1. Kakve pojedince Jehova privlači k sebi i zašto oni moraju biti duhovno budni?

“PRAVI štovatelji”, rekao je Isus, “štovat će Oca duhom i istinom, jer Otac traži takve da ga štuju” (Ivan 4:23). Kad Jehova pronađe pojedince koji ga žele štovati duhom i istinom — kao što je pronašao i tebe — on ih privuče k sebi i k svom Sinu (Ivan 6:44). Nije li to velika čast? Međutim, oni koji ljube biblijsku istinu moraju “ispitivati što je ugodno Gospodinu”, jer Sotona je izuzetno vješt u obmanjivanju ljudi (Efežanima 5:10; Otkrivenje 12:9).

2. Kako Jehova gleda na one koji pravu religiju žele spojiti s krivom?

² Zanimljivo je ono što se dogodilo kod gore Sinaja, kada su Izraelci tražili od Arona da im napravi boga. Aron je udovoljio njihovoj želji te im je načinio zlatno tele, koje je navodno predstavljalo Jehovu. “Sutra je svečanost u čast Jehovi!” rekao je. Je li Jehova bio ravnodušan prema tom pokušaju da se prava religija spoji s krivom? Nije. Dao je pogubiti oko 3 000 tih idolopoklonika (2. Mojsijeva 32:1-6, 10, 28). Što učimo iz toga? Ako se želimo održati u Božjoj ljubavi, ne smijemo “doticati ništa nečisto” i moramo brižno čuvati istinu od svega što bi je moglo iskvariti (Izaija 52:11; Ezekijel 44:23; Galaćanima 5:9).

3, 4. Zašto je važno na popularne običaje i proslave gledati u svjetlu biblijskih načela?

 ³ Nažalost, nakon što su umrli apostoli koji su sprečavali da se otpadnička učenja prošire kršćanskom skupštinom, lažni kršćani koji nisu voljeli istinu počeli su prihvaćati poganske običaje, proslave i blagdane te su ih proglasili kršćanskima (2. Solunjanima 2:7, 10). Dok budeš u nastavku čitao o nekim takvim proslavama, obrati pažnju na to koliko je u njima očit duh svijeta, a ne Božji duh. Općenito govoreći, proslave popularne u svijetu imaju zajedničko obilježje: zadovoljavaju želje tijela te promiču kriva vjerska učenja i spiritizam — što su karakteristike “Babilona Velikog” * (Otkrivenje 18:2-4, 23). Ne zaboravi ni to da je Jehova osobno s gađenjem promatrao običaje poganskih religija od kojih su potekli mnogi današnji popularni običaji. Ti su mu običaji sasvim sigurno jednako odvratni i danas. Ne bi li nam upravo njegovo gledište trebalo biti najvažnije? (2. Ivanova 6, 7).

⁴ Mi kao pravi kršćani znamo da se određene proslave ne dopadaju Jehovi. No moramo čvrsto u srcu odlučiti da ni na koji način ne sudjelujemo u njima. Podsjetimo se, stoga, zašto su Jehovi mrske takve proslave, i to će ojačati našu odlučnost da se klonimo svega što bi nas moglo spriječiti da se održimo u njegovoj ljubavi.

5. Zašto sa sigurnošću možemo reći da se Isus nije rodio 25. prosinca?

⁵ Biblija ne spominje nikakvu proslavu Isusovog rođendana. Ustvari, točan datum njegovog rođenja nije ni poznat. Međutim, sa sigurnošću možemo reći da se on nije  rodio 25. prosinca, kada je u tom dijelu svijeta hladno zimsko vrijeme. * To znamo između ostaloga i po tome što je Luka zapisao da su u vrijeme Isusovog rođenja “pastiri boravili vani” i čuvali svoja stada (Luka 2:8-11). Da su pastiri boravili vani tijekom cijele godine, to ne bi bila naročito bitna informacija. No u Betlehemu je zima bilo doba hladnih kiša i snijega te su stada preko zime bila zatvorena i pastiri nisu boravili vani. Osim toga, Josip i Marija otišli su u Betlehem zato što je car August izdao naredbu da se napravi popis stanovništva (Luka 2:1-7). Malo je vjerojatno da bi car ljudima koji su ionako već bili kivni na rimsku vlast naredio da po najvećoj zimi putuju u gradove iz kojih potječu.

