“U POČETKU stvorio je Bog nebo i zemlju” (1. Mojsijeva 1:1). Neki smatraju da su te riječi najpoznatiji uvod u neko književno djelo. Ta jednostavna i upečatljiva rečenica upoznaje nas s osobom koja zauzima središnje mjesto u Bibliji, sa Svemogućim Bogom Jehovom. Prvi redak Biblije otkriva da je Bog stvorio beskrajan svemir i planet na kojem živimo. U narednim recima izvještava se da je Bog kroz niz dugačkih razdoblja, slikovito nazvanih danima, stvarao svoja čudesna djela i tako pripremao Zemlju da postane naš dom.

Najveće Božje stvaralačko djelo na Zemlji bio je čovjek. Stvoren je na Božju sliku, što znači da može odražavati Božje osobine, naprimjer ljubav i mudrost. Bog je načinio čovjeka od praha zemaljskog. Dao mu je ime Adam i smjestio ga u raj, odnosno u edenski vrt. Sam Bog zasadio je taj vrt i dao da iznikne mnoštvo prekrasnog, plodnog drveća.

Bog je vidio da čovjek treba družicu. Stoga je Adamu uzeo rebro i načinio ženu, koja je kasnije dobila ime Eva. Ona je postala Adamova supruga. Adam je bio toliko ushićen da je poetski rekao: “Evo napokon kost od kostiju mojih i meso od mesa mojega.” A Bog je rekao: “Zato će čovjek ostaviti oca svojega i majku svoju i prionut će uza ženu svoju i njih dvoje postat će jedno tijelo” (1. Mojsijeva 2:22-24; 3:20).

Bog je dao Adamu i Evi dvije zapovijedi. Kao prvo, rekao im je da uređuju svoj zemaljski dom, brinu se o njemu te da ga napune potomcima. Kao drugo, zabranio im je da jedu plod s jednog od mnogih drveta u tom ogromnom vrtu, “s drveta spoznaje dobra i zla” (1. Mojsijeva 2:17). Rekao im je da će umrijeti ako prekrše tu zapovijed. Dajući im te zapovijedi, Bog je omogućio čovjeku i ženi da pokažu prihvaćaju li ga za svog Vladara. Svojom poslušnošću mogli su pokazati da ga vole i da su mu zahvalni. Imali su dovoljno razloga da prihvate njegovu dobru vlast. Ti savršeni ljudi nisu imali nikakvu manu. U Bibliji stoji: “Bog je zatim pogledao sve što je načinio, i gle, bilo je vrlo dobro” (1. Mojsijeva 1:31).

Na temelju 1. Mojsijeve, poglavlja 1 i 2.