1. Koju su pomoć dobili učenici kad su se sastali i zašto im je to bilo potrebno?

 NEDUGO nakon Isusovog uskrsnuća učenici su se sastali kako bi ohrabrili jedni druge. No zaključali su vrata jer su se bojali neprijatelja. Mora da se sav njihov strah rasplinuo kad je Isus stao među njih i kazao: “Primite sveti duh!” (Pročitaj Ivana 20:19-22.) Jednom drugom prilikom učenici su se ponovno okupili, a Jehova je na njih izlio sveti duh. To im je dalo potrebnu snagu za golemi propovjednički pothvat koji je stajao pred njima! (Djela 2:1-7).

2. (a) Kako nam Jehova daje snagu i zašto nam je ona potrebna? (b) Zašto je obiteljsko proučavanje izuzetno važno? (Vidi bilješku i okvir  “Obiteljsko proučavanje”.)

² I mi danas suočavamo se sa sličnim izazovima (1. Petr. 5:9). Neki od nas ponekad osjećaju strah od ljudi. Također nije lako ni ustrajati u službi propovijedanja. Stoga nam je svima potrebna snaga od Jehove (Efež. 6:10). Tu snagu u velikoj mjeri dobivamo na sastancima. Trenutno svakog tjedna imamo priliku pohađati dva sastanka. Vikendom imamo Javno predavanje i Razmatranje Stražarske kule, a nekim radnim danom održava se Naš kršćanski život i služba. a Osim toga imamo i četiri godišnja skupa — regionalni kongres, dva pokrajinska sastanka te Obilježavanje Kristove smrti. Zašto je jako važno da prisustvujemo svim tim sastancima? Kako su se naši sastanci tokom godina mijenjali? I što naš stav prema sastancima otkriva o nama?

3, 4. Što Jehova očekuje od svojih slugu? Navedi primjere.

³ Jehova je još od drevnog doba želio da se njegovi sluge sastaju kako bi učili o njemu i hvalili ga. Naprimjer, 1513. pr. n. e. Izraelcima je dao svoj Zakon, u kojem je propisao da se svaki tjedan drži subotnji dan počinka jer je želio da svaka obitelj ima priliku poučavati se o Zakonu i hvaliti svog Boga (5. Mojs. 5:12; 6:4-9). Dokle god su se Izraelci držali te zapovijedi, njihove obitelji bile su skladne te je cijeli narod bio duhovno čist i imao snažnu vjeru. No  kad su se prestali držati Zakona, zanemarujući među ostalim i odredbu da se redovito sastaju kako bi slavili Jehovu, izgubili su njegovu naklonost (3. Mojs. 10:11; 26:31-35; 2. Ljet. 36:20, 21).

⁴ Vrijedno je razmišljati i o Isusovom primjeru. On je imao običaj svake subote odlaziti u sinagogu (Luka 4:16). Nakon njegove smrti i uskrsnuća učenici su se nastavili redovito sastajati, premda više nisu bili dužni držati subotu (Djela 1:6, 12-14; 2:1-4; Rim. 14:5; Kol. 2:13, 14). Prvi se kršćani na svojim sastancima nisu samo poučavali i hrabrili već su i prinosili Bogu “žrtvu hvale” tako što su se molili, iznosili svoja zapažanja i pjevali (Hebr. 13:15; Kol. 3:16).

5. Zašto prisustvujemo tjednim sastancima i godišnjim skupovima? (Vidi i okvir  “Godišnji skupovi koji jačaju jedinstvo Božjeg naroda”.)

⁵ Slično je i u naše vrijeme. Kad redovito prisustvujemo tjednim sastancima i godišnjim skupovima, izražavamo podršku Božjem Kraljevstvu, dobivamo snagu putem svetog duha i svojom vjerom hrabrimo druge. No što je još važnije, svojim komentarima te pjesmom i molitvom imamo priliku slaviti Jehovu. Danas naši sastanci izgledaju drugačije od skupova starih Izraelaca ili prvih kršćana, no oni nisu nimalo izgubili na svojoj važnosti. Kako su poprimili svoj sadašnji izgled?