6, 7. (a) Gdje se nalaze korijeni mnogih božićnih običaja? (b) Kakva je razlika između božićnog darivanja i kršćanskog darivanja?

⁶ Korijeni Božića ne nalaze se u Bibliji, već u drevnim poganskim svetkovinama, kao što su rimske Saturnalije, proslava posvećena bogu poljoprivrede Saturnu. Isto tako, katolička enciklopedija kaže da su poklonici boga Mitre 25. prosinca slavili “rođenje nepobjedivog Sunca”. “Božić potječe iz vremena kad je kult Sunca u Rimu bio naročito jak”, oko 300 godina nakon Kristove smrti (New Catholic Encyclopedia).

⁷ Za vrijeme takvih svetkovina pogani su izmjenjivali darove i priređivali gozbe — što su običaji tipični i za današnje proslave Božića. No blagdansko darivanje u rimsko doba, jednako kao i danas, najvećim dijelom nije bilo u duhu onoga što stoji u 2. Korinćanima 9:7: “Neka svatko učini kako je odlučio u srcu, ne nevoljko ili na silu, jer Bog  ljubi vesela darovatelja.” Pravi kršćani drugima daju darove iz ljubavi, a ne zato što ih na to obavezuje neki datum, i ne očekuju da za svoj dar dobiju nešto zauzvrat (Luka 14:12-14; pročitaj Djela apostolska 20:35). Štoviše, sretni su što su pošteđeni božićne potrošačke groznice i mukotrpnog otplaćivanja dugova koje mnogi nakupe u to doba godine (Matej 11:28-30; Ivan 8:32).

8. Jesu li astrolozi donijeli Isusu darove za njegov rođendan? Objasni.

⁸ No netko bi mogao reći da su astrolozi Isusu donijeli darove za njegov rođendan. Jesu li to doista bili rođendanski darovi? Nisu. Oni su donijeli darove naprosto zato što su željeli izraziti poštovanje uvaženoj osobi, što je bio čest običaj u biblijska vremena (1. Kraljevima 10:1, 2, 10, 13; Matej 2:2, 11). Ustvari, oni uopće nisu došli k Isusu one noći kada se rodio. Kad su astrolozi posjetili Isusa, on nije  bio novorođenče u jaslicama, već dijete staro više mjeseci i živio je u kući.

9. Što je značajno u vezi s rođendanskim proslavama koje su spomenute u Bibliji?

⁹ Premda se rođenje djeteta oduvijek smatra radosnim događajem, Biblija nigdje ne spominje proslavu rođendana nekog Božjeg sluge (Psalam 127:3). Može li se to jednostavno objasniti kao previd? Ne, jer ona spominje dvije rođendanske proslave — onu egipatskog faraona i Heroda Antipe. (Pročitaj 1. Mojsijevu 40:20-22 i Marka 6:21-29.) Međutim, oba su događaja spomenuta u negativnom svjetlu — posebno ovaj drugi, povodom kojeg je Ivanu Krstitelju odrubljena glava.

10, 11. Kako su prvi kršćani gledali na proslave rođendana i zašto?

 ¹⁰ U jednoj enciklopediji stoji: “Prvi su kršćani slavljenje bilo čijeg rođendana smatrali poganskim običajem” (The World Book Encyclopedia). Naprimjer, stari su Grci vjerovali da svaki čovjek ima svog duha zaštitnika koji mu je pomagao prilikom rođenja i koji ga čuva tijekom života. U knjizi koja govori o povijesti rođendanskih proslava piše da je “taj duh na mističan način bio povezan s bogom na čiji je rođendan ta osoba rođena” (The Lore of Birthdays). Isto tako, rođendani su još od davne prošlosti blisko povezani s astrologijom i horoskopom.

