KAD su se tvoji roditelji preselili u stranu zemlju, suočili su se s ozbiljnim problemima. Odjednom su se našli među ljudima od kojih su se razlikovali po jeziku, kulturi, a možda i načinu odijevanja. Jasno se vidjelo da su stranci. Zbog toga su možda bili predmet izrugivanja ili žrtve predrasuda.

Jesi li i ti to doživio? Navest ćemo neke problematične situacije s kojima su se suočili mladi koji se nalaze u sličnim okolnostima kao i ti. Stavi ✔ kraj situacije s kojom se najteže nosiš.

□ Ismijavanje: Noor je bila vrlo mala kad se s obitelji preselila iz Jordana u Sjevernu Ameriku. “Ljudi su nam se smijali jer smo bili drugačije obučeni”, ispričala je. “A mi pak uopće nismo razumjeli američki humor.”

□ Kriza identiteta: “Rođena sam u Njemačkoj”, rekla je djevojka po imenu Nadia. “Budući da su mi roditelji Talijani, govorila sam njemački s talijanskim naglaskom, pa su mi djeca u školi govorila da sam ‘glupa strankinja’. No kad odem u Italiju, shvatim da govorim talijanski s njemačkim naglaskom. Zato imam osjećaj da nikamo ne pripadam. Gdje god dođem, osjećam se kao stranac.”

 □ Kulturni jaz u obitelji. Ana je imala osam godina kad se s obitelji doselila u Englesku. “Moj brat i ja brzo smo se i lako priviknuli na život u Londonu”, rekla je. “No našim roditeljima, koji su dugo živjeli na portugalskom otoku Madeiri, nije bilo tako lako.”

Voeun je imala tri godine kad se s roditeljima preselila iz Kambodže u Australiju. Ona je ispričala: “Moji se roditelji nikako nisu mogli priviknuti na život u novoj sredini. Tatu bi često povrijedilo i razljutilo to što nisam razumjela njegove stavove i način razmišljanja.”

□ Jezična barijera među članovima obitelji. Ian je imao osam godina kad se njegova obitelj iz Ekvadora doselila u New York. Nakon što je šest godina živio u Sjedinjenim Državama, rekao je: “Sada više koristim engleski nego španjolski. U školi profesori govore engleski, moji prijatelji govore engleski, a i moj brat i ja pričamo na engleskom. Stalno sam okružen engleskim i sve se manje služim španjolskim.”

Lee, koja se rodila u Australiji, a roditelji su joj iz Kambodže, rekla je: “Kad razgovaram s roditeljima i želim im objasniti neke svoje misli i stavove, vidim da se ne znam dobro izraziti na njihovom jeziku.”

Noor, koju smo spomenuli ranije, ispričala je: “Moj je otac uvijek zahtijevao da kod kuće govorimo arapski, no mi to nismo htjeli. Nije nam se dalo učiti taj jezik jer smo mislili da nam nikad neće trebati. Naši su prijatelji govorili engleski, a i sve televizijske emisije koje smo gledali bile su na engleskom. Zašto bismo učili arapski?”

Kao što pokazuju navedene izjave, i drugi mladi suočavaju se s takvim problemima. U želji da pobjegneš od problema  mogao bi doći u iskušenje da potpuno odbaciš kulturu iz koje potječeš i pokušaš se što bolje stopiti s novom okolinom. No time bi vjerojatno povrijedio svoje roditelje, a ne bi ni sam bio zadovoljan. Zašto ne bi radije naučio rješavati probleme te situaciju u kojoj se nalaziš okrenuti u svoju korist? Razmotri nekoliko prijedloga:

Kako gledati na ismijavanje? Koliko god da se trudiš, nikada se nećeš svima svidjeti. Ljudi koji vole ismijavati druge uvijek će naći povoda za to (Mudre izreke 18:24). Stoga je besmisleno pokušavati ispravljati njihove pogrešne stavove i predrasude. “Podrugljivac ne voli onoga tko ga ukorava”, napisao je mudri kralj Salamun (Mudre izreke 15:12). Ako ti se netko izruguje zato što ima predrasude, to nema nikakve veze s tvojim “nedostacima” — to je samo odraz njegovog vlastitog neznanja.

Kako prevladati krizu identiteta? Želja za pripadnošću određenoj grupi posve je prirodna, bilo da je riječ o obitelji bilo o kulturi. No nemoj misliti da kultura ili obitelj iz koje potječeš određuje tvoju vrijednost. Ljudi će te možda prosuđivati na temelju tvog porijekla, ali Bog to ne čini. “Bog nije pristran”, rekao je apostol Petar, “nego u svakom narodu prihvaća onoga tko ga se boji i čini što je pravedno” (Djela apostolska 10:34, 35). Budeš li davao sve od sebe da činiš ono što Jehova Bog odobrava, on će te smatrati članom svoje obitelji (Izaija 43:10; Marko 10:29, 30). Nije li divno znati da možeš pripadati njegovoj obitelji?

