1, 2. (a) Što je brat Russell odgovorio pastoru koji je želio znati kako se financira služba Istraživača Biblije? (b) O čemu će biti riječi u ovom poglavlju?

 JEDNOM je prilikom bratu Russellu prišao jedan pastor Reformirane crkve kojega je zanimalo kako Istraživači Biblije financiraju svoju službu.

 “Mi nikad ne sakupljamo milodare”, objasnio mu je brat Russell.

 “Otkuda vam onda novac?” upitao je pastor.

 “Kazat ću vam istinu, iako znam da mi nećete povjerovati”, odvratio je Russell. “Kad ljudi dođu na naš sastanak, nitko im ne gura pod nos posudu za priloge. Ali sami uviđaju da postoje troškovi. U sebi pomisle: ‘Ova dvorana sigurno košta. (...) Mogu li i ja nešto priložiti?’”

 Pastor ga je pogledao s nevjericom.

 “To što vam kažem gola je istina”, nastavio je brat Russell. “Ljudi me doista pitaju: ‘Mogu li nešto priložiti za vaše djelo?’ Kad netko osjeti blagoslov i ima nešto novca, sam ga želi dati za Gospodina. A ako nema novca, zašto bismo ga onda iznuđivali od njega?” a

² To što je brat Russell rekao doista je bila istina. Božji sluge još od davne prošlosti dobrovoljnim prilozima podupiru pravu religiju. U ovom poglavlju navest ćemo neke primjere iz biblijskog i suvremenog doba koji to jasno pokazuju. Dok budemo razmatrali kako se teokratske aktivnosti danas financiraju, svatko od nas trebao bi se upitati: “Kako ja mogu poduprijeti Kraljevstvo?”

3, 4. (a) Kako Jehova pokazuje da ima povjerenja u svoje sluge? (b) Kako su Izraelci potpomogli izgradnju svetog šatora?

³ Jehova ima povjerenja u svoje sluge. On zna da će mu oni rado svojim dobrovoljnim prilozima iskazati odanost kad god im se za to pruži prilika. Navest ćemo dva primjera iz izraelske povijesti.

⁴ Nakon što je izveo Izraelce iz Egipta, Jehova im je zapovjedio da sagrade sveti šator. Za izradu tog šatora i sveg  potrebnog pribora trebalo je prikupiti znatna sredstva. Jehova je uputio Mojsija da pruži narodu priliku da potpomogne taj projekt, govoreći: “Tko je god spremna srca neka donese kao prilog Jehovi zlata, srebra, bakra” (2. Mojs. 35:5). Kako su Izraelci reagirali? Premda su tek bili izašli iz Egipta, gdje su ih okrutno prisiljavali na “svakovrsni ropski rad”, odazvali su se svim srcem (2. Mojs. 1:14). Nije im bilo žao darovati zlato, srebro i druge dragocjenosti, koje su većinom vjerojatno dobili od svojih nekadašnjih gospodara (2. Mojs. 12:35, 36). Budući da se sakupilo i više nego dovoljno priloga, “narodu više nisu dali da išta donosi” (2. Mojs. 36:4-7).

5. Kako su Izraelci reagirali kad ih je David pozvao da daju prilog za izgradnju hrama?

⁵ Oko 475 godina kasnije David je dao “svojega vlastitog zlata i srebra” za izgradnju hrama, prvog trajnog zdanja koje je bilo središte prave religije na Zemlji. Potom je i svojim sunarodnjacima dao priliku da pokažu darežljivost, upitavši ih: “Bi li još tko htio danas dragovoljno priložiti rukom svojom dar Jehovi?” Izraelci su spremno pristali te su “cijelim srcem dragovoljno prilagali Jehovi” (1. Ljet. 29:3-9). Uviđajući kome treba zahvaliti za sve što su priložili, David je u molitvi Jehovi kazao: “Od tebe sve dolazi i primivši iz tvoje ruke, dali smo ti” (1. Ljet. 29:14).

6. Zašto je za djelo Kraljevstva potreban novac i koja se pitanja u vezi s time javljaju?

⁶ Niti Mojsije niti David nisu morali siliti narod da daje priloge. Izraelci su davali spremna srca. A kako je danas? Svi dobro znamo da je za djelo Kraljevstva potreban novac. Prilično je skupo izdavati i otpremati Biblije i biblijsku literaturu, graditi i održavati dvorane i podružnice te pružati humanitarnu pomoć suvjernicima u nevolji. Stoga je logično pitati se: Kako se pribavljaju potrebna financijska sredstva? Treba li na Kraljeve podanike vršiti pritisak da daju priloge?

7, 8. Zašto Jehovini sluge ni od koga ne traže novac?

⁷ Brat Russell i njegovi suradnici nisu željeli pribjegavati raznim taktikama za prikupljanje novca koje su bile uobičajene u crkvama kršćanstva. U članku pod naslovom “Želite li Sionsku stražarsku kulu?”, u drugom broju tog časopisa, brat Russell je napisao: “Vjerujemo da Sionska stražarska kula ima JEHOVINU podršku te da zato nikad neće moliti ljude za financijsku potporu niti je tražiti od njih. Kada onaj tko kaže: ‘Sve zlato i srebro po planinama moje je’ više ne bude osiguravao potrebna sredstva, smatrat ćemo da je došlo vrijeme da se obustavi njeno izdavanje” (Hag. 2:7-9). Danas, više od 130 godina kasnije, Stražarska  kula najtiražniji je časopis na svijetu, a organizacija koja je izdaje brojnija je i aktivnija nego ikad prije!