¹¹ Osim što nisu slavili rođendane zbog njihovog poganskog i spiritističkog porijekla, Božji sluge u prošlosti vjerojatno ih nisu slavili ni zbog svojih moralnih načela. Što nas navodi na takav zaključak? To su bili ponizni, skromni muškarci i žene koji nisu smatrali da je njihov dolazak na svijet toliko važan da bi se trebao slaviti * (Mihej 6:8; Luka 9:48). Umjesto toga, oni su slavili Jehovu i zahvaljivali mu za dragocjeni dar života koji im je dao * (Psalam 8:3, 4; 36:9; Otkrivenje 4:11).

12. U kom smislu dan naše smrti može biti bolji od dana u koji smo se rodili?

¹² Svi koji do smrti ostanu vjerni Bogu nalaze se na sigurnom, u Božjem sjećanju, i zajamčen im je budući život (Job 14:14, 15). U Propovjedniku 7:1 stoji: “Bolje je dobro ime nego dobro ulje, i dan smrti nego dan rođenja.” “Dobro ime” stječemo pred Bogom odano mu služeći. Zanimljivo je da jedini događaj koji kršćani trebaju slaviti nije  povezan s rođenjem, nego sa smrću — sa smrću Isusa Krista, čije je uzvišeno “ime” ključ našeg spasenja (Hebrejima 1:3, 4; Luka 22:17-20).

13, 14. Odakle potječu popularni uskršnji običaji?

¹³ Premda slovi kao proslava Kristovog uskrsnuća, Uskrs zapravo potječe iz krive religije. Kako su jaja i zečevi postali dio uskršnjeg slavlja? “Jaje potvrđuje i potiče uskrsnuće. (...) Jaje simbolizira ponovno rođenje i obnavljanje”, piše u Rječniku simbola (Jean Chevalier, Alain Gheerbrant). A zečevi i kunići bili su simbol plodnosti. Tako Uskrs nije ništa drugo nego drevni obred plodnosti površno zamaskiran kao proslava Kristovog uskrsnuća. *

¹⁴ Zar bi Jehova mogao s odobravanjem gledati na to kako se uskrsnuće njegovog Sina slavi odvratnim obredima plodnosti? Nipošto! (2. Korinćanima 6:17, 18). Ustvari, Biblija uopće ne zapovijeda da se slavi Isusovo uskrsnuće, a niti to dopušta. Stoga činiti to, i to još uz poganske običaje, dvostruka je uvreda Bogu.

15. Kakvo je porijeklo Noći vještica i blagdana Svih Svetih i što je znakovito u vezi s datumom koji je izabran za obilježavanje tog blagdana?

¹⁵ Proslava Noći vještica (Halloweena) — koja se održava 31. listopada, a poznata je po vješticama, zlodusima i drugim nakaznim stvorenjima i jezovitim ukrasima — i dana Svih Svetih koji se slavi sljedeći dan potječe od  starih Kelta iz Britanije i Irske. Oni su na uštap koji je bio najbliži prvom danu studenoga slavili blagdan Samhain, što znači “kraj ljeta”. Vjerovali su da se tijekom Samhaina uklanja zastor koji dijeli ljudski i nadljudski svijet te da duhovi, i dobri i zli, lutaju po Zemlji. Smatrali su da se duše umrlih vraćaju u svoje domove, pa su obitelji svojim nevidljivim posjetiteljima iznosile hranu i piće ne bi li ih udobrovoljile. Stoga, kad djeca u današnje vrijeme, maskirana u duhove ili vještice, idu od kuće do kuće i prijete da će izvesti neki zločesti trik ako im se ne da neki poklon, i ne znajući ponavljaju obrede koji su se vršili na Samhain.

