1-3. (a) Koji nam je dar Jehova dao i kako bi se moglo dogoditi da taj dar koristimo na neprimjeren način? (b) Kako moramo koristiti svoj dar govora ako se želimo održati u Božjoj ljubavi?

KAKO bi se osjećao da netko kome si iz ljubavi nešto poklonio namjerno tvoj poklon koristi na neprimjeren način? Naprimjer, zamisli da si mu poklonio automobil i poslije saznao da je svojom nepromišljenom vožnjom naudio drugim ljudima. Zar se ne bi razočarao?

² Sposobnost govora dar je od Jehove, koji nam daje “svaki dobar dar i svaki savršen poklon” (Jakov 1:17). Taj dar, po kojemu se ljudi razlikuju od životinja, omogućuje nam da izrazimo ne samo svoje misli već i osjećaje. Međutim, slično kao i automobil, dar govora može se koristiti na pogrešan način. Jehova je zacijelo duboko razočaran kad vidi da netko govori nepromišljeno i svojim riječima nanosi drugima tugu i bol!

³ Da bismo se održali u Božjoj ljubavi, dar govora moramo koristiti onako kako je to Darivatelj i zamislio. Jehova nam je vrlo jasno rekao kakav je govor njemu ugodan. Njegova Riječ kaže: “Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo ona koja je dobra, da prema potrebi izgrađuje druge i da bude na korist onima koji je slušaju” (Efežanima 4:29). Zato ćemo u nastavku razmotriti zašto moramo paziti na svoje riječi, kakav  način izražavanja moramo izbjegavati i kako naše riječi mogu izgrađivati druge.

4, 5. Kako neke biblijske izreke opisuju moć riječi?

⁴ Jedan važan razlog zašto moramo paziti na svoje riječi jest činjenica da riječi imaju veliku moć. U Mudrim izrekama 15:4 stoji: “Blag je jezik drvo života, a izopačenost njegova slama duh.” Kao što voda može oživiti žedno drvo, tako blage i umirujuće riječi mogu podignuti duh onima kojima su upućene, odnosno mogu pozitivno djelovati na njih. Nasuprot tome, ružne riječi i izopačen jezik mogu drugima slomiti duh. Da, naše riječi mogu drugima i nanijeti i izliječiti rane (Mudre izreke 18:21).

⁵ Slikovito opisujući moć jezika, jedna druga izreka kaže: “Ima tko govori nepromišljeno, kao da mačem probada” (Mudre izreke 12:18). Nepromišljene ili brzoplete riječi mogu duboko povrijediti tuđe osjećaje i razoriti dobre odnose. Jesi li imao priliku osjetiti kako je to kad ti netko oštrim riječima probode srce? No ista  izreka u nastavku sadrži i pozitivnu misao: “Jezik je mudrih lijek.” Obzirne riječi osobe koja primjenjuje Božju mudrost mogu pomoći žalosnom srcu da se oporavi i mogu obnoviti narušene odnose. Jesi li ikada iskusio blagotvorno djelovanje lijepih riječi? (Pročitaj Mudre izreke 16:24.) Budući da smo svjesni toga da naše riječi mogu snažno utjecati na druge, trebali bismo svojim riječima “liječiti” druge, a ne im nanositi rane.

6. Zašto zauzdati svoj jezik nije nimalo lako?

⁶ Međutim, koliko god se trudili, ne možemo imati potpunu kontrolu nad svojim jezikom. To nas vodi do drugog razloga zašto moramo paziti na svoje riječi: zbog grijeha i nesavršenosti skloni smo koristiti svoj jezik na pogrešan način. Riječi su plod onoga što se nalazi u našem srcu, a “srce je čovječje sklono zlu” (1. Mojsijeva 8:21; Luka 6:45). Zato zauzdati svoj jezik nije nimalo lako. (Pročitaj Jakova 3:2-4.) Premda ne možemo savršeno kontrolirati svoj jezik, možemo nastojati poboljšati se u tome. Kao što se plivač koji pliva uzvodno mora boriti protiv struje, tako se i mi moramo boriti protiv urođene sklonosti da koristimo svoj jezik na pogrešan način.

7, 8. U kolikoj nas mjeri Jehova smatra odgovornima za ono što kažemo?

