1, 2. Koji je događaj bio najveća prekretnica u povijesti čovječanstva i zašto nije neobično što ga ljudi nisu mogli vidjeti?

 PITAŠ li se ponekad kako je bilo živjeti u vrijeme neke važne povijesne prekretnice? Mnogima je zanimljivo razmišljati o tome. No što misliš, da si živio u takvo značajno doba, bi li ti osobno svjedočio događajima koji su promijenili tijek povijesti? Vjerojatno ne bi. Zbivanja koja su stare režime gurnula u zaborav i napunila stranice povijesnih knjiga često su se odvijala daleko od očiju javnosti. Zapravo, povijest se velikim dijelom krojila iza zatvorenih vrata — na tajnim vijećanjima, u carskim odajama ili državnim uredima kojima su tek rijetki imali pristup. Ipak, promjene koje su nastupile utjecale su na živote milijuna ljudi!

² A kako je s događajem koji je bio najznačajnija prekretnica u povijesti čovječanstva? On je ostavio dubok trag na životima milijuna ljudi, premda ga niti jedan čovjek nije vidio jer se odigrao na nebu. Naravno, riječ je o davno prorečenom rođenju Božjeg Kraljevstva — mesijanske vlasti koja će postojeći svjetski poredak uskoro privesti kraju. (Pročitaj Danijela 2:34, 35, 44, 45.) Znači li to što ljudi nisu bili očevici tog rođenja da ga je Jehova želio sakriti od njih? Ili je on ipak pomogao svojim vjernim slugama da spremno dočekaju taj ključni trenutak? Pogledajmo.

3-5. (a) Tko je bio “glasnik saveza” prorečen u Malahiji 3:1? (b) Što se trebalo dogoditi prije nego “glasnik saveza” dođe u hram?

³ Jehova je još u davna vremena naumio pripremiti svoj narod za rođenje Mesijanskog Kraljevstva. Proročanstvo iz Malahije 3:1 kaže: “Evo, šaljem glasnika svojega, i on će raščistiti put preda mnom. I iznenada će doći u hram svoj Gospodin, kojega tražite, i glasnik saveza kojemu se radujete.”

⁴ Kada je “Gospodin”, odnosno Jehova, u suvremeno doba došao ispitati stanje onih koji služe u zemaljskom dvorištu njegovog duhovnog hrama? Proročanstvo kaže da je s Jehovom trebao doći i “glasnik saveza”. O kome je riječ? Taj glasnik je Mesijanski Kralj, Isus Krist (Luka 1:68-73).  On je kao novoustoličeni Vladar trebao pregledati i pročistiti Božji narod na Zemlji (1. Petr. 4:17).

⁵ No tko je bio prvi glasnik spomenut u Malahiji 3:1? On se trebao pojaviti prije početka prisutnosti Mesijanskog Kralja. Je li itko “raščišćavao put” pred Mesijanskim Kraljem tijekom desetljeća koja su prethodila 1914. godini?

6. Tko je izvršio zadatak “glasnika” pripremajući Božji narod za buduće događaje?

⁶ Ova knjiga pružit će nam odgovore na ta pitanja opisujući nadasve zanimljivu suvremenu povijest Jehovinog naroda. Vidjet ćemo kako se potkraj 19. stoljeća mala grupa bogobojaznih ljudi izdvojila iz mora lažnih kršćana i dokazala da se jedino ona želi vratiti izvornom kršćanstvu. Članovi te grupe prozvali su se Istraživači Biblije. Njihovi predvodnici — Charles Taze Russell i njegovi bliski suradnici — izvršili su zadatak prorečenog glasnika tako što su pružali duhovno vodstvo Božjem narodu i pripremali ih za buduće događaje. Razmotrimo četiri načina na koja su to činili.

7, 8. (a) Tko je tijekom 19. stoljeća ustanovio da se učenje o besmrtnosti duše ne temelji na Bibliji? (b) Koja su još lažna učenja razotkrili Russell i njegovi suradnici?

