1, 2. U kom je smislu Isus nalik iskusnom vodiču?

 ZAMISLI da u grupi razgledavaš prekrasan grad prepun zadivljujućih znamenitosti. Vašu grupu predvodi iskusan vodič. Budući da nikad niste bili u tom gradu, sa zanimanjem ga slušate upijajući svaku njegovu riječ. S vremena na vrijeme ti i ostali iz grupe nestrpljivo vodiču postavljate pitanja o nekoj atrakciji koju još niste vidjeli. No on vam ne želi ništa konkretno reći. Tek u pravom trenutku, često baš onda kad ugledate prizor od kojeg vam zastane dah, on vam ispriča zanimljivosti o tom mjestu. Kako se obilazak primiče kraju, sve se više diviš svom vodiču jer zna reći prave informacije u pravo vrijeme.

² Božji sluge nalaze se u sličnoj situaciji. Mi žarko želimo što bolje “razgledati” najveličanstveniji grad koji postoji — “grad s pravim temeljima”, odnosno Božje Kraljevstvo (Hebr. 11:10). Dok je živio na Zemlji, Isus je svojim sljedbenicima bio “vodič” i poučavao ih o Kraljevstvu. Je li odgovorio na sva njihova pitanja i odmah im ispričao sve pojedinosti? Nije, već im je kazao: “Još vam imam mnogo toga reći, ali sada ne možete nositi” (Ivan 16:12). Kao vodič kojemu po mudrosti nema premca, Isus nikad nije opterećivao svoje učenike informacijama koje ne bi mogli razumjeti.

3, 4. (a) Kako je Isus nakon svoje smrti poučavao bogobojazne ljude o Božjem Kraljevstvu? (b) Što ćemo razmotriti u ovom poglavlju?

³ Riječi zapisane u Ivanu 16:12 Isus je izgovorio posljednje noći svog života na Zemlji. No kako je bogobojazne ljude poučavao o Božjem Kraljevstvu nakon svoje smrti? Apostolima je rekao: “Kada dođe on, duh istine, uputit će vas u svu istinu” (Ivan 16:13). Sveti duh mogli bismo usporediti sa strpljivim vodičem. Isus pomoću njega otkriva svojim sljedbenicima sve što trebaju znati o Božjem Kraljevstvu, i to uvijek u pravo vrijeme.

⁴ U nastavku ćemo razmotriti kako je Jehovin sveti duh pomogao istinoljubivim kršćanima da steknu jasniju sliku o Božjem Kraljevstvu. Prvo ćemo vidjeti kako su došli do  ispravnog zaključka o tome kada je Božje Kraljevstvo počelo vladati. Zatim ćemo se prisjetiti kako su razumjeli tko su vladari, a tko podanici Kraljevstva. I na koncu ćemo vidjeti kako su Kristovi sljedbenici shvatili što znači biti odan Kraljevstvu.

5, 6. (a) Koja su pogrešna gledišta o uspostavi Kraljevstva i žetvi zastupali Istraživači Biblije? (b) Zašto takve krive predodžbe nisu dokaz da Isus ne vodi svoje sljedbenike?

⁵ Kao što smo vidjeli u 2. poglavlju ove knjige, Istraživači Biblije desetljećima su ukazivali na to da će 1914. biti ključna godina u ispunjenju biblijskih proročanstava. Međutim, u to su vrijeme vjerovali da je Kristova prisutnost započela 1874, da je 1878. on počeo vladati na nebu te da će Kraljevstvo u potpunosti biti uspostavljeno tek u listopadu 1914. Nadalje, smatrali su da će razdoblje žetve trajati od 1874. do 1914, a da će njen vrhunac biti odlazak pomazanika na nebo. Trebamo li zbog takvih pogrešnih predodžbi zaključiti da Isus nije putem svetog duha vodio te vjerne kršćane?