⁷ Treći razlog zašto moramo paziti na svoj jezik jest činjenica da nas Jehova smatra odgovornima za ono što kažemo. Način na koji koristimo svoj jezik ne utječe samo na naše odnose s drugim ljudima već i na naš odnos s Jehovom. U Jakovu 1:26 stoji: “Ako tko misli da na ispravan način štuje Boga, a ne zauzdava svoj jezik, nego obmanjuje svoje srce, njegovo je štovanje isprazno.” *  Kako smo vidjeli u prethodnom poglavlju, govor je neodvojivi dio naše službe Bogu. Ako se ne trudimo zauzdati svoj jezik — ako se često grubim ili otrovnim riječima otresamo na druge — sve što činimo u kršćanskoj službi može postati bezvrijedno u Božjim očima. Nije li to nešto o čemu bi bilo dobro ozbiljno razmisliti? (Jakov 3:8-10).

⁸ Dakle, očito je da imamo dobrih razloga paziti da ne koristimo svoj jezik na nedoličan način. No prije nego što se osvrnemo na riječi koje pozitivno djeluju na druge i izgrađuju, kažimo nešto o riječima kojima nipošto nema mjesta u životu pravih kršćana.

9, 10. (a) Kakve su riječi postale dio svakodnevnog jezika ljudi iz svijeta? (b) Zašto moramo odbaciti prostačko izražavanje? (Vidi i bilješku.)

⁹ Prostačke riječi. Psovke i druge vrste vulgarnog izražavanja u današnjem su svijetu postale dio svakodnevnog jezika. Mnogi se služe psovkama kada žele istaknuti neku misao ili ih koriste zato što zbog svog siromašnog rječnika ne znaju druge prikladne riječi. Komičari se često služe vulgarnim izrazima i aluzijama na seks da bi nasmijali ljude. No prostačko izražavanje nije nešto što bi kršćani trebali smatrati šalom. Prije 2 000 godina apostol Pavao je pod Božjim nadahnućem savjetovao članove skupštine u Kolosima da odbace “proste riječi” (Kološanima 3:8). Efeškoj je skupštini rekao da su “prostačke šale” nešto što se ne bi smjelo ni spominjati među pravim kršćanima (Efežanima 5:3, 4).

¹⁰ Prostačke su riječi mrske Jehovi, a mrske su i onima koji ga ljube. Naša ljubav prema Jehovi potiče nas da odbacimo takvo nepristojno izražavanje. Među “djelima  tijela” Pavao je naveo i “nečistoću”, koja obuhvaća i nečist govor (Galaćanima 5:19-21). To je vrlo ozbiljna stvar. Netko može biti isključen iz skupštine ako unatoč tome što je više puta dobio savjet i dalje bez kajanja upotrebljava izrazito nemoralne, sramotne ili prostačke riječi. *

11, 12. (a) U kom slučaju razgovaranje o drugima može postati štetno? (b) Zašto se Jehovini sluge moraju kloniti klevetanja?

¹¹ Ogovaranje i klevetanje. Ljudi vole razgovarati o drugima i onome što se događa u tuđem životu. Je li to uvijek neispravno? Nije, ako se radi o bezazlenom razgovoru u kojem razmjenjujemo s nekim lijepe vijesti ili korisne informacije, kao što je vijest da se netko krstio ili da je nekome potrebno ohrabrenje. Kršćani u 1. stoljeću bili su zainteresirani za dobrobit svojih suvjernika i prenosili su jedni drugima prikladne informacije o tome (Efežanima 6:21, 22; Kološanima 4:8, 9). No razgovaranje o drugima može prijeći u ogovaranje ako se njime izvrću činjenice ili iznose pojedinosti iz tuđeg privatnog života. Još je ozbiljnija stvar ako takav razgovor dovede do klevetanja, koje je uvijek štetno. Klevetati znači pred drugima lažno kome pripisivati loše postupke, lažima rušiti kome čast ili ugled, ocrnjivati. Farizeji su, naprimjer, pakosno širili klevete o Isusu kako bi ga ocrnili pred narodom (Matej 9:32-34; 12:22-24). Klevetanje često izaziva svađu (Mudre izreke 26:20).

¹² Oni koji svoj dar govora koriste da bi klevetali druge ili uzrokovali svađe, u Jehovinim očima čine ozbiljan  grijeh. Jehova mrzi one koji “zameću svađu među braćom” (Mudre izreke 6:16-19). Grčka riječ koja se prevodi izrazom “klevetnik” glasi diábolos i ujedno je naziv za Sotonu. On je “Đavo”, zli Božji klevetnik (Otkrivenje 12:9, 10). Mi zasigurno ne bismo željeli zbog svojih riječi postati klevetnici poput Đavla. U skupštini nema mjesta klevetničkim riječima, koje vode do drugih “djela tijela” kao što su “sukobi” i “podjele” (Galaćanima 5:19-21). Stoga, prije nego što preneseš neku vijest o nekome, upitaj se: Je li to istina? Bi li bilo lijepo prenijeti to drugima? Je li uopće potrebno ili pametno širiti tu informaciju? (Pročitaj 1. Solunjanima 4:11.)