⁷ Istraživači Biblije pod molitvom su temeljito proučavali Božju Riječ, a kad bi se usuglasili oko nekog biblijskog učenja, objavili bi zaključke do kojih su došli. Kršćanske su crkve stoljećima bile obavijene duhovnom tamom, a mnoge njihove dogme, među njima i nauk o besmrtnosti duše, imale su poganske korijene. Međutim, tijekom 19. stoljeća nekolicina istinoljubivih pojedinaca pažljivo je preispitala to vjerovanje u svjetlu Božje Riječi i ustanovila da ono nema nikakvog temelja. Naprimjer, Henry Grew, George Stetson i George Storrs odvažno su pisali članke i držali propovijedi kako bi svima objelodanili da je besmrtnost duše zapravo sotonska laž. a Njihova su saznanja izvršila snažan utjecaj na Russella i njegove istomišljenike.

⁸ Mala skupina Istraživača Biblije ustanovila je da su i druga učenja koja su povezana s besmrtnošću duše također zbunjujuća i lažna, primjerice učenje da svi dobri ljudi idu na nebo ili da Bog u paklenoj vatri vječno muči duše zlih ljudi. Russell i njegovi suradnici hrabro su razotkrivali porijeklo takvih učenja u brojnim člancima, knjigama, brošurama, traktatima i propovijedima koje su izlazile u novinama.

9. Kako je Stražarska kula razotkrila dogmu o Trojstvu?

⁹ Istraživači Biblije iznijeli su na vidjelo da je i općeprihvaćena dogma o Trojstvu zapravo laž. Godine 1887. u svom časopisu Stražarska kula b napisali su: “Sveto pismo vrlo konkretno opisuje u kakvom su odnosu Jehova i naš Gospodin Isus te jasno pokazuje da su oni dvije zasebne osobe.”  U nastavku članka stajalo je: “Nevjerojatno je da se ideja o trojednom Bogu — o tri Boga u jednome, koji je istovremeno jedan Bog u tri osobe — toliko uvriježila i dobila tako istaknuto mjesto. No činjenica da to jest tako samo dokazuje da je crkva spavala dubokim snom dok ju je neprijatelj vezao lancima vjerskih zabluda.”

10. Kako je Stražarska kula ukazivala na to da će 1914. biti posebno značajna godina?

¹⁰ Kao što je očito već iz samog njegovog naziva, časopis Sionska stražarska kula i glasnik Kristove prisutnosti veliku je pažnju pridavao proročanstvima o Kristovoj prisutnosti. Vjerni pomazanici koji su pisali članke za taj časopis shvatili su da im Danijelovo proročanstvo o “sedam vremena” može pomoći da odrede kada će se ispuniti Božji naum o Mesijanskom Kraljevstvu. Još 1870-ih ukazivali su na 1914. kao na godinu u kojoj će završiti tih “sedam vremena” (Dan. 4:25; Luka 21:24). Premda naša braća u to doba nisu u potpunosti razumjela značenje te važne godine, ono što su otkrili objavljivali su posvuda, a to je imalo dalekosežan učinak.

11, 12. (a) Kome je brat Russell pripisivao zaslugu za ono što je naučavao? (b) Zašto je ono što su postigli brat Russell i njegovi suradnici bilo izuzetno važno?

 ¹¹ Niti brat Russell niti njegovi suradnici nisu sebi pripisivali zaslugu za to što su otkrili istinu i razumjeli sva ta važna biblijska učenja. Brat Russell često je isticao da je puno toga saznao od drugih koji su istraživali Bibliju prije njega. A najveću zaslugu pripisivao je Jehovi, uvjeren da je upravo on u pravo vrijeme otkrio svojim slugama ono što su trebali znati. Sasvim sigurno, Jehova je blagoslovio trud koji su Russell i njegovi suradnici uložili da bi među gomilom laži pronašli istinu. Kako su godine prolazile, bivalo je sve očitije da su drugačiji od ostalih kršćanskih religija i da im ne pripadaju.