⁶ Ni u kom slučaju! Vratimo se ponovno na usporedbu iz uvoda. Bismo li zbog znatiželjnih pitanja i preuranjenih zaključaka turista posumnjali u pouzdanost njihovog vodiča? To ne bi baš bilo logično. Vjerni Božji sluge, poput radoznalih turista, ponekad pokušavaju otkriti pojedinosti o Jehovinom naumu prije nego što dođe vrijeme da ih sveti duh dovede do takvih saznanja. No bez obzira na to očito je da ih Isus vodi, a oni su dovoljno ponizni da priznaju svoje pogreške te spremno mijenjaju kriva gledišta (Jak. 4:6).

7. Što je 1925. Božji narod razumio zahvaljujući sve jasnijem duhovnom svjetlu?

⁷ Nakon 1919. Božji narod bio je blagoslovljen sve sjajnijim duhovnim svjetlom. (Pročitaj Psalam 97:11.) Tako je, naprimjer, 1925. u Stražarskoj kuli izašao članak od povijesnog značaja s naslovom “Rođenje naroda”. U njemu su bili navedeni čvrsti biblijski dokazi da je Mesijansko Kraljevstvo rođeno 1914, čime se ispunila proročanska vizija o Božjoj nebeskoj ženi koja je rodila dijete, opisana u 12. poglavlju Otkrivenja. a U članku je još stajalo da su progonstvo i nevolje koje su zadesile Jehovin narod tijekom Prvog svjetskog rata jasni dokazi da je Sotona zbačen s neba te da je “silno gnjevan, znajući da ima malo vremena” (Otkr. 12:12).

8, 9. (a) Što su Božji sluge shvatili o važnosti Kraljevstva? (b) Koja ćemo pitanja razmotriti?

⁸ Koliko je Božje Kraljevstvo važno? Od 1928. Stražarska kula počela je isticati da je Kraljevstvo daleko važnije od našeg vlastitog spasenja koje nam je omogućila otkupnina. Naime, upravo će putem Mesijanskog Kraljevstva Jehova posvetiti svoje ime, opravdati svoju vrhovnu vlast i ispuniti svoj naum s čovječanstvom.

 ⁹ No tko će vladati s Kristom u tom Kraljevstvu? Tko će biti njegovi zemaljski podanici? I što je trebao biti glavni zadatak Kristovih sljedbenika?

10. Što su Istraživači Biblije znali o skupini od 144 000?

¹⁰ Istraživači Biblije već su puno prije 1914. razumjeli da će 144 000 vjernih Kristovih sljedbenika vladati s njim na nebu. b Shvatili su da je to doslovan broj i da se počeo popunjavati još u 1. stoljeću.

11. Kako su budući pripadnici Kristove “nevjeste” shvatili što je njihov zadatak na Zemlji?

¹¹ No što su ti budući pripadnici Kristove “nevjeste” trebali raditi dok su još na Zemlji? Pravi kršćani uvidjeli su da je Isus veliku važnost pridavao propovijedanju te da ga je povezivao sa žetvom (Mat. 9:37; Ivan 4:35). Kao što je bilo rečeno u 2. poglavlju, neko su vrijeme smatrali da će razdoblje žetve trajati 40 godina te da će njen vrhunac biti odlazak pomazanika na nebo. Međutim, propovijedanje se nastavilo i nakon što je prošlo 40 godina te je postalo očito da braća trebaju pomoć kako bi bolje razumjela razvoj događaja. Danas znamo da je razdoblje žetve — vrijeme kad se pšenica počela odvajati od kukolja, odnosno vjerni pomazani kršćani od lažnih kršćana — zapravo tek počelo 1914. Stoga je pažnju trebalo usmjeriti na sakupljanje preostalih pomazanika.

12, 13. Kako su se Isusove proročanske usporedbe o djevicama i talentima ispunile u posljednjim danima?