16, 17. (a) Zašto bi kršćani koji planiraju vjenčanje trebali u svjetlu biblijskih načela preispitati svadbene običaje uvriježene u njihovom kraju? (b) Što bi kršćani trebali uzeti u obzir kad je riječ o običajima kao što je bacanje riže?

¹⁶ Uskoro se “glas mladoženje i nevjeste u [Babilonu Velikom] više neće čuti” (Otkrivenje 18:23). Zašto? Jednim dijelom zbog njegovih spiritističkih običaja, koji mogu okaljati brak već od samog vjenčanja (Marko 10:6-9).

¹⁷ Običaji se razlikuju od zemlje do zemlje. Neki koji možda djeluju posve bezazleno potječu od babilonskih običaja za koje se vjerovalo da donose sreću mladencima ili njihovim gostima (Izaija 65:11). Jedan takav običaj je bacanje riže ili nečeg sličnog. On vjerojatno potječe od vjerovanja da hrana umiruje zle duhove kako ne bi mladenki i mladoženji nanijeli zlo. Osim toga, još od davne prošlosti vjeruje se da je riža u mističnoj vezi s plodnošću, srećom i dugim životom. Očito je da se svi koji se žele održati u Božjoj ljubavi trebaju kloniti takvih nečistih običaja. (Pročitaj 2. Korinćanima 6:14-18.)

18. Koja biblijska načela mogu poslužiti kao vodič kako paru koji planira vjenčanje tako i uzvanicima?

 ¹⁸ Isto tako, Jehovini sluge izbjegavaju običaje koji bi mogli narušiti dostojanstvenost kršćanskog vjenčanja ili svadbe ili pak povrijediti nečiju savjest. Naprimjer, ne žele držati govore prožete sarkastičnim primjedbama ili aluzijama na seks niti priređivati neukusne šale ili davati neprilične komentare koji bi mladence ili njihove uzvanike mogli dovesti u neugodnu situaciju (Mudre izreke 26:18, 19; Luka 6:31; 10:27). Isto tako, ne žele priređivati pretjerano raskošne svadbe koje ne bi bile odraz skromnosti, već “isticanje svog imetka” (1. Ivanova 2:16). Ako planiraš svadbu, ne zaboravi da Jehova želi da to bude poseban dan kojega ćeš se uvijek sjećati s radošću, a ne sa žaljenjem. *

19, 20. Što jedan svjetovni izvor kaže o porijeklu nazdravljanja i zašto taj običaj nije prihvatljiv kršćanima?

¹⁹ Zdravice i nazdravljanja čest su običaj na svadbama i u drugim prigodama. U jednoj je knjizi o tome pisalo sljedeće: “Nazdravljanje (...) je vjerojatno preuzeto od drevnih žrtava ljevanica u kojima se bogovima prinosila sveta tekućina (...) u zamjenu za ispunjenje želje ili molitve sažete riječima ‘Živjeli!’ ili ‘Uzdravlje!’” (International Handbook on Alcohol and Culture, 1995).

²⁰ Istina, mnogi ljudi danas nazdravljanje ne smatraju vjerskim ili praznovjernim činom. Pa ipak, podizanje čaše s vinom u zrak može se smatrati molbom za blagoslov upućenom “nebu” — nekoj nadljudskoj sili — no na način koji nije u skladu s Biblijom (Ivan 14:6; 16:23). *

21. Koje popularne običaje kršćani izbjegavaju premda ne moraju biti vjerske prirode i zašto?

²¹ U skladu sa sve iskvarenijim moralom ovog svijeta — što ga bilo izravno bilo neizravno promiče Babilon Veliki — u nekim se zemljama svake godine organiziraju karnevali, parade maskiranih ljudi na kojima se često razuzdano pleše ili čak izražava podrška homoseksualnom načinu života. Bi li bilo prikladno da oni koji ljube Jehovu prisustvuju takvom događaju bilo kao sudionici bilo kao gledatelji? Bi li time pokazali da zaista mrze ono što je zlo? (Psalam 1:1, 2; 97:10). Daleko je mudrije oponašati stav psalmista, koji se molio: “Odvrati oči moje da ne gledaju ono što je bezvrijedno”! (Psalam 119:37).

