1, 2. Zašto se može reći da prijevod Novi svijet uzvisuje Božje ime?

 DRUGOG prosinca 1947. svanuo je poseban dan. Dok je zubato sunce obasjavalo nebo nad New Yorkom, mala skupina pomazanika iz bruklinskog Betela upustila se u vrlo smion pothvat — prevođenje Biblije. Njihov zadatak bio je izrazito zahtjevan, no oni su idućih 12 godina strpljivo na njemu radili. Na koncu su u nedjelju 13. ožujka 1960. dogotovili konačnu verziju teksta svog novog prijevoda. Tri mjeseca kasnije, točnije 18. lipnja 1960, na kongresu u engleskom gradu Manchesteru brat Nathan Knorr predstavio je posljednji svezak prijevoda cijele Biblije, koji je nazvan Novi svijet. Naravno, prisutni su bili oduševljeni tom novošću. Govornik je lijepo opisao ono što su svi osjećali kad je uzbuđeno kazao: “Danas je posebno radostan dan za Jehovine svjedoke diljem svijeta!” Jedno istaknuto obilježje tog prijevoda osobito je obradovalo njegove čitatelje — Božje ime vraćeno je na sva mjesta na kojima se nalazilo u izvornom tekstu.

² U mnogim je prijevodima Biblije Božje ime izostavljeno. No Jehovini pomazani sluge odlučili su stati na kraj Sotoninim podmuklim nastojanjima da se Božjem imenu izbriše spomen. U predgovoru prijevoda Novi svijet stajalo je: “Najistaknutija značajka ovog prijevoda jest vraćanje Božjeg imena na mjesto koje mu i pripada u tekstu Biblije.” Naime, u tom je prijevodu Božje ime, Jehova, upotrijebljeno preko 7 000 puta. On na doista izvanredan način uzvisuje ime našeg nebeskog Oca!

3. (a) Što su naša braća zaključila u vezi sa značenjem Božjeg imena? (b) Kako trebamo razumjeti riječi iz 2. Mojsijeve 3:13, 14? (Vidi okvir  “Značenje Božjeg imena”.)

³ U početku su Istraživači Biblije smatrali da Božje ime znači “ja sam koji jesam” (2. Mojs. 3:14, Jeruzalemska Biblija). Stoga je u Stražarskoj kuli od 1. siječnja 1926. navedeno sljedeće objašnjenje: “Ime Jehova označava samopostojeće, vječno Biće, Onoga tko nema ni početka ni kraja.” Međutim, u vrijeme kad su braća počela raditi na prijevodu  Novi svijet Jehova je već poučio svoj narod da njegovo ime ne znači naprosto da on postoji sam po sebi, već da je prije svega Bog koji uvijek radi na ostvarenju svojih nauma. Zaključili su da ime Jehova doslovno znači “onaj koji čini da postane”. Da, Jehova je zaslužan za postojanje svemira i inteligentnih bića te neprestano radi na tome da njegova volja i namjere postanu stvarnost. No zašto je toliko važno veličati Božje ime i kako mi možemo doprinijeti tome?

4, 5. (a) Za što se molimo kad izgovaramo riječi: “Neka se sveti ime tvoje”? (b) Kako će Bog posvetiti svoje ime i kada će to učiniti?

⁴ Jehova želi da se njegovom imenu iskazuje čast koja mu s pravom pripada. Ustvari, njegov je glavni naum posvetiti svoje ime, kao što pokazuju i početne riječi molitve Očenaš: “Neka se sveti ime tvoje!” (Mat. 6:9). Za što se zapravo molimo kad izgovaramo te riječi?

⁵ Kao što smo vidjeli u 1. poglavlju ove knjige, molba: “Neka se sveti ime tvoje!” prva je od tri molbe iz Očenaša koje se odnose na Jehovin naum. Druge dvije su: “Neka dođe kraljevstvo tvoje! Neka bude volja tvoja!” (Mat. 6:10). Dakle, kao što molimo Jehovu da poduzme sve što je potrebno da bi njegovo Kraljevstvo došlo i izvršila se njegova volja, tako ga molimo i da učini potrebne korake da bi posvetio svoje ime. Drugim riječima, molimo Jehovu da očisti svoje ime od svih kleveta kojima ga se sramoti još od pobune u Edenu. Kako će Jehova uslišiti takve molitve? On sam kaže: “Posvetit ću veliko ime svoje, koje je oskvrnuto među narodima” (Ezek. 36:23; 38:23). Jehova će posvetiti svoje ime pred svim stvorenjima kad u Harmagedonu ukloni svu zloću sa Zemlje.