¹² Od 1919. Krist je putem svog vjernog i razboritog roba stalno isticao važnost propovijedanja. Taj zadatak dao je svojim sljedbenicima u 1. stoljeću (Mat. 28:19, 20). Ujedno je ukazao i na osobine koje će njegovi pomazani sljedbenici morati pokazivati kako bi mogli ispuniti dobiveni zadatak. Naime, u usporedbi o deset djevica istaknuo je da će pomazanici morati ostati duhovno budni ako žele postići svoj konačni cilj i biti na veličanstvenoj nebeskoj svadbi, na kojoj će se ujediniti s Kristom kao njegova “nevjesta” (Otkr. 21:2). A usporedbom o talentima pokazao je da će  njegovi pomazani sljedbenici marljivo izvršavati propovjednički zadatak koji im je povjerio (Mat. 25:1-30).

¹³ Pomazanici su tijekom prošlog stoljeća dokazali da su duhovno budni i vrlo marljivi. Sasvim sigurno, bit će bogato nagrađeni za svoj trud! No je li žetva trebala biti ograničena samo na skupljanje preostalih Kristovih suvladara?

14, 15. Koje se četiri skupine ljudi spominju u knjizi Svršena tajna?

¹⁴ Vjerni Božji sluge dugo su pokušavali odgonetnuti koga predočava veliko mnoštvo spomenuto u Otkrivenju 7:9-14. Stoga nimalo ne čudi što su, prije nego je došlo vrijeme da Krist otkrije identitet tog mnoštva, mnoga njihova tumačenja bila vrlo daleko od jasnog i jednostavnog učenja koje mi danas znamo i cijenimo.

¹⁵ Godine 1917. u knjizi Svršena tajna bilo je objašnjeno da postoje “dvije razine ili vrste nebeskog spasenja te dvije razine ili vrste zemaljskog spasenja”. Tko je sačinjavao te četiri različite skupine ljudi? Smatralo se da prvu skupinu sačinjava 144 000 Kristovih suvladara, a drugu veliko mnoštvo. U to doba vjerovalo se da to mnoštvo čine ljudi koji se izjašnjavaju kao kršćani i u određenoj mjeri pokazuju vjeru, ali ne dovoljno da bi odlučno stali na stranu istine i napustili svoju crkvu. Stoga su na nebu trebali dobiti niži položaj. Što se tiče zemaljske nade, smatralo se da treću skupinu sačinjavaju “drevni uzori”, kako su braća nazivala znamenite Božje sluge iz prošlosti kao što su Abraham, Mojsije i drugi. Oni su trebali nadgledati četvrtu skupinu, odnosno sve ostale ljude.

16. Kako je duhovno svjetlo zasjalo 1923. i 1932?

¹⁶ Kako je sveti duh pomogao Kristovim sljedbenicima da shvate biblijsko učenje o velikom mnoštvu? Do toga je došlo postupno, budući da je svako toliko duhovno svjetlo zasjalo posebno žarkim sjajem. Naprimjer, još 1923. Stražarska kula skrenula je pažnju na skupinu koja će pod Kristovom vlašću živjeti na Zemlji i čiji pripadnici nemaju želju za životom na nebu. A 1932. u Stražarskoj kuli govorilo se o Jonadabu, koji se pridružio pomazanom izraelskom kralju Jehuu kako bi ga podupirao u borbi protiv krive religije (2. Kralj. 10:15-17). U članku je stajalo da u suvremeno doba postoji grupa ljudi koji su nalik Jonadabu i koje će Jehova “sačuvati tijekom harmagedonske nevolje” kako bi živjeli na Zemlji.

17. (a) Koji se bljesak duhovnog svjetla pojavio 1935? (b) Kako je na braću utjecalo novo objašnjenje o velikom mnoštvu? (Vidi okvir  “Duboki uzdah olakšanja”.)