¹² Doista je zadivljujuće ono što su ti gorljivi pobornici biblijske istine postigli tijekom desetljeća koja su prethodila 1914. U vezi s time u Stražarskoj kuli od 1. studenoga 1917. pisalo je sljedeće: “Milijuni ljudi sada su oslobođeni straha kojem su robovali zbog učenja o paklu i drugih vjerskih zabluda. (...) Otkrivanje biblijske istine, koje je započelo prije više od 40 godina, pokrenulo je nezadrživu plimu koja i dalje raste te neće stati dok ne preplavi čitav svijet. Protivnici istine uzalud je nastoje suzbiti — kao da pokušavaju metlom zaustaviti nadiranje ogromnih valova. Ona će unatoč svemu ispuniti čitavu Zemlju.”

13, 14. (a) Kako je “glasnik” Mesijanskom Kralju pripremio put? (b) Što učimo od braće koja su živjela prije više od stotinu godina?

¹³ Razmisli: Bi li vjerni kršćani bili spremni za početak Kristove prisutnosti da nisu znali razlikovati Jehovu i njegovog Sina? Naravno da ne bi! Ne bi bili spremni niti da su vjerovali da je besmrtnost nešto što dobivaju svi ljudi redom, a ne dragocjeni dar koji se čuva za relativno mali broj Kristovih sljedbenika. Isto bi bilo i da su smatrali kako Bog vječno muči ljude u paklu. Stoga bez imalo sumnje možemo reći da je “glasnik” Mesijanskom Kralju pripremio put!

¹⁴ A kako je s nama danas? Što učimo od naše braće koja su živjela prije više od stotinu godina? I mi bismo trebali s oduševljenjem čitati i proučavati Božju Riječ (Ivan 17:3). Živimo u materijalistički nastrojenom svijetu koji sve više pati od duhovne izgladnjelosti. Zato dajmo sve od sebe kako naša želja za duhovnom hranom nikad ne bi oslabjela. (Pročitaj 1. Timoteju 4:15.)

15. Što su Istraživači Biblije postupno razumjeli? (Vidi i bilješku.)

¹⁵ Istraživači Biblije naučavali su da Božji sluge moraju napustiti krivu religiju. Godine 1879. Stražarska kula govorila je o “babilonskoj crkvi”. Na koga se time mislilo? Da li na pape ili na cijelu Katoličku crkvu? Protestantske zajednice stoljećima su tako objašnjavale biblijsko proročanstvo o Babilonu. No Istraživači Biblije postupno su razumjeli  da su sve kršćanske crkve dio suvremenog “Babilona”. Naime, sve su naučavale nebiblijska učenja, poput onih spomenutih u ranijim odlomcima. c S vremenom se u našim izdanjima počelo sve otvorenije govoriti što bi istinoljubivi članovi babilonskih religija trebali učiniti.

16, 17. (a) Kako su Istraživači Biblije pozivali ljude da se odvoje od krive religije? (b) Zašto takva upozorenja nisu naišla na velik odjek? (Vidi bilješku.)

¹⁶ Naprimjer, u trećem svesku priručnika Svanuće Tisućugodišnje vladavine, koji je objavljen 1891, bilo je objašnjeno da je Bog odbacio suvremeni Babilon. Ondje je pisalo: “Odbačen je cijeli taj vjerski sustav — sve crkve kršćanskog svijeta.” Potom je rečeno: “Svi Božji sluge koji se ne slažu s krivim babilonskim učenjima i običajima pozvani su da se odvoje od njega.”

