Apostol Pavao znao je realno sagledati svoje osjećaje. Iskreno je priznao: “Kad želim činiti dobro, zlo je u meni.” Pavao je imao dobro srce. Napisao je: “Po svom unutarnjem čovjeku doista uživam u Božjem zakonu.” Pa u čemu je onda bio problem? Rekao je: “Vidim drugi zakon koji ratuje protiv zakona mojega uma i zarobljava me zakonom grijeha koji je u mojim udovima.” Bio je nesretan zbog svojih pogrešaka. Izjavio je: “Jadan li sam ja čovjek!” (Rimljanima 7:21-24).

Osjećaš li se i ti jadno zbog svojih pogrešaka? Ako da, sjeti se da se i Pavao ponekad tako osjećao. No on je isto tako znao da je Krist umro za ljude poput njega, pa je zbog toga s olakšanjem rekao: “Neka je hvala Bogu preko Isusa Krista, Gospodina našega!” (Rimljanima 7:25). Na otkupninu je gledao kao na dar namijenjen njemu osobno. Napisao je: “Sin Božji me ljubio i predao sebe za mene” (Galaćanima 2:20). Kad si potišten, razmišljaj o otkupnini. Kad budeš razočaran zbog svojih pogrešaka, sjeti se da je Krist umro za grešnike, a ne za savršene ljude.