¹⁷ Godine 1935. ponovno se pojavio snažan bljesak duhovnog svjetla. Na kongresu u Washingtonu objašnjeno je da su veliko mnoštvo zapravo ljudi koji će živjeti na Zemlji te da se radi o istoj grupi koja je predočena “ovcama” iz Isusove  usporedbe o ovcama i jarcima (Mat. 25:33-40). Istaknuto je da veliko mnoštvo pripada “drugim ovcama”, za koje je Isus rekao: “Moram i njih dovesti” (Ivan 10:16). Na vrhuncu svog govora brat Rutherford je kazao: “Molim da sada ustanu svi koji gaje nadu u vječni život na Zemlji!” Ustalo je više od polovine prisutnih. Tada je ushićeno rekao: “Pogledajte! Veliko mnoštvo!” Mnogi su osjetili silno olakšanje jer su konačno razumjeli kakvu im je budućnost Bog namijenio.

18. Na što su se usredotočili Kristovi sljedbenici i kakav je bio rezultat njihovog propovijedanja?

¹⁸ Od tog trenutka Krist je poticao svoje sljedbenike da se usredotoče na sakupljanje budućih pripadnika velikog mnoštva koje će preživjeti veliku nevolju. Prvi rezultati nisu puno obećavali. Brat Rutherford jednom je čak prokomentirao: “Izgleda da veliko mnoštvo baš i neće biti toliko veliko.” Naravno, mi danas jasno vidimo koliko je Jehova blagoslovio žetvu i kakve je razmjere ona otada poprimila. Pod vodstvom Isusa i svetog duha pomazanici i njihovi suradnici, “druge ovce”, postali su “jedno stado s jednim pastirom”, baš kao što je Isus i prorekao.

19. Kako možemo dati svoj doprinos sakupljanju Kristovih “drugih ovaca”?

¹⁹ Velika većina Božjih vjernih slugu živjet će zauvijek u raju na Zemlji pod vlašću Krista i 144 000 njegovih suvladara. Nije li pravi užitak razmišljati o tome kako je Krist pomogao Božjem narodu da razumije to jasno biblijsko učenje? Doista je velika čast što možemo o toj prekrasnoj budućnosti govoriti drugim ljudima! Koliko god nam to okolnosti dopuštaju, učinimo i mi svoj dio da bi veliko mnoštvo i dalje nezaustavljivo raslo te služilo na slavu i čast Jehovinom imenu! (Pročitaj Luku 10:2.)

20. Od kojih se sustava sastoji Sotonina organizacija i kako je to povezano s našom odanošću Božjem Kraljevstvu?

²⁰ Kako su stjecali sve jasniju sliku o Kraljevstvu, Božji sluge morali su naučiti i na koji način trebaju pokazivati odanost toj nebeskoj vlasti. U vezi s tim u Stražarskoj kuli iz 1922. stajalo je da na Zemlji djeluju dvije organizacije — Jehovina i Sotonina, a Sotonina se sastoji od trgovačkog, vjerskog i političkog sustava. Oni koji su odani Božjem Kraljevstvu moraju paziti da se ne uprljaju bilo kojim dijelom Sotonine organizacije jer bi time izdali svog Vladara (2. Kor. 6:17). Što to znači?

21. (a) Na što je vjerni rob uvijek iznova upozoravao Božji narod? (b) Što je u Stražarskoj kuli 1963. pisalo o “Babilonu Velikom”?

²¹ Vjerni je rob putem duhovne hrane uvijek iznova razotkrivao pokvarenost trgovačkog svijeta i upozoravao Božji narod da se čuva sve prisutnijeg materijalizma (Mat. 6:24). Pored toga, naše su publikacije pomagale čitateljima da Sotonin vjerski sustav vide u pravom svjetlu. Godine 1963. Stražarska kula jasno je rastumačila da “Babilon Veliki” ne predočava samo kršćanske crkve već sve krive religije  svijeta. Na taj su način, kao što ćemo vidjeti u 10. poglavlju, Božji sluge u svim zemljama i kulturama shvatili da trebaju izići iz Babilona i duhovno se očistiti odbacujući sve običaje krivih religija (Otkr. 18:2, 4).