¹⁷ Međutim, još uvijek je bilo onih kojima nije smetalo to što se njihovo ime i dalje nalazi na popisu crkvenih članova. Svoje oklijevanje da poduzmu potrebne korake opravdavali su govoreći: “Moje srce je uz istinu, a na druga bogoslužja odlazim vrlo rijetko.” Takvima je u siječnju 1900. Stražarska kula uputila izravan savjet: “Je li ispravno jednom nogom biti u istini, a drugom u Babilonu? Je li to poslušnost kakvu Bog očekuje od nas i kakva mu je po volji? Sasvim sigurno nije! Svaki član crkve javno je stupio u savez s vjerskom zajednicom kojoj pripada i trebao bi vjerno izvršavati sve što je tim činom obećao sve dok se javno ne odrekne svog članstva ili ga ne poništi.” Tijekom godina Istraživači Biblije sve su odlučnije zastupali to gledište. d Onaj tko želi služiti Jehovi mora raskinuti sve veze s krivom religijom.

18. Zašto su kršćani morali izaći iz Babilona Velikog?

¹⁸ Da braća nisu redovito upozoravala ljude da moraju izaći iz Babilona Velikog, bi li Krist kao novoustoličeni Kralj našao na Zemlji grupu pomazanih sljedbenika spremnih za rođenje Kraljevstva? Naravno da ne bi, jer samo kršćani koji su se oslobodili babilonskog jarma mogu štovati Jehovu “duhom i istinom” (Ivan 4:24). Da li se i mi danas odlučno klonimo krive religije? Nemojmo se nikada oglušiti na zapovijed: “Iziđite iz nje, narode moj!” (Pročitaj Otkrivenje 18:4.)

19, 20. Kako je Stražarska kula poticala Božje sluge da se sastaju?

¹⁹ Istraživači Biblije smatrali su da se suvjernici trebaju sastajati kako bi zajedno slavili Boga, gdje god im to okolnosti dopuštaju. Da bi netko bio pravi kršćanin, nije dovoljno da se samo odvoji od krive religije već je jako važno i da bude aktivan u onoj pravoj. Stražarska kula već je u prvim brojevima poticala svoje čitatelje da se sastaju i zajedno slave Boga. Naprimjer, u srpnju 1880. brat Russell  napisao je članak o svom putovanju na kojem je u različitim mjestima držao propovijedi. Istaknuo je koliko su svi bili ohrabreni brojnim sastancima koje su tijekom tog putovanja organizirali. Potom je pozvao čitatelje da uredništvu šalju izvještaje o napretku koji su postigli, kako bi neke od tih izvještaja objavili u časopisu. S kojim ciljem? U članku je stajalo: “Javljajte nam (...) kako napredujete uz blagoslov Gospodnji i uspijevate li se redovito sastajati s onima koji dijele vašu presvetu vjeru.”

²⁰ Potom je 1882. izašao članak s naslovom “Važnost kršćanskih sastanaka”. Potaknuo je kršćane da se sastaju “kako bi učili jedni od drugih te se međusobno hrabrili i učvršćivali u vjeri”. U članku je pisalo: “Nije važno ima li među vama učenih ili posebno darovitih ljudi. Svatko neka ponese Bibliju te olovku i papir i služite se što više biblijskom konkordancijom (...). Odaberite temu, molite se za vodstvo duha, a potom čitajte, razmišljajte, uspoređujte retke i sigurno ćete doći do istine.”

21. Kakav je primjer pružala skupština u Alleghenyu u pogledu sastanaka i pastirske službe?

 ²¹ Sjedište Istraživača Biblije nalazilo se u Alleghenyu, gradu u američkoj državi Pennsylvaniji. Tamošnja su braća pružala dobar primjer drugima time što su se redovito sastajala u skladu s nadahnutim savjetom zapisanim u Hebrejima 10:24, 25. (Pročitaj.) Mnogo godina kasnije Charles Capen, ostarjeli brat koji je kao dječak prisustvovao tim sastancima, ispričao je: “Još uvijek se sjećam biblijskog retka koji je bio napisan na zidu dvorane: ‘Jedan je vaš učitelj, Krist, a vi ste svi braća.’ Te su mi se riječi duboko urezale u sjećanje — među Jehovinim narodom ne postoji podjela na svećenike i laike” (Mat. 23:8). Brat Capen rekao je i da bi ga ti sastanci uvijek iznova ohrabrili i potaknuli na revnost te da se brat Russell kao brižan pastir savjesno trudio posvetiti pažnju svakom članu skupštine.