13, 14. (a) Kako pogrdan govor djeluje na druge? (b) Zašto se onaj tko učestalo koristi pogrdne riječi dovodi u opasnu situaciju?

¹³ Pogrdan govor. Kako smo već rekli, riječima možemo povrijediti druge. Činjenica je da svi mi nesavršeni ljudi ponekad kažemo nešto zbog čega kasnije požalimo. Međutim, Biblija nas upozorava na riječi koje nipošto nisu prihvatljive u kršćanskom domu ili u skupštini. Pavao je savjetovao kršćane: “Neka se sva zlobna gorčina i gnjev i srdžba i vika i pogrdan govor ukloni od vas zajedno sa svom zloćom!” (Efežanima 4:31). Neki drugi prijevodi izraz “pogrdan govor” prevode izrazima “pakosne riječi” i “uvrede”. Pogrdan govor — u koji spada i korištenje uvredljivih imena te grubo i neprestano kritiziranje — može druge lišiti dostojanstva i stvoriti u njima osjećaj bezvrijednosti. Pogrdne riječi mogu naročito razorno djelovati na djecu, koja su ranjiva i puna povjerenja u druge (Kološanima 3:21).

¹⁴ Biblija vrlo snažno osuđuje ponižavanje drugih uvredljivim, prezirnim ili prostim riječima. Onaj tko se učestalo služi takvim pogrdnim riječima dovodi se u  opasnu situaciju jer može biti isključen iz skupštine ako ne prihvati višekratna nastojanja da mu se pomogne odbaciti tu naviku. Ukoliko ne promijeni svoje ponašanje, mogao bi izgubiti i priliku da dobije vječni život u Božjem Kraljevstvu (1. Korinćanima 5:11-13; 6:9, 10). Dakle, jasno je da ne možemo ostati u Božjoj ljubavi ako imamo naviku govoriti štetne, neistinite ili neljubazne riječi. Takve riječi djeluju negativno na druge.

15. Kakve riječi izgrađuju druge?

¹⁵ Kako možemo dar govora koristiti onako kako je to Darivatelj zamislio? Sjeti se da nas Božja Riječ potiče da govorimo samo ono što “izgrađuje druge” (Efežanima 4:29). Jehova se raduje kad mi svojim riječima izgrađujemo, hrabrimo i jačamo druge. No za to je potrebno promišljanje. Biblija nam ne daje neku formulu koje se u tome trebamo držati niti sadrži popis dozvoljenih vrsta “zdravog govora” (Titu 2:8). Da bi naše riječi doista izgrađivale druge, moramo zapamtiti tri jednostavne, ali važne karakteristike takvih riječi: one su “zdrave”, to jest djeluju pozitivno, istinite su i ljubazne. Imajući to na umu, razmotrimo kako konkretno naše riječi mogu izgrađivati druge. (Vidi okvir  “Da li moje riječi izgrađuju druge?”)

16, 17. (a) Zašto bismo trebali pohvaliti druge? (b) Za što možemo druge pohvaliti u skupštini, a za što u obitelji?

¹⁶ Iskrena pohvala. I Jehova i Isus znaju koliko je ljudima potrebna pohvala i priznanje (Matej 3:17; 25:19-23; Ivan 1:47). I mi bismo kao kršćani trebali drugima upućivati iskrene pohvale. Zašto? Mudre izreke 15:23 kažu: “Riječ u pravo vrijeme — kako je dobra!” Upitaj se: Kako se ja osjećam kad me netko iskreno pohvali? Zar mi to  ne pruža zadovoljstvo i podiže samopouzdanje? Da, iskrena pohvala znak je da te netko zapazio, da je nekome stalo do tebe i da je to što si učinio bilo vrijedno truda. Takva utješna spoznaja jača tvoje samopouzdanje i potiče te da se ubuduće još više trudiš. Ako ti je drago kada dobiješ pohvalu, ne bi li se onda trebao potruditi i sam dati pohvalu drugima? (Pročitaj Mateja 7:12.)

¹⁷ Nauči uočavati kod drugih ono što je dobro, a zatim ih pohvali za to. U skupštini možda čuješ kvalitetan govor, zapaziš mladu osobu koja se trudi ostvariti svoje duhovne ciljeve ili primijetiš da neka starija osoba redovito dolazi na sastanke premda joj to u njenoj dobi nije nimalo lako. Iskrena pohvala može dirnuti takve pojedince i duhovno ih ojačati. U obiteljskom krugu važno je da muž i žena jedno drugome upućuju iskrene pohvale i izraze cijenjenja (Mudre izreke 31:10, 28). A djeci je naročito potrebno da osjete da ih se zapaža i cijeni. Pohvala i odobravanje na dijete djeluju kao sunce i voda na biljku. Zato, roditelji, tražite prilike da pohvalite svoju djecu za njihove lijepe osobine i marljivost. Takve pohvale mogu vašoj djeci uliti hrabrost i samopouzdanje te ih potaknuti da se još više trude postupati ispravno.