6, 7. (a) Što je cilj naših sastanaka? (b) Kako su se sastanci Istraživača Biblije razlikovali od grupe do grupe?

⁶ Kad je brat Charles Taze Russell počeo tragati za istinom iz Božje Riječi, uvidio je potrebu da se sastaje s drugima koji su bili predani istom cilju. On je 1879. napisao:  “U Pittsburghu smo ja i moji suradnici osnovali biblijsku grupu, koja se sastaje svake nedjelje kako bi istraživala Sveto pismo.” Čitatelje Stražarske kule poticalo se da organiziraju sastanke, tako da su se u Pittsburghu već 1881. oni održavali svake nedjelje i srijede. Stražarska kula od studenoga 1895. objasnila je da je cilj takvih sastanaka njegovati “kršćansko bratstvo, ljubav i zajedništvo” te pružiti prisutnima priliku da se međusobno ohrabre. (Pročitaj Hebrejima 10:24, 25.)

⁷ Program i učestalost sastanaka koje su održavali Istraživači Biblije godinama su se razlikovali od grupe do grupe. Primjerice, u pismu jedne grupe iz Sjedinjenih Država koje je objavljeno 1911. stajalo je: “Mi imamo najmanje pet sastanaka svaki tjedan.” Održavali su se ponedjeljkom, srijedom, petkom i dvaput nedjeljom. A u pismu iz jedne afričke zemlje, objavljenom 1914, pisalo je: “Mi imamo sastanke dvaput mjesečno, a održavamo ih od petka do nedjelje.” Međutim, s vremenom su sastanci sve više počeli dobivati svoju sadašnju formu. Razmotrimo ukratko njihovu povijest.

8. Navedi neke teme prvih javnih predavanja.

⁸ Javno predavanje. Brat Russell je 1880, godinu dana nakon što je počeo izdavati Stražarsku kulu, odlučio po uzoru na Isusa krenuti na propovjedničko putovanje (Luka 4:43). Propovijedi koje je iznosio tijekom tog putovanja bile su preteča naših današnjih javnih predavanja. Kad je u Stražarskoj kuli najavljeno njegovo putovanje, istaknuto je da će brat Russell “rado na javnim skupovima govoriti o kraljevstvu Božjem”. Nakon što su u brojnim zemljama osnovane skupštine, 1911. svaka je dobila savjet da u okolna područja pošalje sposobne govornike koji će održati ukupno šest predavanja o različitim temama, kao što su Božji sud i otkupnina. Na kraju svakog predavanja trebalo je najaviti ime sljedećeg govornika i temu predavanja koje će iznijeti naredni tjedan.

9. (a) Kako su se javna predavanja mijenjala tijekom godina? (b) Kako i ti možeš dati doprinos tom dijelu naših sastanaka?

⁹ Potom je 1945. Stražarska kula najavila početak posebne akcije tijekom koje se diljem svijeta trebala održati serija od osam biblijskih predavanja o “ozbiljnim aktualnim problemima”. Govornici su desetljećima koristili gradivo koje su dobivali od vjernog roba, no iznosili su i govore koje su sami napisali. Međutim, 1981. svi su govornici dobili uputu da svoje govore temelje isključivo na predlošcima koje dobiju u skupštinama. b Do 1990. neki su predlošci uključivali i sudjelovanje prisutnih ili iznošenje prikaza. No te su godine stigle nove upute i otada se  javna predavanja iznose samo kao govori. Naredna promjena uvedena je u siječnju 2008, kada se trajanje predavanja skratilo sa 45 na 30 minuta. Premda su s vremenom doživljavala razne preinake, dobro pripremljena javna predavanja i dalje jačaju našu vjeru u Božju Riječ i poučavaju nas o različitim obilježjima Božjeg Kraljevstva (1. Tim. 4:13, 16). Trudiš li se srdačno pozivati stanare na ponovnim posjetima i druge ljude da dođu poslušati ta važna biblijska predavanja?

