Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

5. POGLAVLJE

Kralj rasvetljava istinu o Kraljevstvu

Kralj rasvetljava istinu o Kraljevstvu

TEMA POGLAVLJA

Božji narod postepeno razume važnu istinu o Kraljevstvu, njegovim vladarima, podanicima i tome šta podrazumeva vernost toj vladavini

1, 2. U kom smislu je Isus poput mudrog vodiča?

 ZAMISLI da si u grupi kojoj iskusan vodič pokazuje znamenitosti jednog veličanstvenog i lepog grada. Za tebe i ostale taj grad je nepoznat, i zato upijate svaku vodičevu reč. U nekim trenucima, ti i tvoji prijatelji sa ushićenjem počnete da pričate o nekim znamenitostima koje još niste videli. Međutim, kad pitate vodiča za njih, on ne želi da priča o tome pre nego što dođe pravi trenutak, a to je najčešće tek kada prizor počne da se nazire. Zbog toga se sve više divite mudrosti tog vodiča, jer vam govori samo ono što treba da znate i to baš onda kada treba da znate.

2 Pravi hrišćani su na neki način u sličnoj situaciji. Mi želimo da saznamo što više o najveličanstvenijem gradu — ’gradu koji ima prave temelje‘ — o Božjem Kraljevstvu (Jevr. 11:10). Dok je bio na zemlji, Isus je vodio svoje sledbenike i otkrivao im istinu o tom Kraljevstvu. Da li je odjednom odgovorio na sva njihova pitanja i objasnio im sve o Kraljevstvu? Nije. Rekao im je: „Još imam mnogo toga da vam kažem, ali sada to ne možete nositi“ (Jov. 16:12). Kao najmudriji vodič, Isus nikad nije opterećivao svoje učenike znanjem za koje još nisu bili spremni.

3, 4. (a) Kako je Isus nastavio da poučava svoje sledbenike o Božjem Kraljevstvu? (b) Šta ćemo saznati iz ovog poglavlja?

3 Reči iz Jovana 16:12 Isus je izgovorio poslednje večeri svog života na zemlji. Ali kako će nakon smrti nastaviti da poučava svoje sledbenike o Božjem Kraljevstvu? To saznajemo iz njegovog obećanja apostolima: ’Duh istine će vas uputiti u svu istinu‘ (Jov. 16:13). I sveti duh bismo mogli uporediti sa strpljivim vodičem. Pomoću njega, Isus otkriva svojim sledbenicima sve što je potrebno da znaju o Božjem Kraljevstvu — i to uvek čini u pravo vreme.

4 Razmotrimo kako je Jehovin sveti duh vodio prave hrišćane do potpunijeg znanja o Kraljevstvu. Najpre ćemo videti šta nam je pomoglo da prepoznamo kad je ono počelo da vlada. Zatim ćemo osmotriti ko su njegovi vladari i podanici, i kakva im budućnost predstoji. Na kraju ćemo saznati kako su Hristovi sledbenici jasnije razumeli šta vernost Kraljevstvu podrazumeva.

Značenje presudne godine

5, 6. (a) Koja su pogrešna gledišta Istraživači Biblije imali o žetvi i o početku vladavine Kraljevstva? (b) Zašto takva gledišta nisu razlog za sumnju da je Isus vodio svoje sledbenike?

5 Kao što smo videli u 2. poglavlju, Istraživači Biblije su decenijama unapred ukazivali da će 1914. godina biti značajna za ispunjenje biblijskih proročanstava. Međutim, u to vreme su verovali da je Hristova prisutnost počela 1874, da je on počeo da vlada na nebu 1878. i da će Kraljevstvo zavladati nad zemljom u oktobru 1914. Žetva bi se odvijala između 1874. i 1914, a završila bi se odlaskom pomazanika na nebo. Da li su pogrešne pretpostavke poput ovih razlog da sumnjamo da je Isus putem svetog duha vodio te bogobojazne ljude?

6 Ni u kom slučaju! Razmisli ponovo o poređenju iz prvog odlomka. Da li bi preuranjeni zaključci i znatiželjna pitanja turista bacili sumnju na pouzdanost njihovog vodiča? Sigurno ne bi. Slično tome, premda verni hrišćani ponekad pokušavaju da proniknu u pojedinosti o Božjoj nameri pre nego što dođe vreme da im duh to otkrije, jasno je da ih Isus vodi. Oni su uvek bili spremni da ponizno priznaju da su pogrešili i promene gledište (Jak. 4:6).