22. Kako su vjerni kršćani reagirali na poticaj da se sastaju i što možemo naučiti od njih?

²² Drugi Istraživači Biblije ugledali su se na njih i poslušali upute koje su dobivali. Osnovane su skupštine i u drugim državama, naprimjer u Ohiu i Michiganu. S vremenom su počele nicati po cijeloj Sjevernoj Americi te u drugim zemljama. Što misliš, bi li vjerni kršćani doista bili spremni za Kristovu prisutnost da nisu bili poslušni biblijskoj zapovijedi i sastajali se sa suvjernicima? Zasigurno ne bi! A kako je s nama danas? I mi moramo davati sve od sebe kako bismo redovito dolazili na sastanke i koristili svaku priliku da zajednički slavimo Jehovu i duhovno izgrađujemo jedni druge.

23. Kako je Stražarska kula jasno istaknula da svi pomazanici moraju propovijedati biblijsku istinu?

²³ Istraživači Biblije naučavali su da svi pomazanici moraju propovijedati biblijsku istinu. Godine 1885. u Stražarskoj kuli pisalo je: “Ne smijemo zaboraviti da je svaki pripadnik pomazane skupštine pozvan da propovijeda, pomazan da objavljuje dobru vijest (Iza. 61:1).” A u jednom broju iz 1888. čitateljima je upućeno otvoreno upozorenje: “Naš je zadatak posve jasan (...). Ako ga zanemarujemo ili tražimo izgovore da ga ne izvršavamo, onda smo lijeni sluge, nedostojni uzvišenog položaja koji smo dobili.”

24, 25. (a) Što su brat Russell i njegovi suradnici činili kako bi se što više propovijedalo? (b) Kako se, prema riječima jednog kolportera, propovijedalo “dok još nije bilo automobila”?

²⁴ Osim što su hrabrili druge da propovijedaju, brat Russell i njegovi suradnici počeli su izdavati traktate pod nazivom Traktati Istraživača Biblije (kasnije su izlazili svaka tri mjeseca pod nazivom Stara teologija). Čitatelji Stražarske kule mogli su ih besplatno dijeliti ljudima.

²⁵ Braća koja su se potpuno posvetila službi propovijedanja zvala su se kolporteri. Jedan od njih bio je i brat Charles Capen, kojeg smo spomenuli ranije. On je opisao kako se u to doba propovijedalo: “Područje u Pennsylvaniji obrađivao sam služeći se kartama Američkog državnog zavoda za geološka istraživanja. Na njima su bile ucrtane sve ceste, pa sam mogao pješice obići područje svakog okruga. Nakon što bih tri dana putovao i prikupljao narudžbe za Studije o Svetom pismu, znao sam unajmiti konja i kola kako bih ljudima dostavio naručene knjige. Često bih prenoćio na nekoj farmi. Tako smo se snalazili dok još nije bilo automobila.”

26. (a) Zašto Božji sluge ne bi bili spremni za Kristovu vlast da nisu uvidjeli važnost propovijedanja? (b) Koja bismo si pitanja trebali postaviti?

²⁶ U to je doba trebalo puno hrabrosti i gorljivosti da bi se propovijedalo. Bi li pravi kršćani bili spremni za Kristovu vlast da ih nitko nije poticao da propovijedaju? Nipošto! Uostalom, izvršavanje tog zadatka ubrzo je postalo jedna od najistaknutijih značajki Kristove prisutnosti (Mat. 24:14). Božji narod morao je biti spreman tom spasonosnom djelu dati središnje mjesto u svom životu. Dobro je da se i mi upitamo: “Ima li propovijedanje središnje mjesto u mom životu? Jesam li spreman činiti žrtve da bih što više sudjelovao u tom neponovljivom djelu?”