18, 19. Zašto je važno da se trudimo hrabriti svoje suvjernike i kako to možemo činiti?

¹⁸ Utjeha i ohrabrenje. Jehovi je istinski stalo do onih koji su “slomljena duha” (Izaija 57:15). Njegova nas Riječ potiče da se “međusobno tješimo” i da “tješimo potištene duše” (1. Solunjanima 5:11, 14). Možemo biti sigurni da Bog vidi i cijeni naša nastojanja da utješimo svoje suvjernike kad ih shrva tuga.

¹⁹ No što možeš reći da bi ohrabrio suvjernika koji je obeshrabren ili potišten? Nemoj misliti da moraš riješiti  njegov problem. U mnogim slučajevima jednostavne su riječi najdjelotvornije. Daj do znanja potištenoj osobi da ti je stalo do nje. Predloži joj da se naglas zajedno pomolite. U toj molitvi možeš zamoliti Jehovu da joj pomogne uvidjeti koliko je vole drugi ljudi, a i on sam (Jakov 5:14, 15). Uvjeri je da je ostali članovi skupštine trebaju i cijene (1. Korinćanima 12:12-26). Pročitaj neki utješan biblijski redak kako bi joj pokazao da se Jehova istinski brine za nju osobno (Psalam 34:18; Matej 10:29-31). Budeš li odvojio dovoljno vremena kako bi “dobrom riječju” utješio nekoga tko je potišten i budeš li govorio od srca, to će mu zasigurno pomoći da osjeti da ga drugi vole i cijene. (Pročitaj Mudre izreke 12:25.)

20, 21. Koji faktori čine dobar savjet?

²⁰ Dobri savjeti. Budući da smo samo nesavršeni ljudi, svima nam je ponekad potreban savjet. Biblija nas potiče: “Poslušaj savjet i prihvati ukor, da bi poslije bio mudar” (Mudre izreke 19:20). Davanje savjeta nije samo dužnost starješina. Roditelji trebaju savjetovati djecu (Efežanima 6:4). Zrele sestre ponekad mogu dati savjet mlađim sestrama (Titu 2:3-5). Ljubav će nas potaknuti  da pazimo kako naš savjet ne bi druge obeshrabrio. Što nam u tome može pomoći? Osvrnimo se na tri faktora koja čine dobar savjet, a to su: stav i poticaji onoga tko daje savjet, temelj savjeta i način na koji se savjet daje.

²¹ Hoće li savjet biti dobar u prvom redu ovisi o onome tko ga daje. Upitaj se: Kada ću ja lakše prihvatiti nečiji savjet? Savjet je lakše prihvatiti kada znaš da je osobi koja te savjetuje stalo do tebe, da ti ne daje savjet samo zato što njoj osobno nešto ne odgovara i da nema neke skrivene pobude. Stoga kad daješ savjete drugima, ne bi li i ti trebao imati isti takav stav i poticaje? Osim toga, da bi savjet urodio plodom, mora biti utemeljen na Božjoj Riječi (2. Timoteju 3:16). Bez obzira na to da li prilikom davanja savjeta citiramo Bibliju ili ne, svaki naš savjet trebao bi imati biblijski temelj. Stoga starješine uvijek paze da drugima ne nameću vlastita mišljenja ili da ne izvrću Bibliju kako bi uvjerili druge da ona podupire neko njihovo osobno gledište. Isto tako, savjet će imati bolji učinak ako se uputi na ispravan način. Savjet koji je “solju začinjen”, odnosno koji se daje ljubaznim riječima, lakše je prihvatiti i omogućuje onome kome je upućen da sačuva svoje dostojanstvo (Kološanima 4:6).

22. Kako ćeš koristiti svoj dar govora?

²² Posve sigurno, govor je vrlo vrijedan dar od Boga. Ljubav prema Jehovi treba nas potaknuti da taj dar ne koristimo na neispravan, nego na ispravan način. Imajmo uvijek na umu da naše riječi snažno utječu na druge ljude — mogu ih izgraditi, a mogu ih i obeshrabriti. Stoga nastojmo koristiti taj dar onako kako je to Darivatelj i zamislio — “da izgrađuje druge”. Tada će naše riječi usrećiti druge, a nama će pomoći da se održimo u Božjoj ljubavi.