7. Koji primer pokazuje da je Božji narod dobijao sve više duhovne svetlosti?

7 U godinama koje su usledile nakon 1919, Božji narod je dobijao sve više duhovne svetlosti. (Pročitati Psalam 97:11.) Primera radi, u Stražarskoj kuli je 1925. bio objavljen članak „Rođenje nacije“. U njemu su izneseni uverljivi biblijski dokazi da je Mesijansko Kraljevstvo rođeno 1914, čime je ispunjeno slikovito proročanstvo iz 12. poglavlja Otkrivenja, gde se govori o Božjoj nebeskoj ženi koja rađa sina. a Nadalje, u članku je rečeno da su progonstvo i nevolje koje su zadesile Božji narod tokom ratnih godina jasan pokazatelj da je Satana zbačen s neba, „veoma gnevan, znajući da ima malo vremena“ (Otkr. 12:12).

8, 9. (a) Šta se razumelo u pogledu važnosti Kraljevstva? (b) O čemu će biti reči u nastavku?

8 Koliko je Božje Kraljevstvo važno? U Stražarskoj kuli se počev od 1928. isticalo da je Kraljevstvo važnije od ličnog spasenja putem otkupnine. Preko Mesijanskog Kraljevstva Jehova će posvetiti svoje ime, potvrditi svoje pravo da bude Vrhovni Vladar i u potpunosti ispuniti svoju nameru sa čovečanstvom.

9 Ko će vladati s Hristom u tom Kraljevstvu? Ko će biti njegovi podanici na zemlji? I kom zadatku Hristovi sledbenici treba da se posvete?

Žetva počinje sakupljanjem pomazanika

10. Šta je Božji narod znao o 144 000 i pre 1914?

10 Pravi hrišćani su nekoliko decenija pre 1914. shvatili da će 144 000 vernih Hristovih sledbenika vladati s njim na nebu. b Istraživači Biblije su uvideli da je to doslovan broj i da je sakupljanje te grupe počelo još u prvom veku n. e.

11. Kako su budući Hristovi suvladari sve jasnije razumeli svoj zadatak na zemlji?

11 Međutim, šta se od Hristovih budućih suvladara očekuje dok su još na zemlji? Jasno je da je Isus najveću važnost pridavao propovedanju i da je tu službu povezao s vremenom žetve (Mat. 9:37; Jov. 4:35). Kao što je spomenuto u 2. poglavlju, neko vreme se smatralo da će žetva trajati 40 godina i da će se završiti odlaskom pomazanih hrišćana na nebo. Ali pošto se propovedanje nastavilo i nakon tih 40 godina, bilo je potrebno novo pojašnjenje. Sada znamo da je vreme žetve — vreme razdvajanja kukolja od pšenice, to jest lažnih hrišćana od vernih pomazanih hrišćana — počelo 1914. Tada je došao čas da se puna pažnja posveti sakupljanju preostalih pripadnika te grupe koja će ići na nebo.

Vreme žetve počelo je 1914. godine (Videti 11. odlomak)

12, 13. Kako se Isusova poređenja o deset devica i o talantima ispunjavaju u poslednjim danima?

12 Od 1919. naovamo, Hrist upućuje vernog i razboritog roba da se usredsredi na službu propovedanja. Taj zadatak je poverio svojim sledbenicima još u prvom veku (Mat. 28:19, 20). Takođe je govorio o tome koje osobine treba da imaju njegovi pomazani sledbenici da bi ispunili zadatak da propovedaju. U poređenju o deset devica, ukazao je na to da pomazanici moraju biti duhovno budni i aktivni. Jedino tako će uspeti da ostvare krajnji cilj, naime da budu na nebu među 144 000 onih koji čine Hristovu „nevestu“ i učestvuju u veličanstvenoj nebeskoj svadbi (Otkr. 21:2). Zatim je u poređenju o talantima nagovestio da će njegovi pomazani sledbenici marljivo obavljati službu propovedanja koju im je poverio (Mat. 25:1-30).

13 Tokom proteklog veka, pomazanici su bili duhovno budni i marljivi. Zbog toga će sigurno biti bogato nagrađeni! Međutim, da li će žetva obuhvatati samo sakupljanje preostalih od 144 000 Hristovih suvladara?

Sakupljaju se zemaljski podanici Kraljevstva

14, 15. O koje četiri grupe se govorilo u knjizi Svršena tajna?

14 Pravi hrišćani su oduvek želeli da znaju koga predstavlja „veliko mnoštvo“ iz Otkrivenja 7:9-14. Pre nego što je došlo vreme da Hrist otkrije ko sačinjava tu veliku grupu, o toj temi je rečeno mnogo toga što je daleko od logične, jednostavne istine koju sada znamo i cenimo.