27, 28. Što je apostol Ivan vidio u viziji i kako su Sotona i demoni reagirali na rođenje Kraljevstva?

²⁷ Na koncu je osvanula i dugoočekivana 1914. godina! Kao što smo već kazali na početku poglavlja, nitko od ljudi nije vidio značajne događaje što su se odvijali na nebu. Međutim, apostol Ivan dobio je viziju koja je simbolično opisala što će se zbivati. Vidio je “velik znak na nebu”. Božja “žena” (njegova organizacija koju čine duhovna stvorenja na nebu) rodila je sina. Ivanu je bilo rečeno da će to  dijete “upravljati svim narodima željeznom palicom”. Ono je nakon rođenja bilo “odneseno k Bogu i prijestolju njegovu”. Potom je jak glas na nebu rekao: “Sada je nastalo spasenje i moć i kraljevstvo Boga našega i vlast Krista njegova” (Otkr. 12:1, 5, 10).

²⁸ Bez imalo sumnje možemo reći da je Ivanova vizija predočavala rođenje Mesijanskog Kraljevstva. To je bio doista veličanstven događaj, no nisu mu se svi obradovali. Sotona i njegovi demoni ratovali su protiv vjernih anđela koje je predvodio Mihael, odnosno Krist. Kakav je bio ishod tog sukoba? “Bio je zbačen veliki zmaj, prazmija, koji se zove Đavo i Sotona, koji zavodi sav svijet. Bio je zbačen na zemlju, a s njim su bili zbačeni i anđeli njegovi” (Otkr. 12:7, 9).

29, 30. Kako su se nakon rođenja Kraljevstva promijenile okolnosti (a) na Zemlji? (b) na nebu?

²⁹ Istraživači Biblije desetljećima su ukazivali na to da će 1914. započeti vrijeme nevolja. No ni sami nisu bili svjesni koliko će se to predviđanje pokazati točnim. Ivanova vizija otkrila je da će Sotonin utjecaj na ljudsko društvo otada biti još snažniji. “Teško vama, zemljo i more”, stoji u Otkrivenju 12:12, “jer je Đavo sišao k vama, silno gnjevan, znajući da ima malo vremena!” Godine 1914. izbio je Prvi svjetski rat, a znak Kristove prisutnosti u ulozi Kralja počeo se očitovati širom Zemlje. Započeli su “posljednji dani” ovog zlog svijeta! (2. Tim. 3:1).

³⁰ S druge strane, na nebu je zavladala velika radost! Sotona i njegovi demoni zauvijek su otjerani odande. Ivan je zapisao: “Veselite se, nebesa i vi koji prebivate u njima!” (Otkr. 12:12). Budući da je nebo sada bilo očišćeno od svih neprijatelja, a Isus ustoličen za Kralja, sve je bilo spremno za to da se Mesijansko Kraljevstvo usredotoči na Božji narod na Zemlji. Što je bio Kraljev prvi potez? Kao što smo vidjeli u uvodu, Krist je kao “glasnik saveza” najprije pročistio Božje sluge na Zemlji. Što je to točno značilo?

31. Što je Malahija prorekao u vezi s razdobljem pročišćavanja i kako se to proročanstvo počelo ispunjavati? (Vidi i bilješku.)

