1-3. (a) Koje je teško breme psalmist David nosio, i kako je pronašao utjehu za svoje uznemireno srce? (b) Koje breme možda nosimo kad zgriješimo, ali što nam Jehova jamči?

“BEZAKONJA moja izađoše vrh glave moje”, napisao je psalmist David. “Kao teško breme otežaše mi. Iznemogoh i veoma oslabih” (Psalam 38:4, 8). David je znao koliko teško breme može biti nečista savjest. No pronašao je utjehu za svoje uznemireno srce. Shvatio je da Jehova mrzi grijeh, ali da ne mrzi grešnika ukoliko se istinski pokaje i odbaci grešni način postupanja. S punim povjerenjem u Jehovinu spremnost da pokajnicima iskaže milosrđe, David je rekao da Jehova ‘rado prašta’ (Psalam 86:5, St).

² Kad zgriješimo, i nama bi se moglo dogoditi da nosimo razarajuće breme uznemirene savjesti. Taj je osjećaj grižnje savjesti koristan. Može nas potaknuti da poduzmemo potrebne korake kako bismo ispravili svoje greške. S druge strane, postoji opasnost da nas obuzme osjećaj krivnje. Možda nam srce koje nas osuđuje stalno govori da nam Jehova neće oprostiti bez obzira na to koliko se kajali. Ako bi nas ‘shrvao’ osjećaj krivnje, Sotona bi nas mogao pokušati navesti da odustanemo, da pomislimo kako nas Jehova smatra bezvrijednima, nedostojnima da mu služimo (2. Korinćanima 2:5-11).

³ Razmišlja li Jehova tako? Nipošto! Opraštanje je jedan od aspekata Jehovine velike ljubavi. U svojoj nam Riječi jamči da je spreman oprostiti ako pokazujemo pravo, iskreno kajanje (Priče Salamunove 28:13). Da ne bismo smatrali kako je nemoguće da nam Jehova oprosti, ispitajmo zašto i kako on oprašta.

4. Što Jehova ne zaboravlja o našoj građi, i kako to utječe na njegovo ophođenje s nama?

⁴ Jehova je svjestan naših ograničenja. “Zna građu našu, opominje se da smo prah”, kaže se u Psalmu 103:14. On ne zaboravlja da smo stvorenja načinjena iz praha, da zbog svoje nesavršenosti imamo slabosti, odnosno nedostatke. Formulacija da on zna “građu našu” podsjeća nas da Biblija uspoređuje Jehovu s lončarem, a nas s glinenim posuđem koje oblikuje * (Jeremija 18:2-6). Veliki Lončar prilagođava svoj način postupanja našoj krhkoj grešnoj građi i načinu na koji reagiramo ili ne reagiramo na njegovo vodstvo.

5. Kako knjiga Rimljanima opisuje veliku moć grijeha?

⁵ Jehova razumije koliko je grijeh moćan. Njegova Riječ grijeh opisuje kao moćnu silu koja drži čovjeka u smrtonosnom stisku. Koliko je zapravo velika moć grijeha? Apostol Pavao objašnjava to u knjizi Rimljanima: Mi smo “pod grijehom” kao što su vojnici pod svojim zapovjednikom (Rimljanima 3:9), grijeh ‘vlada’ nad čovječanstvom poput kralja (Rimljanima 5:21), on “prebiva”, ili “stanuje” u nama (Rimljanima 7:17, 20), njegov “zakon” stalno djeluje u nama, ustvari pokušava upravljati našim postupcima (Rimljanima 7:23, 25). Kakav samo snažan utjecaj grijeh ima na naše palo tijelo! (Rimljanima 7:21, 24).

6, 7. (a) Kako Jehova gleda na one koji skrušena srca traže njegovo milosrđe? (b) Zašto ne bismo smjeli iskorištavati Božje milosrđe?

⁶ Dakle, Jehova zna da ne možemo biti savršeno poslušni, ma koliko to iskreno željeli. On nam s ljubavlju jamči da će nam oprostiti ako skrušena srca tražimo njegovo  milosrđe. Psalam 51:17 kaže: “Žrtva je Bogu duh skrušen, srca skrušena i poništena ne odbacuješ, Bože.” Jehova nikada neće odbaciti srce koje je ‘skrušeno i poništeno’ pod teretom krivnje.

⁷ No znači li to da možemo iskorištavati Božje milosrđe, koristeći svoju grešnu prirodu kao izgovor da griješimo? Svakako da ne! Jehova se ne vodi samo osjećajima. Njegovo milosrđe ima granice. Ni u kom slučaju neće oprostiti onima koji bezdušno čine namjeran grijeh i nimalo se ne kaju (Hebrejima 10:26). S druge strane, kad vidi neko skrušeno srce, rado oprašta. Razmotrimo sada neke slikovite izraze kojima se u Bibliji opisuje ovaj divan aspekt Jehovine ljubavi.