15 U knjizi Svršena tajna, izdatoj 1917, tvrdilo se da postoje „dva stepena ili vrste nebeskog spasenja i dva stepena ili vrste zemaljskog spasenja“. Ko spada u te četiri grupe s različitim izgledima za spasenje? Prvu grupu bi činile 144 000 Hristovih suvladara. Druga grupa bi bila veliko mnoštvo. U to vreme se smatralo da u nju spadaju pripadnici hrišćanskih crkava, koji su donekle pokazali veru ali nisu bili svim srcem odani istini. Zbog toga bi dobili niži položaj na nebu. Što se tiče zemlje, smatralo se da će treća grupa — znameniti ljudi starog doba kao što su Avraham, Mojsije i drugi — vladati nad četvrtom grupom, to jest nad ostatkom čovečanstva.

16. Kako je duhovna svetlost postala jasnija 1923. i 1932. godine?

16 Kako je sveti duh uputio Hristove sledbenike u razumevanje kakvo imamo danas? To se dešavalo postepeno, i duhovna svetlost je sve jasnije sijala. Već 1923, u Stražarskoj kuli se govorilo o grupi ljudi koji se ne nadaju životu na nebu već na zemlji, pod Hristovom vladavinom. Zatim je 1932. bilo reči o Jonadavu, koji se pridružio pomazanom izraelskom kralju Juju i pružio mu podršku u borbi protiv krive religije (2. Kralj. 10:15-17). U tom članku je pisalo da u savremeno doba postoje ljudi poput Jonadava i rečeno je da će ih Jehova „sačuvati u Armagedonu“ da bi živeli na zemlji.

17. (a) Do kog se jasnog razumevanja došlo 1935? (b) Kako je na verne hrišćane uticalo saznanje o tome ko sačinjava veliko mnoštvo? (Videti okvir „ Mnogima je laknulo“.)

17 Biblijska istina o ovoj temi je 1935. zasjala kao nikad ranije. Na kongresu koji je održan u Vašingtonu, rečeno je da je veliko mnoštvo zapravo grupa koja se nada životu na zemlji i da su to ovce iz Isusovog poređenja o ovcama i jarcima (Mat. 25:33-40). Veliko mnoštvo spada u „druge ovce“, za koje je Isus rekao: „Moram i njih dovesti“ (Jov. 10:16). Brat Džozef Raterford je tokom svog govora rekao: „Molim da sada ustanu svi oni koji gaje nadu u večni život na zemlji.“ Ustalo je više od polovine prisutnih, nakon čega je brat Raterford rekao: „Pogledajte! Veliko mnoštvo!“ Mnogi su bili duboko dirnuti što napokon razumeju čemu da se nadaju u pogledu budućnosti.

18. Na šta su se Hristovi sledbenici usredsredili i do čega je to dovelo?

18 Od tada je Hrist podsticao svoj narod da se posveti sakupljanju budućih pripadnika tog velikog mnoštva koje će bezbedno proći kroz veliku nevolju. U početku se porast nije odvijao tako brzo kao što se očekivalo. Brat Raterford je jednom čak rekao: „Izgleda da ’veliko mnoštvo‘ baš i neće biti toliko veliko.“ Naravno, mi sada znamo da je Jehova od tada bogato blagoslovio žetvu. Pomazanici i njihovi saradnici, „druge ovce“, služe rame uz rame pod vođstvom koje im Isus pruža putem svetog duha. Baš kao što je Isus prorekao, postali su „jedno stado s jednim pastirom“.

Brat Raterford nije ni slutio koliko će veliko mnoštvo biti brojno (Sleva nadesno: Natan Nor, Džozef Raterford i Hejden Kavington)

19. Kako možemo doprineti porastu velikog mnoštva?

19 Velika većina vernih ljudi živeće zauvek u raju na zemlji, pod vlašću Hrista i njegovih 144 000 suvladara. Pravo je zadovoljstvo razmišljati o tome kako je Hrist vodio Božji narod do te jasne istine o budućnosti. Divno je što to možemo prenositi drugima u službi propovedanja! Koliko nam okolnosti dozvoljavaju, dajmo sve od sebe u toj službi, kako bi veliko mnoštvo i dalje raslo, na još veću hvalu Jehovinom imenu! (Pročitati Luku 10:2.)

Veliko mnoštvo je sve brojnije

Šta podrazumeva vernost Kraljevstvu

20. Koji elementi čine Sataninu organizaciju i na šta hrišćani treba da paze?

20 Božji narod je postepeno sticao sve veće znanje o Kraljevstvu, ali bilo je potrebno i da u potpunosti razume šta znači biti odan toj nebeskoj vlasti. U vezi s tim pitanjem, u Stražarskoj kuli je 1922. istaknuto da postoje dve organizacije, Jehovina i Satanina, koju čine trgovački, verski i politički elementi. Podanici Božjeg Kraljevstva pod Hristom ne smeju se odreći svoje vernosti Bogu tako što bi na bilo koji način podupirali neki deo Satanine organizacije (2. Kor. 6:17). Šta to znači?