³¹ Malahija je prorekao da razdoblje pročišćavanja neće biti nimalo jednostavno. Napisao je: “Tko će podnijeti dan dolaska njegova i tko će opstati kad se on pojavi? Jer on će biti kao vatra talioničareva i kao lužina bjelilaca rublja” (Mal. 3:2). Vrijeme je zaista dokazalo istinitost tih riječi! Od 1914. Božji se narod suočio s bujicom teških kušnji i nevolja. Dok je bjesnio Prvi svjetski rat, mnogi Istraživači Biblije bili su okrutno proganjani i zatvarani. e

32. Kakvi su se problemi pojavili unutar same organizacije nakon 1916?

³² Došlo je do previranja i unutar same organizacije. Godine 1916. umro je brat Russell u dobi od samo 64 godine, što je bio težak udarac za mnoge Božje sluge. Njegova je  smrt otkrila da su neki pretjeranu važnost pridavali čovjeku koji im je bio velik uzor. Premda brat Russell nije želio da mu se ljudi dive niti je skretao pažnju na sebe, ipak se oko njega stvorio svojevrstan kult ličnosti. Mnogi su bili uvjerenja da je otkrivanje biblijske istine završilo njegovom smrću, a neki su se ogorčeno opirali svim nastojanjima da djelo krene naprijed. Takvi su stavovi doprinijeli izbijanju otpadništva, koje je unijelo razdor u organizaciju.

33. Kako se vjera Božjih slugu našla na ispitu zbog neostvarenih očekivanja?

³³ Neostvarena očekivanja bila su još jedan ispit vjere. Iako je Stražarska kula ispravno predvidjela da će 1914. završiti vremena neznabožaca, braća nisu razumjela što će se točno dogoditi te godine (Luka 21:24). Smatrali su da će Krist 1914. svoju simboličnu nevjestu, odnosno pomazanike, uzeti na nebo da s njime vlada. No to se nije dogodilo. Potkraj 1917. Stražarska kula objavila je da će 40-godišnje razdoblje žetve završiti u proljeće 1918. Ali propovijedanje ne samo da nije stalo nego je nakon tog perioda dobilo još veći zamah. U Stražarskoj kuli rečeno je da je žetva vjerojatno završila, ali da još uvijek traje razdoblje pabirčenja. Ipak, mnogi su se razočarali i prestali služiti Jehovi.

34. S kojom su se teškom kušnjom Božji sluge suočili 1918. i zašto su svećenici mislili da se neće oporaviti od tog udarca?

³⁴ Potom su se 1918. Istraživači Biblije suočili s još jednom teškom kušnjom. Joseph Rutherford, koji je nakon brata Russella služio kao predvodnik Božjeg naroda, i još sedmorica odgovorne braće bili su uhićeni. Nepravedno su ih osudili na duge zatvorske kazne u državnom zatvoru u Atlanti, u saveznoj državi Georgiji. Neko se vrijeme činilo da se djelo Božjeg naroda više neće maknuti s mrtve točke. Mnogi su svećenici likovali zbog toga. Zaključili su kako su se konačno riješili tih nesnosnih Istraživača Biblije, budući da su im “vođe” bili u zatvoru, sjedište u Brooklynu zatvoreno, a propovijedanje na udaru brojnih kritika i u Americi i u Europi. Poveselili su se da je ta prijetnja napokon otklonjena (Otkr. 11:3, 7-10). Ali kako su se samo prevarili!

35. Zašto je Isus dopustio da njegove sljedbenike zadese nevolje i što je učinio kako bi im pružio pomoć?

³⁵ Neprijatelji istine nisu ni slutili da je Isus dopustio da sve te nevolje snađu njegove sljedbenike samo zato što ih je Jehova tada želio pročistiti “kao onaj koji tali i čisti srebro” (Mal. 3:3). Jehova i njegov Sin bili su sigurni da će vjerni pojedinci izaći iz tih teških kušnji pročišćeni i prokušani te spremniji nego ikad da služe Mesijanskom Kralju. Početkom 1919. postalo je očito da je Božji duh uspio postići nešto što su neprijatelji njegovog naroda smatrali nemogućim. Vjerni kršćani trgnuli su se iz duhovnog mrtvila i “stali su na svoje noge”! (Otkr. 11:11). U to je  vrijeme Krist ispunio jedno važno obilježje znaka posljednjih dana. Imenovao je “vjernog i razboritog roba”, malu grupu pomazane braće koja će predvoditi njegov narod i davati im duhovnu hranu u pravo vrijeme (Mat. 24:45-47).

