Jehovina pravda privlači njemu? (b) Do kojeg je zaključka David došao s obzirom na Jehovinu pravdu, i kako nas to može utješiti?

¹² Jehovina pravda nije osobina koju on pokazuje bez imalo osjećaja niti nam djeluje odbojno, već je to ugodna osobina koja nas privlači njemu. Biblija jasno opisuje samilosnu stranu Jehovine pravde, ili pravednosti. Razmotrimo neke od načina na koje Jehova pokazuje svoju pravdu, a koji nas raduju.

¹³ Jehovu njegova savršena pravda potiče da bude vjeran svojim slugama. Psalmist David se osobno uvjerio u taj aspekt Jehovine pravde. Do kojeg je zaključka David došao na temelju vlastitog iskustva i analizirajući Božji način postupanja? Rekao je: “Jehova ljubi pravedni sud, i ne ostavlja svetaca svojih; u vijek se oni čuvaju” (Psalam 37:28). Doista utješno obećanje! Naš Bog nikada neće ni na trenutak napustiti one koji su mu vjerni. Zbog toga možemo računati na to da će uvijek biti uz nas i da će se s puno ljubavi brinuti za nas. Njegova pravda to jamči! (Priče Salamunove 2:7, 8).

14. Kako je Jehovina briga za one koji su u nepovoljnom položaju vidljiva u Zakonu koji je dao Izraelu?

¹⁴ Božja pravda itekako uzima u obzir potrebe onih koji su u nevolji. Jehovina briga za osobe koje su u nepovoljnom položaju vidljiva je iz Zakona danog Izraelu. Naprimjer, Zakon je sadržavao posebne odredbe kojima se zbrinjavalo siročad i udovice (5. Mojsijeva 24:17-21). Uviđajući koliko život može biti težak za takve obitelji, sam Jehova je pokazao očinsku brigu te tako postao njihov Sudac i Zaštitnik, onaj koji “daje pravicu siroti i  udovici” (5. Mojsijeva 10:18; Psalam 68:5). Jehova je upozorio Izraelce da će, budu li iskorištavali bespomoćne žene i djecu, on sigurno čuti vapaj tih osoba. Rekao je: “Zapaliće se gnjev moj” (2. Mojsijeva 22:22-24). Iako gnjev nije jedna od Jehovinih istaknutih osobina, kad netko namjerno nepravedno postupa, pogotovo kad su žrtve neznatni i bespomoćni ljudi, to u njemu izaziva opravdanu srdžbu (Psalam 103:6).

15, 16. Koji je uistinu izvanredan dokaz Jehovine nepristranosti?

¹⁵ Jehova nam također jamči da on “nije pristran i ne da se podmititi” (5. Mojsijeva 10:17, St). Za razliku od mnogih moćnih ili utjecajnih ljudi, na Jehovu ne utječe materijalno bogatstvo ni vanjština. Kod njega nema nimalo pristranosti ili favoriziranja. Obrati pažnju na jedan uistinu izvanredan dokaz Jehovine nepristranosti. Nema samo nekolicina probranih priliku postati njegovim pravim obožavateljima i dobiti mogućnost beskrajnog života. Umjesto toga, “u svakom [mu je] narodu prihvatljiv onaj tko ga se boji i čini ono što je pravedno” (Djela apostolska 10:34, 35). Ta se divna prilika pruža svima, bez obzira na to kakav je njihov društveni položaj, koje je boje njihova koža ili u kojoj zemlji žive. Zar to nije prava pravda, pokazana u najvećoj mjeri?

¹⁶ Postoji još jedan aspekt Jehovine savršene pravde koji trebamo razmotriti i cijeniti: način na koji se ophodi s onima koji prestupaju njegova pravedna mjerila.

17. Objasni zašto nepravde u ovom svijetu ni u kom slučaju ne dovode u pitanje Jehovinu pravdu.

¹⁷ Neki bi se mogli pitati: ‘Budući da Jehova ne prelazi preko nepravde, kako onda objasniti nepravednu patnju  i zle postupke koji su sasvim uobičajeni u današnjem svijetu?’ Takve nepravde ni u kom slučaju ne dovode u pitanje Jehovinu pravdu. Mnoge nepravde u ovom zlom svijetu posljedica su grijeha koji su ljudi naslijedili od Adama. U svijetu u kojem su nesavršeni ljudi sami odabrali svoje grešne puteve, nepravdi ima u izobilju — ali ne zadugo (5. Mojsijeva 32:5).

18, 19. Koji dokaz postoji da Jehova neće zauvijek podnositi one koji namjerno krše njegove pravedne zakone?