21. (a) Na šta je verni rob upozoravao u pogledu trgovačkog sistema? (b) Šta je o „Vavilonu Velikom“ otkriveno 1963. u Stražarskoj kuli?

21 Verni i razboriti rob je u svojim publikacijama dosledno razotkrivao iskvarenost moćnog trgovačkog sistema i upozoravao Božji narod da ne podlegne sve jačem materijalističkom duhu (Mat. 6:24). Nadalje, u našim publikacijama se uvek iznova skretala pažnja na verski deo Satanine organizacije. U Stražarskoj kuli je 1963. jasno rečeno da „Vavilon Veliki“ ne obuhvata samo crkve hrišćanskog sveta, već čitavo svetsko carstvo krive religije. Kao što ćemo podrobnije osmotriti u 10. poglavlju ove knjige, Božji narod u svim zemljama i kulturama podstaknut je da izađe iz krive religije i prekine s nečistim, nebiblijskim običajima (Otkr. 18:2, 4).

22. Kako su tokom Prvog svetskog rata mnogi Istraživači Biblije razumeli Rimljanima 13:1?

22 Šta reći o političkom delu Satanine organizacije? Da li pravi hrišćani mogu imati udela u ratovima i nacionalnim sukobima? Tokom Prvog svetskog rata, Istraživačima Biblije bilo je jasno da Hristovi sledbenici ne smeju ubijati svoje bližnje (Mat. 26:52). Pa ipak, mnogi su mislili da podložnost vlastima, na koju se podstiče u Rimljanima 13:1, znači da treba da stupe u vojsku, nose uniformu i čak uzmu oružje. Međutim, smatrali su da ne treba da pucaju u neprijateljsku vojsku već u vazduh.

23, 24. Kako su braća u vreme Drugog svetskog rata razumela Rimljanima 13:1 i do kog su razumevanja kasnije došla?

23 Neposredno pred izbijanje Drugog svetskog rata 1939, u Stražarskoj kuli je posebna pažnja posvećena pitanju neutralnosti. U više članaka je objašnjeno da pravi hrišćani ni na koji način ne učestvuju u sukobima i ratovima u Sataninom svetu. To je došlo u pravi čas! Zahvaljujući tome, Hristovi sledbenici su bili pošteđeni strahovite krivice za krvoproliće koju snose zemlje učesnice u tom ratu. Ali bilo je potrebno pojasniti još nešto. Naime, početkom 1929, u našim publikacijama je rečeno da se u Rimljanima 13:1 ne misli na svetovne vlasti već na Jehovu i Isusa. Kako su braća došla do tačnijeg razumevanja tog dela Biblije?

24 Sveti duh je uputio Hristove sledbenike da to razumeju, pa su 1962. u Stražarskoj kuli od 15. novembra i od 1. decembra objavljeni članci u kojima je objašnjeno značenje Rimljanima 13:1-7. Božji narod je napokon razumeo načelo relativne podložnosti, koje se ogleda u čuvenim Isusovim rečima: „Dajte, dakle, caru carevo, a Bogu Božje“ (Luka 20:25). Pravi hrišćani sada znaju da se u Rimljanima 13:1 govori o ljudskoj vlasti, kojoj hrišćani treba da budu podložni. Ali ta podložnost ima granice. Kada svetovne vlasti traže od nas da prekršimo Jehovine zakone, mi zauzimamo isti stav kao i apostoli: „Bogu se moramo pokoravati, a ne ljudima“ (Dela 5:29). U 14. poglavlju ove knjige saznaćemo više o tome kako su pravi hrišćani ostali neutralni u svetskim sukobima.

Prava je čast prenositi drugima biblijsku nadu u večni život

25. Zašto je vođstvo svetog duha dragoceno?

25 Podsetimo se šta su sve Hristovi sledbenici naučili o Kraljevstvu tokom proteklog veka. Saznali smo kada je Božje Kraljevstvo počelo da vlada na nebu i zašto je ono važno. Jasno nam je kakva budućnost predstoji vernim Božjim slugama — za jednu grupu to je život na nebu, a za drugu život na zemlji. Takođe znamo šta znači biti odan Kraljevstvu i relativno podložan svetovnoj vlasti. Zapitaj se: ’Da li bih došao do tih dragocenih saznanja da Isus Hrist nije pomogao svom vernom robu da ih razume i potom prenosi drugima?‘ Pravi je blagoslov što nas vode Hrist i sveti duh!

a Do tada se smatralo da je u toj viziji prikazan rat između paganske religije Rimskog carstva i Rimokatoličke crkve.

b U junu 1880, u Sionskoj stražarskoj kuli je rečeno da će 144 000 biti Jevreji koji do 1914. postanu pravi hrišćani. Međutim, kasnije te iste godine, izneto je objašnjenje koje je bliže našem sadašnjem razumevanju.