36. Po čemu se vidjelo da je Božji narod ponovno bio aktivan?

³⁶ Brat Rutherford i njegovi suradnici bili su pušteni iz zatvora 26. ožujka 1919. Već u rujnu iste godine organiziran je kongres. Započele su i pripreme za izdavanje još jednog časopisa, koji se trebao zvati Zlatni vijek. Svrha mu je bila da se koristi u službi propovijedanja kao popratni časopis uz Stražarsku kulu. f Iste godine izdan je i prvi broj Biltena (danas Naš kršćanski život i služba — radni listovi). Ta je publikacija od samog početka braću poticala da revno i kvalitetno propovijedaju. Povrh toga, od 1919. sve se veća pažnja pridavala osobnom kontaktu s ljudima u službi od kuće do kuće.

37. Zašto su se neki okrenuli protiv Jehovinog naroda nakon 1919. godine?

³⁷ Propovijedanje je bilo još jedan kamen kušnje za Kristove sluge, jer je ponosnim pojedincima bilo ispod časti izvršavati tako “ponižavajući” zadatak. Oni koji nisu željeli ići u službu propovijedanja napustili su svoje vjerne sukršćane.  Tijekom godina nakon 1919. neki su postali toliko ogorčeni da su čak klevetali i ocrnjivali Jehovine vjerne sluge te stali na stranu njihovih protivnika.

38. Što dokazuju uspjesi i pobjede Kristovih sljedbenika na Zemlji?

³⁸ Unatoč takvim napadima Kristovi sljedbenici na Zemlji nastavili su duhovno jačati i napredovati. Svaki njihov uspjeh i svaka pobjeda snažan su dokaz da Božje Kraljevstvo zaista vlada! Bez podrške i blagoslova koje im je Bog pružao preko svog Sina i Mesijanskog Kraljevstva taj maleni narod sačinjen od krhkih i nesavršenih ljudi ne bi mogao toliko puta poraziti Sotonu i njegov zli svijet! (Pročitaj Izaiju 54:17.)

39, 40. (a) O čemu će govoriti naredna poglavlja i što svako poglavlje sadrži? (b) Kako ti može koristiti proučavanje ove knjige?

³⁹ U poglavljima koja slijede istražit ćemo što je Božje Kraljevstvo postiglo na Zemlji otkako je prije stotinu godina rođeno na nebu. Svaki dio ove knjige govorit će o određenom području na kojem Božje Kraljevstvo ostvaruje vidljive rezultate. Na kraju svakog poglavlja nalazi se okvir s pitanjima za ponavljanje, koja će nam pomoći da se preispitamo i ustanovimo koliko je čvrsta naša vjera u Kraljevstvo. U zadnjem dijelu knjige govorit će se o događajima koje možemo očekivati kad u bliskoj budućnosti Kraljevstvo dođe uništiti zli svijet, a Zemlju pretvoriti u raj. Kako će ti koristiti proučavanje ove knjige?

⁴⁰ Sotona želi poljuljati tvoju vjeru u Božje Kraljevstvo. Ali Jehova želi da je ojačaš kako bi te štitila i pomogla ti da ustraješ (Efež. 6:16). Stoga te potičemo da temeljito proučavaš ovo izdanje. Uvijek iznova pitaj se: “Je li Božje Kraljevstvo za mene stvarno?” Budeš li već danas čvrsto vjerovao u njega, veća je vjerojatnost da ćeš ga i dalje odano i gorljivo podupirati te dočekati dan kada će svi ljudi jasno vidjeti da je ono stvarno i da doista vlada!