6. Kako možemo sudjelovati u posvećenju Božjeg imena?

⁶ Tijekom čitave povijesti Jehova je dopuštao svojim slugama da sudjeluju u posvećenju njegovog imena. Naravno, Božje ime već je sveto u apsolutnom smislu te riječi i mi ga ne možemo učiniti još svetijim. Kako ga onda možemo svetiti? Izaija je napisao: “Jehova nad vojskama — on jedini neka vam bude svet!” A sam Jehova o svom je narodu kazao: “Tada će oni svetiti ime moje, (...) strahopoštovanje će imati prema Bogu Izraelovu” (Iza. 8:13; 29:23). Dakle, Božje ime svetimo tako što ga štujemo kao ime koje je jedinstveno i uzvišenije od svih drugih imena, tako što duboko cijenimo sve što ono predstavlja te pomažemo i drugima da ga smatraju svetim. Naše strahopoštovanje prema Božjem imenu posebno dolazi do izražaja kad Jehovu priznamo za svog Vladara i svim ga srcem slušamo (Izr. 3:1; Otkr. 4:11).

7, 8. (a) Zašto je trebalo vremena da Božji narod bude spreman nositi njegovo ime? (b) Što ćemo u nastavku razmotriti?

⁷ Božji sluge u suvremeno doba koristili su njegovo ime u svojim izdanjima još od 1870-ih. Naprimjer, ime Jehova spominje se u Stražarskoj kuli od kolovoza 1879. te u pjesmarici Pjesme Kristove nevjeste, koja je izdana iste godine. Ipak, po svemu sudeći, prije nego što je Jehova dopustio svojim slugama da javno nose njegovo sveto ime, pobrinuo se da zadovolje određene preduvjete kako bi mogli dobiti tu izuzetnu čast. Kako je Jehova pripremio Istraživače Biblije da postanu narod koji će nositi njegovo ime?

⁸ Osvrt na ono što se zbivalo potkraj 19. i početkom 20. stoljeća otkriva nam da je Jehova pomogao svom narodu da bolje razumije neke važne činjenice o njegovom imenu. Razmotrimo tri primjera.

9, 10. (a) Zašto je u prvim brojevima Stražarske kule Isus bio u prvom planu? (b) Do koje je promjene došlo nakon 1919. i koji su bili rezultati toga? (Vidi i okvir  “Kako je Stražarska kula uzveličala Božje ime”.)

⁹ Kao prvo, Jehovini sluge s vremenom su shvatili važnost Božjeg imena. U početku su Istraživači Biblije bili mišljenja da je otkupnina glavno biblijsko učenje. To objašnjava činjenicu da je u Stražarskoj kuli često u prvom planu bio Isus. Naprimjer, u tom je časopisu tijekom prve godine njegovog izdavanja Isus spomenut deset puta češće od Jehove. Govoreći o počecima djelovanja Istraživača Biblije, Stražarska kula od 15. ožujka 1976. istaknula je da su oni u to vrijeme Isusu pridavali “pretjeranu važnost”. Međutim, Jehova im je s vremenom pomogao da uvide kako njegovo ime u Bibliji ima vrlo istaknutu ulogu. Kako je to utjecalo na njih? U istom članku pisalo je da su naročito od 1919. “počeli veću čast iskazivati Jehovi, Mesijinom nebeskom Ocu”. Ustvari, tijekom 1920-ih Božje ime u Stražarskoj kuli upotrijebljeno je preko 6 500 puta.

¹⁰ Time što su Jehovinom imenu odali dolično priznanje, braća su pokazala da ga ljube. Poput vjernog Božjeg sluge Mojsija, odlučili su “objavljivati ime Jehovino” (5. Mojs. 32:3; Psal. 34:3). A on im je zauzvrat, kao što je i obećao u svojoj Riječi, iskazao milost vidjevši koliko im je stalo do njegovog imena (Psal. 119:132; Hebr. 6:10).

11, 12. (a) U kom smislu se ubrzo nakon 1919. sadržaj naših publikacija počeo mijenjati? (b) Na što je Jehova želio skrenuti pažnju svojim slugama i zašto?

¹¹ Kao drugo, pravi kršćani ispravno su razumjeli koji im je zadatak Bog povjerio. Ubrzo nakon 1919. pomazana braća koja su predvodila organizaciju istražila su Izaijina proročanstva. Nakon toga je u sadržaju naših publikacija došlo do promjene. Zašto se može reći da je to bila “hrana u pravo vrijeme”? (Mat. 24:45).