10-12. (a) Kako se Razmatranje Stražarske kule mijenjalo tijekom godina? (b) Koja bismo si pitanja trebali postaviti?

¹⁰ Razmatranje Stražarske kule. Godine 1922. putujući predstavnici Zajednice, koji su u skupštinama držali predavanja i predvodili u propovijedanju, predložili su da se organizira sastanak posvećen proučavanju Stražarske kule. Taj je prijedlog usvojen te su se članci iz tog časopisa počeli razmatrati sredinom tjedna ili nedjeljom.

¹¹ U Stražarskoj kuli od 15. lipnja 1932. braća su dobila daljnje upute kako bi taj sastanak trebao izgledati. U članku je stajalo da bi, po uzoru na razmatranje koje se održavalo u Betelu, jedan brat trebao voditi sastanak. Tri brata trebala su sjediti sprijeda i naizmjence čitati odlomke. U to vrijeme članci nisu sadržavali pitanja za razmatranje, pa je voditelj trebao zamoliti prisutne da postavljaju pitanja vezana uz gradivo. Potom bi prozvao nekoga od prisutnih da odgovori na postavljeno pitanje. Ako je nešto trebalo bolje razjasniti, voditelj bi dao “kratko i jezgrovito objašnjenje”.

¹² U početku je svaka skupština mogla sama izabrati izdanje časopisa koje je većina objavitelja željela proučavati.  No Stražarska kula od 15. travnja 1933. predložila je da ubuduće sve skupštine koriste tekuće izdanje. Potom je 1937. stigla uputa da se razmatranje održava nedjeljom. U Stražarskoj kuli od 1. listopada 1942. uvedene su još neke promjene, koje su na snazi i dan-danas. Najprije je pisalo da će članci namijenjeni skupštinskom razmatranju na dnu svake stranice imati pitanja koja će voditelj postavljati. Osim toga, sastanak je trebao trajati sat vremena. Braći se savjetovalo i da u komentarima ne čitaju čitave rečenice iz odlomaka, već da “odgovaraju svojim riječima”. Razmatranje Stražarske kule i dalje je glavni sastanak putem kojeg nam vjerni rob daje duhovnu hranu u pravo vrijeme (Mat. 24:45). Svatko od nas trebao bi se upitati: “Pripremam li se svaki tjedan za razmatranje Stražarske kule? Dajem li sve od sebe kako bih komentirao?”

13, 14. Kako je uvedeno Skupštinsko razmatranje Biblije i što ti se u njemu posebno sviđa?

¹³ Skupštinsko razmatranje Biblije. Početkom 1890-ih, nakon što je objavljeno nekoliko svezaka knjige Svanuće Tisućugodišnje vladavine, brat Rahn iz američkog grada Baltimorea predložio je da se osnuju grupe koje će pomoću te knjige proučavati Bibliju. Isprva su se ti sastanci održavali samo kao eksperiment, i to obično u privatnim kućama. Međutim, do rujna 1895. počeli su se s priličnim uspjehom održavati u brojnim američkim gradovima. Stoga je Stražarska kula od tog mjeseca predložila da svi Istraživači Biblije organiziraju takve sastanke. Napomenula je da voditelj treba biti dobar čitač. On je trebao pročitati rečenicu i potom pričekati da je prisutni komentiraju. Nakon što bi se pročitale i komentirale sve rečenice u odlomku, trebao je pročitati i sve navedene biblijske retke. Na kraju poglavlja svatko od prisutnih trebao je ukratko ponoviti gradivo.

¹⁴ Naziv ovog sastanka mijenjao se više puta. Jedan od njegovih naziva na engleskom jeziku (koji bi se mogao prevesti kao “Berejske grupe”) ukazivao je na Židove iz drevne Bereje koji su temeljito istraživali Božju Riječ (Djela 17:11). Taj se sastanak donedavno zvao Skupštinsko razmatranje knjige, a sada se zove Skupštinsko razmatranje Biblije. Objavitelji se više ne sastaju po grupama u privatnim kućama, već se cijela skupština sastaje u dvorani. Tijekom desetljeća na tom smo sastanku proučavali različite knjige, brošure, pa čak i članke iz Stražarske kule. Od samog početka sve se prisutne poticalo da sudjeluju svojim komentarima. Razmatranje Biblije na takav način pomoglo nam je da još više produbimo svoje znanje o njoj. Pripremaš li se redovito za taj dio sastanka i sudjeluješ li u njemu koliko god možeš?