22. Kako su tijekom Prvog svjetskog rata mnogi Istraživači Biblije razumjeli riječi iz Rimljanima 13:1?

²² No kako je s političkim sustavom Sotoninog svijeta? Smiju li pravi kršćani sudjelovati u sukobima i ratovima između država i nacija? Tijekom Prvog svjetskog rata Istraživači Biblije u načelu su shvaćali da Kristovi sljedbenici ne smiju ubijati svoje bližnje (Mat. 26:52). Međutim, mnogi su smatrali da prema Rimljanima 13:1 moraju biti podložni “vlastima nad sobom”, pa da su zbog toga dužni stupiti u vojsku te nositi uniformu i čak oružje. No kad bi se od njih tražilo da ubiju neprijatelja, ne bi pristali na to, već bi pucali u zrak.

23, 24. Kako se načelo iz Rimljanima 13:1 razumjelo tijekom Drugog svjetskog rata i kako smo s vremenom ispravno shvatili taj redak?

²³ U studenome 1939, na samom početku Drugog svjetskog rata, u Stražarskoj kuli objavljen je članak u kojem je temeljito razmotreno pitanje neutralnosti. U njemu je jasno stajalo da kršćani ni na koji način ne smiju sudjelovati u ratovima i sukobima Sotoninog svijeta. Članak je stigao baš u pravo vrijeme! Zahvaljujući tome Kristovi sljedbenici bili su pošteđeni stravične krivnje za krv prolivenu u tom ratu. S druge strane, početkom 1929. u našim publikacijama bilo je objašnjeno da “vlasti” spomenute u Rimljanima  13:1 zapravo nisu svjetski vladari, nego Jehova i Isus. Očito to pitanje braći još uvijek nije bilo posve jasno.

²⁴ Sveti duh pomogao im je da to ispravno razumiju. U Stražarskoj kuli od 15. studenoga i 1. prosinca 1962. izašlo je novo objašnjenje riječi iz Rimljanima 13:1-7. Božji narod napokon je jasno shvatio načelo relativne podložnosti, na koje je Isus ukazao svojim čuvenim riječima: “Vratite dakle caru carevo, a Bogu Božje!” (Luka 20:25). Pravi kršćani sada razumiju da se izraz “vlasti” odnosi na vladare ovog svijeta te da im trebaju biti podložni. Međutim, ta je podložnost relativna. Kad vlasti od nas traže nešto što se kosi s Jehovinom voljom, mi imamo isti stav kao i apostoli, koji su rekli: “Moramo se pokoravati Bogu, a ne ljudima!” (Djela 5:29). U 14. poglavlju ove knjige vidjet ćemo kako su Božji sluge odvažno branili svoju kršćansku neutralnost.

25. Zašto cijeniš to što nam sveti duh pomaže da razumijemo Božje Kraljevstvo?

²⁵ Zamisli samo koliko su toga Kristovi sljedbenici tijekom prošlog stoljeća naučili o Kraljevstvu! Saznali smo kada je Božje Kraljevstvo uspostavljeno na nebu i uvidjeli koliko je ono važno. Jasno smo razumjeli koje dvije nagrade očekuju one koji ostanu vjerni Jehovi — vječni život na nebu ili na Zemlji. Osim toga, naučili smo kako biti odani Božjem Kraljevstvu, a istovremeno pokazivati relativnu podložnost svjetovnim vlastima. Stoga bismo se trebali upitati: “Da li bih ja osobno znao bilo koje od tih dragocjenih učenja da Isus Krist nije pomogao svom vjernom robu da ih razumije i prenosi drugima?” Uistinu smo sretni što nas Krist putem svetog duha vodi i poučava!