Bol koju osjećamo kad netko iz naše obitelji ili neki naš blizak prijatelj bude isključen iz skupštine zbog grijeha za koji se ne kaje s malo se čime može usporediti. Naša poslušnost uputama koje Biblija daje za takve situacije pokazuje koliko je snažna naša ljubav i odanost Bogu. * Razmotrimo neka pitanja koja su s time povezana.

Kako se trebamo odnositi prema isključenoj osobi? Biblija kaže: “Prestanite se družiti sa svakim tko se zove brat, a tko je bludnik ili pohlepan ili idolopoklonik ili koji pogrdno govori o drugima ili je pijanica ili iznuđivač — s takvim i ne jedite!” (1. Korinćanima 5:11). O svakome tko “ne ostaje u Kristovom učenju” Biblija kaže: “Ne primajte ga u svoj dom niti ga pozdravljajte! Jer tko ga pozdravlja, sudjeluje u njegovim zlim djelima” (2. Ivanova 9-11). Mi se ne družimo s isključenim osobama, što podrazumijeva kontakte kako duhovne tako i bilo koje druge vrste. U Stražarskoj kuli od 1. siječnja 1982. na stranici 21 pisalo je: “Pozdravljanje nekoga može biti prvi korak k stupanju u razgovor, a možda čak i k prijateljstvu. Želimo li poduzeti taj korak kod isključene osobe?”

Je li nužno izbjegavati svaki kontakt s isključenom osobom? Jest, i to iz nekoliko razloga. Kao prvo, to je dokaz naše vjernosti Bogu i njegovoj Riječi. Mi smo poslušni Jehovi ne samo kad nam to odgovara nego i onda kada nam to nije lako. Ljubav prema Bogu potiče nas da držimo sve njegove zapovijedi, jer znamo da je on pravedan i da nas voli te da su njegovi zakoni za naše dobro (Izaija 48:17; 1. Ivanova 5:3). Kao drugo, prekid kontakata s nepokajničkim prijestupnikom služi kako nama tako i ostalima u skupštini kao  zaštita od duhovnog i moralnog onečišćenja te omogućuje skupštini da ostane na dobrom glasu (1. Korinćanima 5:6, 7). Kao treće, to što nepokolebljivo zastupamo biblijska načela može koristiti čak i isključenoj osobi. Podupiranjem odluke pravnog odbora mogli bismo utjecati na srce prijestupnika koji dotada nije reagirao na pomoć koju su mu starješine nastojali pružiti. Kad izgubi društvo ljudi koje voli i do kojih mu je stalo, možda će se urazumiti i uvidjeti ozbiljnost onoga što je učinio te poduzeti korake kako bi se vratio Jehovi (Luka 15:17).

Što ako je isključen član naše obitelji? U tom slučaju bliske obiteljske veze mogu biti pravi ispit naše odanosti Bogu. Kako se trebamo odnositi prema isključenom članu obitelji? Premda ovdje ne možemo razmotriti sve situacije koje se mogu pojaviti, spomenimo dvije koje su najčešće.

U nekim slučajevima isključena osoba još uvijek živi sa svojom obitelji u istom kućanstvu. Budući da se isključenjem ne prekidaju obiteljske veze, svakodnevne obiteljske aktivnosti i kontakti mogu se nastaviti. Međutim, isključena je osoba svojim postupkom odlučila prekinuti duhovne veze s ostalim članovima svoje obitelji koji su u istini. Zato kršćani koji žele ostati vjerni Jehovi ne mogu više s isključenim članom održavati nikakvu duhovnu vezu. Naprimjer, ako isključena osoba prisustvuje obiteljskom proučavanju, ona ne bi smjela aktivno sudjelovati. No ako se radi o maloljetniku, roditelji su i dalje dužni poučavati ga i odgajati. Zato iz ljubavi prema djetetu mogu s njim redovito proučavati Bibliju * (Mudre izreke 6:20-22; 29:17).

U drugim slučajevima isključeni član ne živi u istom kućanstvu sa svojom obitelji. Premda se u rijetkim situacijama može pojaviti potreba za izvjesnim kontaktom u vezi s nužnim obiteljskim stvarima, takvi se kontakti trebaju svesti na  minimum. Članovi kršćanske obitelji koji su odani Bogu ne traže izlike da bi kontaktirali sa svojim isključenim članom koji ne živi s njima. Umjesto toga, iz vjernosti Jehovi i njegovoj organizaciji drže se biblijskih uputa o ophođenju s isključenima. Ostajući vjerni Jehovi, čine ono što je najbolje za prijestupnika i možda će mu pomoći da izvuče pouku iz ukora koji je isključenjem dobio * (Hebrejima 12:11).