¹⁸ Iako Jehova pokazuje veliko milosrđe prema onima koji mu se iskreno približe, on neće zauvijek tolerirati situaciju koja sramoti njegovo sveto ime (Psalam 74:10, 22, 23). Boga pravde ne može se ismijavati; on neće štititi hotimične grešnike od nepovoljne presude koju zaslužuju zbog svog načina postupanja. Jehova je “Bog milostiv, žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrđem i istinom, (...) koji ne pravda krivoga” (2. Mojsijeva 34:6, 7). U skladu s ovim riječima, Jehova je ponekad smatrao neophodnim izvršiti osudu nad onima koji namjerno krše njegove pravedne zakone.

¹⁹ Uzmimo naprimjer Božje postupanje s drevnim Izraelom. Čak i u Obećanoj zemlji Izraelci su uvijek iznova padali na ispitu vjernosti. Iako su njihovi zli postupci ‘povrijedili’ Jehovu, on ih nije odmah odbacio (Psalam 78:38-41). Naprotiv, milosrdno im je davao prilike da promijene svoj način postupanja. Rekao je: “Nije mi milo da umre bezbožnik, nego da se vrati bezbožnik sa svoga puta i bude živ; vratite se, vratite se sa zlih putova svojih, jer zašto da [u]mrete, dome Izraelov?” (Ezehijel 33:11). Jehovi je život dragocjen i zato je uvijek iznova slao svoje proroke ne bi li se Izraelci odvratili od svojih zlih puteva. No, u cjelini gledano, taj  tvrdoglavi narod nije želio poslušati i pokajati se. Na koncu ih je Jehova predao u ruke neprijatelja zbog svog svetog imena i svega što stoji iza tog imena (Nehemija 9:26-30).

20. (a) Što o Jehovi učimo iz njegovog načina postupanja s Izraelom? (b) Zašto je lav prikladan simbol Jehovine pravde?

²⁰ O Jehovi možemo puno toga naučiti iz njegovog ophođenja s Izraelom. Učimo da njegove oči, koje sve vide, zapažaju nepravde i da na njega duboko utječe ono što vidi (Priče Salamunove 15:3). Isto tako, utješno je znati da on traži prilike da pokazuje milosrđe ako ima temelja za to. Pored toga, učimo da on pravdu nikada ne izvršava naglo. Zbog Jehovinog strpljenja i dugotrpljivosti mnogi ljudi pogrešno zaključuju da on nikada neće izvršiti presudu nad zlima. No to nipošto nije točno jer iz Božjeg ophođenja s Izraelom učimo i to da njegovo strpljenje ima granice. Jehova nikada ne odstupa od pravednosti. Za razliku od ljudi, koji se često suzdržavaju od izvršavanja pravde, njemu nikada ne ponestaje hrabrosti kako bi se zauzeo za ono što je ispravno. Sasvim je prikladno što se lava, koji simbolizira odvažnu pravdu, povezuje  s Božjom prisutnošću i prijestoljem * (Ezehijel 1:10; Otkrivenje 4:7). Stoga možemo biti sigurni da će ispuniti svoje obećanje o otklanjanju nepravde sa Zemlje. Da, način na koji on sudi može se sažeti na sljedeći način: odlučnost gdje je neophodno, milosrđe gdje god je moguće (2. Petrova 3:9).

21. Kakvim bismo trebali zamišljati Jehovu kad razmišljamo o tome kako pokazuje pravdu, i zašto?

²¹ Kad razmišljamo o tome kako Jehova pokazuje pravdu, ne bismo ga trebali zamišljati kao hladnog, krutog suca kojemu je stalo samo do toga da kazni prijestupnike. Umjesto toga, trebali bismo ga zamišljati kao Oca koji je pun ljubavi, ali i odlučan, te koji sa svojom djecom uvijek postupa na najbolji mogući način. Kao pravedan Otac, Jehova drži u ravnoteži odlučnost da čini ono što je ispravno i duboku samilost prema svojoj zemaljskoj djeci, koja trebaju njegovu pomoć i oprost (Psalam 103:10, 13).

22. Kakvu nam je budućnost Jehova omogućio vođen svojom pravdom, i zašto se tako ophodi s nama?

²² Doista možemo biti sretni što se Božja pravda ne svodi samo na izvršenje osude nad prijestupnicima! Vođen svojom pravdom, Jehova nam je omogućio uistinu divnu budućnost — savršeni, beskrajni život u svijetu u kojem ‘prebiva pravednost’ (2. Petrova 3:13). Naš se Bog tako ophodi s nama jer ga njegova pravda potiče da traži načine kako bi spašavao, a ne osuđivao. Doista, detaljnije razumijevanje opsega Jehovine pravde približava nas k njemu! U sljedećim poglavljima podrobnije ćemo razmotriti kako Jehova pokazuje tu izvrsnu osobinu.