22. U kom slučaju kršćani trebaju sami po svojoj savjesti odlučiti hoće li sudjelovati u nekoj svečanosti ili neće?

²² Na dane kada ljudi slave neki blagdan kršćani paze da svojim ponašanjem ne bi ostavljali dojam da i oni sudjeluju u proslavi. “Bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da što drugo činite”, napisao je Pavao, “sve na slavu Božju činite!” (1. Korinćanima 10:31; vidi okvir  “Donijeti mudre odluke”). S druge strane, ako neki običaj ili svečanost ni po čemu nisu povezani s krivom religijom niti su političkog ili domoljubnog karaktera te se njima ne krše biblijska načela, svaki kršćanin treba sam odlučiti hoće li u njima sudjelovati ili neće. Pritom treba uzeti u obzir stavove drugih ljudi kako ne bi nekoga naveo na spoticanje.

23, 24. Kako bismo mogli dati dobro svjedočanstvo u vezi s Jehovinim moralnim mjerilima?

²³ Dane kad se održavaju popularne proslave mnogi ljudi smatraju prvenstveno prilikom da se obitelj i prijatelji okupe. Stoga, ako netko pogrešno zaključi da smo mi  zbog svog biblijskog stava čudaci koji ne vole ljude ili fanatici, možemo mu ljubazno objasniti da Jehovini svjedoci vole obiteljska ili prijateljska okupljanja u zdravoj i opuštenoj atmosferi (Mudre izreke 11:25; Propovjednik 3:12, 13; 2. Korinćanima 9:7). Mi uživamo u društvu ljudi koje volimo u različitim prilikama tijekom čitave godine, no iz ljubavi prema Bogu i njegovim moralnim mjerilima ne želimo takve radosne prigode uprljati običajima koji vrijeđaju Boga. (Vidi okvir  “Služenje pravom Bogu donosi najveću radost”.)

²⁴ Neki Jehovini svjedoci postigli su dobre rezultate kada su iskrenim ljudima ukazali na misli iz 16. poglavlja knjige Što Biblija doista uči. * No ne zaboravi da je naš cilj pomoći osobi da zavoli istinu, a ne pobijediti u raspravi. Zato pokaži poštovanje prema ljudima, budi blag i neka tvoja “riječ uvijek bude ugodna, solju začinjena” (Kološanima 4:6).

25, 26. Kako roditelji mogu pomoći svojoj djeci da izgrade čvrstu vjeru i zavole Jehovu?

²⁵ Kao Jehovini sluge, mi smo upućeni u svoju religiju. Mi znamo zašto u nešto vjerujemo i zašto neke stvari činimo ili ne činimo (Hebrejima 5:14). Stoga, roditelji, poučite svoju djecu da shvate smisao biblijskih načela. Na taj ćete način ojačati njihovu vjeru, naučit ćete ih da pomoću Biblije odgovore onima koji osporavaju njihova vjerovanja te izgraditi u njima uvjerenje da ih Jehova ljubi (Izaija 48:17, 18; 1. Petrova 3:15).

²⁶ Osim što izbjegavaju nebiblijske proslave, svi koji štuju Boga “duhom i istinom” trude se biti pošteni u svakom području života (Ivan 4:23). Mnogi smatraju da se u današnjem svijetu ne isplati živjeti pošteno. Ali kao što će nam sljedeće poglavlje pokazati, Božje je gledište uvijek najbolje gledište.