8. Što Jehova praktički radi kad nam oprašta grijehe, i u što možemo imati povjerenje?

⁸ Kad se pokajao, David je rekao: “Grijeh svoj kazah tebi, i krivice svoje ne zatajih (...); i ti skide s mene krivicu grijeha mojega” (Psalam 32:5). Izraz ‘skinuti’ prijevod je hebrejske riječi čije je osnovno značenje “podići” ili “nositi”. Kad se tu riječ koristi na ovom mjestu, ona znači ukloniti “krivnju, grijeh, prijestup”. Tako je Jehova praktički podigao Davidove grijehe i odnio ih. To je nesumnjivo smanjilo osjećaj krivnje koji je David nosio (Psalam 32:3). I mi možemo imati potpuno povjerenje u Boga koji odnosi grijehe onih koji traže da im oprosti na temelju njihove vjere u Isusovu otkupnu žrtvu (Matej 20:28).

9. Koliko daleko Jehova udaljuje naše grijehe od nas?

⁹ David je upotrijebio još jedan slikoviti izraz da bi opisao Jehovino opraštanje: “Koliko je istok daleko od zapada, toliko udaljuje od nas bezakonja naša” (Psalam 103:12). Koliko je istok udaljen od zapada? U stanovitom smislu, istok je uvijek na najdaljoj mogućoj udaljenosti od zapada;  te se dvije točke nikada ne mogu spojiti. Jedan izučavatelj zapaža da ovaj izraz znači “što dalje; najdalje što možemo zamisliti”. Davidove nadahnute riječi govore nam da Jehova kad oprašta, on naše grijehe udaljuje od nas najdalje što možemo zamisliti.

10. Zašto ne bismo trebali misliti da do kraja svog života nosimo mrlju grijeha koje nam je Jehova oprostio?

¹⁰ Jesi li ikada pokušao skinuti mrlju s nekog svijetlog odjevnog predmeta? Možda se unatoč svom tvom trudu mrlja i dalje vidjela. Zapazi kako Jehova opisuje koliko potpuno on oprašta: “Ako grijesi vaši budu kao skerlet, postaće bijeli kao snijeg; ako budu crveni kao crvac postaće kao vuna” (Izaija 1:18). “Skerlet” označava žarko crvenu boju. * “Crvac”, odnosno grimiz, jedna je od intenzivnih  boja među obojenim tkaninama (Nahum 2:3, NS). Vlastitim naporima nikada ne možemo odstraniti mrlju grijeha. Ali Jehova može uzeti grijehe koji su poput skerleta i grimiza te ih učiniti bijelima kao snijeg ili neobojena vuna. Kad nam Jehova oprosti grijehe, ne trebamo misliti kako do kraja svog života nosimo njihovu mrlju.

11. U kom smislu Jehova baca naše grijehe iza svojih leđa?

¹¹ Ezehija je u dirljivoj pjesmi zahvalnosti, koju je sastavio nakon što se oporavio od smrtonosne bolesti, rekao Jehovi: ‘Bacio si za leđa svoja sve grijehe moje’ (Izaija 38:17). Jehova je u ovom retku prikazan kao netko tko uzima grijehe pokajničkog prijestupnika i baca ih iza sebe, tako da ih više ne vidi niti se obazire na njih. Jedan izvor navodi da se smisao tih riječi može izraziti na sljedeći način: “Učinio si kao da se [moji grijesi] nisu ni dogodili.” Zar to nije ohrabrujuće?

12. Kako prorok Mihej pokazuje da Jehova kad oprašta, zauvijek uklanja naše grijehe?

¹² U obećanju o obnovi prorok Mihej opisao je svoje uvjerenje u to da će Jehova oprostiti svom pokajničkom narodu: “Tko je Bog kao ti? koji (...) prolazi prijestupe ostatku od nasljedstva svojega (...). Bacićeš u dubine morske sve grijehe njihove” (Mihej 7:18, 19). Predstavi si što su te riječi značile onima koji su živjeli u biblijsko vrijeme. Je li se ikako moglo pronaći nešto što je bilo bačeno “u dubine morske”? Nije, i zato Mihejeve riječi pokazuju da Jehova kad oprašta, zauvijek uklanja naše grijehe.

13. Što znače Isusove riječi “oprosti nam dugove naše”?