15. Što je bio cilj Teokratske škole propovijedanja?

 ¹⁵ Teokratska škola propovijedanja. “U ponedjeljak navečer, 16. veljače 1942”, ispričao je Carey Barber, koji je tada služio u našem glavnom sjedištu, “sva braća iz bruklinskog Betela bila su pozvana da se upišu u školu kasnije nazvanu Teokratska škola propovijedanja.” Brat Barber, koji je mnogo godina kasnije postao i član Vodećeg tijela, opisao je osnivanje te škole kao “jedan od najznačajnijih događaja u novijoj povijesti Jehovinog naroda”. Škola je toliko pomogla braći da usavrše svoje govorničke i propovjedničke vještine da su od 1943. brošuricu Tečaj teokratske službe, koja je služila kao njezin priručnik, postupno počele koristiti skupštine diljem svijeta. Stražarska kula od 1. lipnja 1943. objasnila je da je cilj Teokratske škole pomoći Božjim slugama da “postanu bolji svjedoci i nauče kvalitetno objavljivati dobru vijest o Kraljevstvu” (2. Tim. 2:15).

16, 17. Jesu li sudionici Teokratske škole učili samo biti vještiji govornici? Objasni.

 ¹⁶ Mnogima je isprva bila prava agonija držati govore pred brojnom publikom. Clayton Woodworth, čiji je otac 1918. bio u zatvoru s bratom Rutherfordom i drugima, ispričao je kako se osjećao kad se 1943. tek upisao u školu. “Bilo mi je strašno teško iznositi govore”, kazao je. “Jezik kao da bi mi postao predug i stalno mi se petljao, usta bi mi se posve osušila, a glas bi mi zvučao kao neki neobičan spoj promuklog i kreštavog glasanja.” Međutim, brat Clayton je s vremenom napredovao, pa je kasnije imao priliku iznijeti mnoga javna predavanja. No u školi nije usavršio samo svoje govorničke sposobnosti već je naučio i koliko je važno biti ponizan i oslanjati se na Jehovu. “Shvatio sam da govornik sam po sebi nije važan”, rekao je. “Ali ako se dobro pripremi i osloni na Jehovu, drugi će ga s užitkom slušati i naučit će nešto iz njegovog govora.”

 ¹⁷ Godine 1959. i sestre su dobile poziv da se upišu u Teokratsku školu. Sestra Edna Bauer na kongresu je čula obavijest o tome. “Sjećam se da je među sestrama zavladalo veliko uzbuđenje”, ispričala je. “Sada su i one dobile priliku da još više napreduju.” Tijekom godina mnoga su braća i sestre iskoristili priliku da napreduju i budu poučeni od Jehove kao sudionici Teokratske škole propovijedanja. I danas se na sličan način poučavamo na sastanku Naš kršćanski život i služba. (Pročitaj Izaiju 54:13.)

18, 19. (a) Na kojem sastanku danas dobivamo praktične upute za službu propovijedanja? (b) Zašto pjevamo na sastancima? (Vidi okvir  “Pjesmom hvalimo Jehovu”.)

¹⁸ Osposobljavanje za kršćansku službu. Već 1919. održavali su se sastanci kojima je cilj bio organizirati službu propovijedanja. U to vrijeme nije im prisustvovala cijela skupština, već samo oni koji su izravno sudjelovali u dijeljenju literature. Od 1923. takvi sastanci održavali su se jednom mjesečno i prisustvovali su im svi objavitelji. Potom se 1928. skupštine potaknulo da ih održavaju svakog tjedna, a 1935. u Stražarskoj kuli dana je preporuka da se na njima razmatra gradivo iz Uputa za službu propovijedanja. (Ta je publikacija kasnije nazvana Informator, a potom Naša služba za Kraljevstvo.) Osposobljavanje za kršćansku službu ubrzo je postalo sastavni dio tjednog programa svake skupštine.