 Kako premostiti kulturni jaz u obitelji? U gotovo svakoj obitelji roditelji i djeca imaju različita gledišta. U tvom slučaju te bi razlike mogle biti još izraženije zato što tvoji roditelji žele da se držiš običaja njihove zemlje, a ti želiš živjeti onako kako je uobičajeno u tvojoj novoj sredini. Ipak, ako želiš da ti u životu “dobro bude”, moraš “poštovati oca svojega i majku svoju” (Efežanima 6:2, 3).

Umjesto da se usprotiviš roditeljima samo zato što ti se ne sviđaju njihovi običaji, pokušaj razumjeti zašto oni žele da ih se držiš (Mudre izreke 2:10, 11). Upitaj se: Jesu li ti običaji u suprotnosti s biblijskim načelima? Ako nisu, što mi se točno kod njih ne sviđa? Kako mogu s poštovanjem objasniti roditeljima svoj stav o tome? (Djela apostolska 5:29). Naravno, bit će ti puno lakše poštovati roditelje — razumjeti njihov način razmišljanja i objasniti im svoje stavove — budeš li dobro znao njihov jezik.

Kako nadvladati jezičnu barijeru među članovima obitelji? U nekim obiteljima vrijedi pravilo da kod kuće svi govore samo materinji jezik, jer to pomaže djeci da dobro nauče oba jezika. Zašto ne bi i ti pokušao primijeniti to pravilo? Mogao bi zamoliti roditelje i da ti pomognu da naučiš pisati na njihovom jeziku. Stelios, koji je odrastao u Njemačkoj, ali mu je materinji jezik grčki, rekao je: “Roditelji su svaki dan sa mnom razmatrali jedan biblijski redak. Oni bi ga naglas pročitali, a ja bih ga potom napisao. Sada i grčki i njemački znam čitati i pisati.”

Kako ti još može koristiti poznavanje jezika kojim govore tvoji roditelji? “Naučio sam jezik svojih roditelja jer sam želio da budemo bliski, i što je još važnije, da zajedno služimo  Bogu”, rekao je Giosuè, kojeg smo spomenuli u uvodu. “To što sam naučio njihov jezik omogućilo mi je da ih bolje razumijem, a njima je pomoglo da bolje razumiju mene.”

Hoćeš li kulturu iz koje potječeš smatrati preprekom koja te razdvaja od drugih ili pak mostom koji te s njima može povezati? Mnogi mladi kršćani uvidjeli su da imaju još jedan razlog da nauče jezik kojim govore njihovi roditelji. Oni žele drugim doseljenicima prenijeti dobru vijest o Božjem Kraljevstvu (Matej 24:14; 28:19, 20). “Super je kad možeš na dva jezika objašnjavati ljudima ono što piše u Bibliji!” rekao je Salomão, koji se doselio u London kad je imao pet godina. “Bio sam gotovo potpuno zaboravio svoj materinji jezik,  no sada služim u skupštini koja djeluje na portugalskom i tečno govorim engleski i portugalski.”

Noor je vidjela da postoji potreba za većim brojem propovjednika koji govore arapski. Rekla je: “Upisala sam se na tečaj arapskog i nastojim se podsjetiti na ono što sam nekad znala. Promijenila sam svoj stav prema tom jeziku. Sada ga želim naučiti i želim da me drugi isprave kad pogriješim.”

Naravno, ako dobro poznaješ dvije kulture te govoriš dva ili više jezika, to ti može samo koristiti. Poznavanje dviju kultura pomaže ti da bolje razumiješ ljude i njihove osjećaje te da odgovoriš na njihova pitanja o Bogu (Mudre izreke 15:23). Preeti, koja je rođena u Engleskoj, a roditelji su joj Indijci, rekla je: “Budući da dobro poznajem i jednu i drugu kulturu, sigurnija sam u službi propovijedanja. Mogu razumjeti ljude iz obje kulture — poznajem njihova vjerovanja i način razmišljanja.”

Možeš li i ti na svoje okolnosti gledati kao na prednost, a ne nedostatak? Imaj na umu da Jehovi nije važno tvoje porijeklo, već da on gleda na to kakva si osoba i zbog toga te voli. Hoćeš li i ti, poput mladih koje smo citirali u ovom poglavlju, iskoristiti svoje znanje i iskustvo kako bi pomagao sunarodnjacima da upoznaju našeg nepristranog i dobrog Boga, Jehovu? To te može istinski usrećiti! (Djela apostolska 20:35).