¹³ Isus je na temelju odnosa koji vlada između vjerovnika i dužnika objasnio kako Jehova oprašta. Isus nas je poticao da se molimo: “Oprosti nam dugove naše” (Matej 6:12). Time je grijehe usporedio s dugovima (Luka 11:4). Kada sagriješimo, mi postajemo Jehovini “dužnici”. Jedan priručnik kaže da grčki glagol preveden s ‘oprostiti’ znači  “otpustiti dug, odustati od njega, ne zahtijevati njegovo plaćanje”. Kad Jehova oprašta, on u određenom smislu otpisuje dug koji bi inače teretio naš račun. To je velika utjeha pokajničkim grešnicima. Jehova nikada neće zahtijevati plaćanje nekog duga koji je otpisao! (Psalam 32:1, 2).

14. Kakvu sliku u našim mislima stvara izraz ‘izbrisati vaše grijehe’?

¹⁴ Do koje mjere Jehova oprašta opisano je i u Djelima apostolskim 3:19: “Dakle, pokajte se i obratite da se izbrišu vaši grijesi.” Izraz ‘izbrisati’ prijevod je grčkog glagola koji može značiti “isprati, (...) poništiti ili uništiti”. Prema nekim izučavateljima, ovim se želi predočiti brisanje rukopisa. Kako se to moglo napraviti? Tinta koju se obično koristilo u drevno doba sastojala se od mješavine čađe, biljne smole i vode. Ubrzo nakon pisanja takvom tintom moglo se uzeti vlažnu spužvu i obrisati napisano. To nam pruža divnu sliku o Jehovinom milosrđu. Kad nam oprašta grijehe, to je kao da uzima spužvu i briše ih.

15. Što Jehova želi da znamo o njemu?

¹⁵ Zar razmišljajući o tim različitim usporedbama ne dolazimo do zaključka kako Jehova želi da znamo da nam je doista spreman opraštati grijehe sve dok vidi da se iskreno kajemo? Ne trebamo se bojati da će te grijehe u budućnosti ponovno iznositi protiv nas. To je dokazano još nečim što Biblija otkriva o Jehovinom velikom milosrđu: Kad oprašta, on zaboravlja.

16, 17. Što znači kad Biblija kaže da Jehova zaboravlja naše grijehe, i zašto tako odgovaraš?

¹⁶ Jehova je s obzirom na one koji su u novom savezu obećao: ‘Oprostit ću im bezakonja njihova, i grijeha se njihovih neću više spominjati’ (Jeremija 31:34). Znači li to da se Jehova više ne može sjetiti grijeha kada ih oprosti?  To se ne bi moglo reći. Biblija nam govori o grijesima mnogih pojedinaca kojima je Jehova oprostio, pa tako i o Davidovim (2. Samuelova 11:1-17; 12:13). Jehova je očigledno još uvijek svjestan prijestupa koje su oni počinili. Izvještaj o njihovim grijesima, njihovom pokajanju i tome kako im je Bog oprostio sačuvan je nama na korist (Rimljanima 15:4). Što onda znači kad u Bibliji piše da se Jehova ne ‘spominje’ grijeha onih kojima oprašta?

¹⁷ Hebrejski glagol preveden sa ‘spominjati se’ znači više nego samo prisjetiti se prošlosti. Prema jednom djelu njegovo značenje “ide dalje i obuhvaća poduzimanje odgovarajućih koraka” (Theological Wordbook of the Old Testament). Stoga u ovom kontekstu ‘spominjati se’ grijeha  znači poduzeti korake protiv grešnika (Ozej 9:9). No kad Bog kaže ‘grijeha njihovih neću se više spominjati’, on nam jamči da kad oprosti pokajničkim grešnicima, neće više jednom u budućnosti poduzimati nešto protiv njih zbog tih grijeha (Ezehijel 18:21, 22). Dakle, Jehova zaboravlja u tom smislu što nas ne podsjeća uvijek iznova na naše grijehe u namjeri da nas stalno optužuje ili kažnjava. Nije li utješno znati da naš Bog oprašta i zaboravlja?

18. Zašto oprostiti ne znači poštedjeti pokajničkog grešnika svih posljedica njegovog neispravnog postupanja?

¹⁸ Da li to što je Jehova spreman oprostiti znači da je pokajnički grešnik pošteđen svih posljedica svog neispravnog postupanja? Nipošto. Mi ne možemo nekažnjeno griješiti. Pavao je napisao: “Što god čovjek sije, to će i požeti” (Galaćanima 6:7). Možda snosimo određene posljedice svojih postupaka. To ne znači da nam Jehova oprosti, a onda izazove neku nedaću. Kad se pojave problemi, kršćanin ne bi smio misliti: ‘Možda me Jehova kažnjava zbog grijeha iz prošlosti’ (Jakov 1:13). S druge strane, Jehova nas neće poštedjeti svih posljedica naših neispravnih postupaka. Razvod, neželjena trudnoća, spolno prenosive bolesti, gubitak povjerenja ili poštovanja — sve to mogu biti žalosne, neizbježne posljedice grijeha. Iako je Davidu oprostio grijehe u vezi s Betsabejom i Urijom, prisjeti se da ga Jehova nije zaštitio od katastrofalnih posljedica koje su uslijedile (2. Samuelova 12:9-12).