¹² Prije te godine u Stražarskoj kuli nikada se nisu podrobnije razmatrale riječi proroka Izaije: “‘Vi ste moji  svjedoci’, kaže Jehova, ‘i sluga moj kojeg sam izabrao’.” (Pročitaj Izaiju 43:10-12.) No nedugo nakon 1919. naše su publikacije počele sve češće ukazivati na te riječi i sve se pomazanike pozivalo da izvršavaju zadatak koji su dobili od Jehove — da svjedoče za njega. Zapravo, samo u periodu od 1925. do 1931. godine 43. poglavlje Izaije objašnjeno je u 57 brojeva Stražarske kule, a u svakom je bilo istaknuto da se Izaijine riječi odnose na prave kršćane. Jehova je očito u tom razdoblju želio svojim slugama skrenuti pažnju na zadatak koji trebaju izvršavati. Zašto? U neku ruku zato što ih je najprije trebalo iskušati (1. Tim. 3:10). Da bi s pravom mogli nositi Božje ime, Istraživači Biblije morali su djelima dokazati Jehovi da su doista njegovi svjedoci (Luka 24:47, 48).

13. Kako Božja Riječ otkriva što je najvažnije pitanje koje treba riješiti?

¹³ Kao treće, Jehovini sluge shvatili su koliko je važno posvećenje njegovog imena. Tijekom 1920-ih uvidjeli su da je posvećenje Božjeg imena najvažnije pitanje koje se mora riješiti. Kako Božja Riječ otkriva tu bitnu činjenicu? Navest ćemo dva primjera. Koji je bio glavni razlog zašto je Jehova izbavio Izraelce iz Egipta? Učinio je to zato da se njegovo ime “objavi po svoj zemlji” (2. Mojs. 9:16). A zašto je iskazao milost Izraelcima kad su se pobunili protiv njega? Sam Jehova rekao je: “Tada sam ustao radi imena svojega, da se ne skvrni pred očima naroda među kojima su bili” (Ezek. 20:8-10). Do kojeg su zaključka Istraživači Biblije došli na temelju tih i nekih drugih biblijskih izvještaja?

14. (a) Što su Božji sluge shvatili krajem 1920-ih? (b) Kako je ta nova spoznaja utjecala na djelo propovijedanja? (Vidi i okvir  “Snažan motiv za propovijedanje”.)

¹⁴ Krajem 1920-ih Božji sluge razumjeli su značenje riječi što ih je Izaija zapisao oko 2 700 godina ranije. On je o Jehovi rekao: “Tako si ti vodio narod svoj da stekneš sebi ime krasno” (Iza. 63:14). Istraživači Biblije uvidjeli su da u središtu pažnje ne bi trebalo biti čovjekovo spasenje, nego posvećenje Božjeg imena (Iza. 37:20; Ezek. 38:23). Godine 1929. knjiga Proročanstvo ovako je to istaknula: “Jehovino ime goruće je pitanje od najveće važnosti u koje je uključeno svako živo biće.” Ovo novo objašnjenje dalo je Božjim slugama dodatni poticaj da svjedoče o Jehovi i speru ljagu s njegovog imena.

15. (a) Što su do početka 1930-ih braća jasno razumjela? (b) Za što je tada došlo vrijeme?

¹⁵ Do početka 1930-ih braća su uvidjela važnost Božjeg imena, ispravno razumjela koji im je zadatak Bog povjerio i shvatila koliko je bitno svetiti Božje ime. Tada je došlo vrijeme da Jehova dopusti svojim slugama da javno nose njegovo ime. Da bismo vidjeli kako su dobili tu veliku čast, razmotrit ćemo neka zbivanja iz prošlosti.

16. (a) Na koji poseban način Jehova uzvisuje svoje ime? (b) Koji je narod prvi dobio čast da nosi Božje ime?

¹⁶ Jehova je tijekom povijesti uzvisivao svoje ime na jedan poseban način — birao je na Zemlji ljude koji će nositi njegovo ime. Od 1513. pr. n. e. Izraelci su zastupali Jehovu kao njegov izabrani narod (Iza. 43:12). No kako se nisu držali onoga što su obećali stupivši u savez s Bogom, 33. n. e. izgubili su svoj dragocjen odnos s njim. Ubrzo nakon toga Jehova je “pogledao na neznabošce da iz njih uzme narod za svoje ime” (Djela 15:14). Taj novi narod dobio je ime “Izrael Božji”, a sačinjavaju ga pomazani Kristovi sljedbenici iz raznih naroda (Gal. 6:16).

17. Koji je podmukli Sotonin plan urodio plodom?

 ¹⁷ Otprilike 44. godine Kristovi su učenici “božanskom providnošću (...) nazvani kršćanima” (Djela 11:26). U početku se to ime odnosilo samo na prave kršćane i razlikovalo ih je od ostalih religija (1. Petr. 4:16). Međutim, kao što je Isus i prorekao u usporedbi o pšenici i kukolju, Sotonin podmukli plan urodio je plodom — to jedinstveno ime s vremenom se počelo koristiti za sve koji su tvrdili da su kršćani. Zato se pravi kršćani stoljećima nisu jasno razlikovali od lažnih. No situacija se počela mijenjati kad je 1914. nastupilo “vrijeme žetve”. Naime, anđeli su tada počeli lažne kršćane odvajati od pravih (Mat. 13:30, 39-41).