¹⁹ Danas praktične upute za službu propovijedanja dobivamo na sastanku Naš kršćanski život i služba (Mat. 10:5-13). Ako dobivaš radne listove za taj sastanak, da li ih proučavaš i primjenjuješ u službi prijedloge koje oni sadrže?

20-22. (a) Zašto obilježavamo Isusovu smrt? (b) Kako ti koristi to što svake godine prisustvuješ Obilježavanju Kristove smrti?

²⁰ Isusovi su sljedbenici dobili zapovijed da se sjećaju njegove smrti sve dok on ne dođe. Kao i proslava Pashe, Obilježavanje Kristove smrti održava se jednom godišnje (1. Kor. 11:23-26). Na taj skup svake godine dođu milijuni ljudi. Pomazanicima on pruža priliku da se podsjete kako imaju veliku čast biti Kristovi suvladari u Kraljevstvu (Rim. 8:17). A drugim ovcama pomaže da još više cijene Kralja Božjeg Kraljevstva i budu mu odani (Ivan 10:16).

²¹ Brat Russell i njegovi suradnici uviđali su važnost obilježavanja Gospodinove večere, a znali su i da se treba održavati samo jedanput godišnje. U Stražarskoj kuli od travnja 1880. stajalo je: “Mnogi od nas ovdje u Pittsburghu već nekoliko godina imaju običaj (...) prisjetiti se Pashe [obilježiti Kristovu smrt] i uzeti simbole koji predočavaju tijelo i krv našeg Gospodina.” Uskoro su se povodom  Obilježavanja Kristove smrti počeli organizirati i kongresi. Prvi takav skup za koji postoji konkretniji pisani izvještaj održan je 1889. Prisustvovalo mu je 225 osoba, a 22 ih je kršteno.

²² Danas više ne obilježavamo Kristovu smrt u sklopu kongresnog programa, ali ipak pozivamo sve ljude iz svoje okoline da nam se tu večer pridruže u skupštinskoj ili nekoj unajmljenoj dvorani. Godine 2013. odazvalo se preko 19 milijuna ljudi. Velika je čast ne samo prisustvovati tom sastanku već i pozivati druge da s nama obilježe taj poseban događaj! Trudiš li se i ti svake godine s oduševljenjem pozivati što više ljudi?

23. Kako gledaš na kršćanske sastanke?

²³ Vjerni Jehovini sluge ne gledaju na svoje sastanke kao na neku mučnu obavezu koja ih opterećuje (Hebr. 10:24, 25; 1. Ivan. 5:3). Naprimjer, kralj David jako je volio ići u Jehovin hram i ondje ga hvaliti, posebno u društvu drugih koji su također voljeli Jehovu (Psal. 27:4; 35:18). A sjeti se i Isusa. Čak i dok je bio vrlo mlad, srce ga je vuklo u hram njegova Oca (Luka 2:41-49).

24. Što nam sve sastanci omogućavaju?

²⁴ Dolaskom na sastanke pokazujemo da volimo Jehovu i da želimo hrabriti svoje suvjernike. Time također pokazujemo da želimo naučiti živjeti kao pravi podanici Božjeg Kraljevstva, jer takvu poduku dobivamo samo na našim sastancima i većim skupovima. Osim toga, bez sastanaka ne bismo stekli potrebne vještine niti dobili snagu koja nam je neophodna da bismo ustrajno radili na jednom od najvažnijih projekata Božjeg Kraljevstva — na stvaranju i poučavanju novih učenika Isusa Krista, našeg Kralja. (Pročitaj Mateja 28:19, 20.) Jedno je sigurno — snažna želja da uvijek budemo na sastancima znak je da nam je Kraljevstvo doista stvarno! Nemojmo nikada zaboraviti koliko su oni dragocjeni!