19-21. (a) Kako je zakon zapisan u 3. Mojsijevoj 6:1-7 koristio oštećenome i krivcu? (b) Što trebamo učiniti kad zgriješimo i time povrijedimo druge ako želimo obradovati Jehovu?

¹⁹ Naši bi grijesi mogli imati i neke druge posljedice, naročito ako smo svojim postupcima povrijedili druge.  Naprimjer, razmotrimo izvještaj iz 6. poglavlja 3. Mojsijeve. Mojsijev se zakon ovdje usredotočuje na situaciju kad netko učini ozbiljan prijestup tako što pljačkom, iznuđivanjem ili prijevarom prisvoji dobra drugog Izraelca. Grešnik zatim ne priznaje krivnju, čak se usuđuje krivo zaklinjati. To je slučaj u kojem riječ jednog čovjeka stoji protiv riječi drugoga. Međutim, prijestupnika kasnije muči savjest i on priznaje grijeh. Da bi mu Bog oprostio, mora učiniti tri stvari: nadoknaditi ono što je uzeo, platiti oštećenome novčanu kaznu koja je iznosila 20 posto od vrijednosti ukradene robe i prinijeti ovna kao žrtvu za krivnju. Zakon zatim kaže: “Očistiće ga svećenik pred Jehovom, i oprostiće mu se” (3. Mojsijeva 6:1-7).

²⁰ Bog je iz milosrđa utemeljio taj zakon. Služio je na korist oštećenome jer mu je imovina vraćena i jer je nesumnjivo osjetio veliko olakšanje kad je prijestupnik konačno priznao svoj grijeh. Zakon je istovremeno koristio i onome koga je savjest naposljetku navela da prizna krivicu i ispravi prijestup. No ako ne bi tako postupio, Bog mu ne bi oprostio.

²¹ Iako nismo pod Mojsijevim zakonom, taj nam Zakon daje uvid u Jehovin način razmišljanja, među ostalim i u njegov stav o opraštanju (Kološanima 2:13, 14). Ako smo svojim grijesima povrijedili druge, Boga raduje kad činimo sve što možemo kako bismo ispravili štetu (Matej 5:23, 24). To može značiti da trebamo priznati grijeh i krivnju te se čak ispričati oštećenome. Zatim se možemo obratiti Jehovi na temelju Isusove žrtve i biti uvjereni da nam je Bog oprostio (Hebrejima 10:21, 22).

22. Čime bi Jehovino opraštanje moglo biti popraćeno?

²² Moglo bi se dogoditi da nam Jehova, poput svakog roditelja punog ljubavi, oprosti uz određenu mjeru ukora  (Priče Salamunove 3:11, 12). Možda se kršćanin koji se pokaje mora odreći prednosti da služi kao starješina, sluga pomoćnik ili punovremeni evangelizator. Za njega može biti bolno na određeno vrijeme izgubiti prednosti koje su mu bile dragocjene. Međutim, taj ukor nije znak da mu Jehova nije oprostio. Moramo imati na umu da je Jehovina stega dokaz da nas ljubi. Prihvaćanje i primjenjivanje te stege za naše je dobro (Hebrejima 12:5-11).

23. Zašto nikada ne bismo smjeli zaključiti da smo izvan dosega Jehovinog milosrđa, i zašto bismo trebali oponašati njegovo opraštanje?

²³ Kako je samo divno znati da služimo Bogu koji ‘rado prašta’! Unatoč greškama koje smo učinili, nikada ne bismo smjeli zaključiti da smo izvan dosega Jehovinog milosrđa. Ako se iskreno pokajemo, poduzmemo korake kako bismo ispravili štetu i ako usrdno molimo Jehovu da nam oprosti na temelju Isusove prolivene krvi, možemo biti sasvim sigurni da će nam Jehova oprostiti (1. Ivanova 1:9). Oponašajmo njegovo opraštanje u ophođenju s drugima. Uostalom, ako Jehova koji ne griješi može s toliko ljubavi oprostiti nama, zašto i mi grešni ljudi ne bismo dali sve od sebe i oprostili jedni drugima?