18. Kako su Istraživači Biblije uvidjeli da im je potrebno novo ime?

¹⁸ Nakon što je 1919. postavljen vjerni rob, Jehova je pomogao svojim slugama da ispravno razumiju što je njihova zadaća. Ubrzo su primijetili da su jedini koji propovijedaju od kuće do kuće i da se po tome razlikuju od svih lažnih kršćana. Ta ih je spoznaja navela na zaključak da ime “Istraživači Biblije” zapravo nije prikladno za njih. Njihov glavni cilj nije bio samo istraživati Bibliju već i svjedočiti o Bogu te iskazivati čast njegovom imenu i slaviti ga. Koje bi onda ime najbolje odgovaralo prirodi zadatka koji su izvršavali? Odgovor na to pitanje stigao je 1931.

19, 20. (a) Koja je poticajna rezolucija iznesena na kongresu 1931? (b) Kako su braća reagirala na vijest o novom imenu?

¹⁹ U srpnju 1931. oko 15 000 Istraživača Biblije došlo je na kongres u američki grad Columbus (savezna država Ohio). Kad su vidjeli tiskani kongresni program, pažnju su im privukla dva velika slova na prvoj stranici. Mnogi su znatiželjno nagađali što bi ona mogla značiti. A onda je u nedjelju 26. srpnja brat Joseph Rutherford iznio poticajnu rezoluciju u kojoj je, među ostalim, objavio: “Želimo da nas svi poznaju i zovu po imenu Jehovini svjedoci!” Tog su trena svi razumjeli značenje onih zagonetnih slova — bila su to početna slova njihovog novog imena, utemeljenog na Izaiji 43:10.

²⁰ Braća su rezoluciju popratila klicanjem i gromoglasnim pljeskom koji se dugo, dugo razlijegao dvoranom. Budući da se program prenosio putem radija, njihova oduševljena reakcija obišla je pola svijeta! Ernest i Naomi Barber iz Australije ispričali su: “Kad se u Americi prolomio aplauz, braća u Melbournu skočila su na noge i nastavila pljeskati. Taj trenutak nikada nećemo zaboraviti!” a

21. Kako je novo ime potaknulo braću da još gorljivije propovijedaju?

²¹ Novo biblijsko ime potaknulo je Božje sluge da još gorljivije propovijedaju. Edward i Jessie Grimes, pioniri iz  Sjedinjenih Država koji su prisustvovali kongresu u Columbusu, ispričali su: “Od kuće smo otišli kao Istraživači Biblije, a vratili smo se kao Jehovini svjedoci! Bili smo sretni što sada svojim novim imenom možemo veličati ime svog Boga.” Nakon tog kongresa neka su braća u želji da proslave Jehovino ime počela u službi koristiti jednu novu metodu. Predstavili bi se stanaru i uručili mu “posjetnicu” na kojoj je pisalo: “JEHOVIN svjedok koji propovijeda vijest o Kraljevstvu JEHOVE, našeg Boga.” Da, Božji su sluge bili ponosni što nose Jehovino ime i bili su spremni posvuda ga objavljivati (Iza. 12:4).

22. Po čemu se Jehovin narod jasno raspoznaje?

²² Prošlo je mnogo godina otkako je Jehova potaknuo pomazanu braću da uzmu novo ime po kojem se razlikuju od svih drugih religija. Je li Sotona otada uspio prikriti identitet Božjeg naroda? Je li nas uspio navesti da se stopimo s okolinom i izjednačimo s ostalim religijama? Nipošto! Baš naprotiv, danas se više nego ikad prije kao Božji svjedoci razlikujemo od svijeta! (Pročitaj Miheja 4:5 i Malahiju 3:18.) Ustvari, postali smo toliko poznati po Božjem imenu da svakoga tko danas koristi to ime ljudi odmah povezuju s Jehovinim svjedocima. Božji narod nije skriven u sjeni krivih religija koje se poput gora ponosno uzdižu u visinu. On čvrsto stoji “nad vrhovima gorskim” i uzdiže se “nad bregovima” (Iza. 2:2). Danas su prava religija i Jehovino sveto ime uistinu uzvišeni!

23. Koja nas spoznaja o Jehovi hrabri i jača, u skladu s riječima iz Psalma 121:5?

²³ Spoznaja da će nas Jehova štititi od Sotoninih sadašnjih i budućih napada doista nas hrabri i jača! (Psal. 121:5). Svim srcem slažemo se s riječima psalmista koji je napisao: “Sretan je narod kojemu je Bog Jehova, narod koji je on odabrao sebi za nasljedstvo” (Psal. 33:12).