Vidiš li djevojčicu na slici? — To je kći čovjeka koji se zvao Jiftah. Ne znamo kako se zvala, ali znamo da je učinila nešto jako lijepo i da su zbog toga njezin tata, a i Jehova, bili vrlo sretni. Što nam Biblija govori o njoj i njenom tati?

Jiftah je bio dobar i trudio se svoju kćer poučavati o Jehovi. On je također bio vrlo snažan i hrabar. Zato su Izraelci htjeli da bude njihov vođa i da im pomogne u borbi protiv neprijatelja.

Jiftah se molio Bogu da mu pomogne pobijediti neprijatelje. Obećao je Bogu da će mu, kad se vrati iz borbe, darovati onoga tko prvi izađe iz njegove kuće. Tko god bi to bio, trebao je otići od kuće  i do kraja života raditi u svetom šatoru. Sveti šator bio je jedan poseban šator u koji su ljudi u to vrijeme dolazili moliti se Bogu. Jehova je pomogao Jiftahu da pobijedi neprijatelje! Znaš li tko je prvi izašao iz Jiftahove kuće kad se on vratio iz borbe? —

Bila je to njegova kći. Jiftah je bio jako tužan zbog toga. Ona mu je bila jedino dijete, a sad se morao rastati s njom! No znao je da je dao obećanje Jehovi i da ga mora ispuniti. Njegova je kći odmah rekla: “Tata, dao si obećanje Jehovi, i moraš ga održati!”

I ona je isto bila tužna. Znala je da se neće moći udati i imati djecu. Ali jako je željela ispuniti tatino obećanje i razveseliti Jehovu. To joj je bilo važnije nego udati se i imati djecu. Tako je otišla od kuće i ostatak života provela u svetom šatoru.

Što misliš, jesu li njezin tata i Jehova bili sretni zbog toga? — Naravno da jesu! Budeš li i ti poput Jiftahove kćeri volio Jehovu i slušao ga, i on i mama i tata bit će jako, jako sretni!