⁸ Jehovini sluge ni od koga ne traže novac. Na njihovim sastancima ne kruže plitice za milodare. Oni ne šalju svojim vjernicima pisma s molbama za donacije niti organiziraju tombole i dobrotvorne priredbe da bi prikupili što više novca. Naprotiv, drže se onoga što je još davno bilo rečeno u Stražarskoj kuli: “Uvijek smo smatrali da nije dolično ljude nagovarati i moljakati da prilože novac za Gospodinovo djelo, kao što je to običaj u drugim crkvama. (...) Vjerujemo da Gospodina vrijeđa novac prikupljen kojekakvim iznuđivanjem. Takvi mu prilozi nisu po volji i ne mogu donijeti blagoslov niti darivateljima niti djelu koje oni potpomažu.” b

9, 10. Što nas potiče da dajemo dobrovoljne priloge?

⁹ Niti današnje podanike Kraljevstva ne treba prisiljavati da daju priloge. Baš naprotiv, mi smo sretni kad možemo svojim novcem i drugim sredstvima podupirati Kraljevstvo. Zašto smo spremni davati? Razmotrimo tri razloga.

¹⁰ Kao prvo, dobrovoljne priloge dajemo zato što volimo Jehovu i želimo činiti “što je ugodno u očima njegovim” (1. Ivan. 3:22). Jehova je sretan kad vidi da su njegovi sluge velikodušni. Vrijedno je zapaziti što je apostol Pavao napisao o stavu koji bi kršćani trebali imati prema davanju. (Pročitaj 2. Korinćanima 9:7.) Pravi kršćanin ne daje preko volje niti zato što ga netko na to sili. Naprotiv, on daje zato što je tako “odlučio u srcu”. c Drugim riječima, on daje zato što je uvidio da postoji potreba za time te je razmislio kako on može pomoći. Takva je osoba draga Jehovi jer on “ljubi vesela darovatelja”. Jedan drugi biblijski prijevod kaže: “Bog voli ljude koji vole davati.”

11. Zašto Jehovi želimo dati najbolji mogući “dar”?

¹¹ Kao drugo, materijalnim prilozima želimo zahvaliti Jehovi za mnoge blagoslove koje nam daje. Razmotrimo jedno načelo iz Mojsijevog zakona koje nam može pomoći da ispitamo što nam je u srcu. (Pročitaj 5. Mojsijevu 16:16, 17.) Kad su Izraelci odlazili na tri godišnja blagdana, svaki je trebao prinijeti “dar prema blagoslovu” koji mu je dao Jehova. To znači da su prije blagdana morali razmišljati o blagoslovima koje su dobili i iskreno se preispitati kako bi Jehovi prinijeli najbolji mogući dar. Slično je i danas. Kad razmišljamo o brojnim načinima na koje nas Jehova blagoslivlja, srce nas potiče da mu damo ono najbolje.  Naš velikodušan “dar”, koji uključuje i materijalne priloge, odraz je naše zahvalnosti za blagoslove kojima nas Jehova obasipa (2. Kor. 8:12-15).

12, 13. U kom smislu su naši prilozi znak da ljubimo svog Kralja i koliko svatko od nas prilaže?

¹² Kao treće, naši dobrovoljni prilozi znak su da ljubimo svog Kralja, Isusa Krista. U kom smislu? Zapazi što je Isus kazao svojim učenicima posljednje noći svog života na Zemlji. (Pročitaj Ivana 14:23.) “Ako me tko ljubi”, rekao je, “držat će moju riječ.” Isusova “riječ” uključuje i njegovu zapovijed da se dobra vijest o Kraljevstvu propovijeda po cijelom svijetu (Mat. 24:14; 28:19, 20). Mi držimo njegovu “riječ” tako što dajemo sve od sebe — trošimo svoje vrijeme, snagu i materijalna sredstva — da bismo podupirali djelo propovijedanja. Na taj način pokazujemo ljubav prema Mesijanskom Kralju.

¹³ Budući da smo vjerni podanici Kraljevstva, mi ga sasvim sigurno želimo zdušno podupirati svojim prilozima.  A koliko svatko od nas prilaže? To je osobna odluka. Svatko daje najviše što može. Istina, mnogi naši suvjernici vrlo su siromašni (Mat. 19:23, 24; Jak. 2:5). No njih može utješiti spoznaja da Jehova i njegov Sin cijene čak i skromne priloge koji se daju od srca (Mar. 12:41-44).

14. Kako su Jehovini svjedoci godinama nudili biblijsku literaturu?

¹⁴ Dugi niz godina Jehovini svjedoci nudili su biblijske publikacije po određenoj cijeni. Uvijek se gledalo da ta cijena bude što manja kako bi literaturu mogli dobiti čak i ljudi sa skromnim primanjima. Naravno, ako je stanar pokazao zanimanje, a nije imao novca za prilog, objavitelji su mu bez obzira na to rado dali literaturu. Bilo im je jako stalo do toga da ona dođe u ruke iskrenih ljudi koji će je čitati i tako upoznati istinu.

15, 16. (a) Koju je promjenu u financiranju literature Vodeće tijelo uvelo 1990? (b) Kako se daju dobrovoljni prilozi? (Vidi i okvir  “Kamo odlaze naši prilozi?”)

¹⁵ Godine 1990. Vodeće tijelo odlučilo je promijeniti način na koji nudimo literaturu. Od te se godine u Sjedinjenim Državama sva literatura počela financirati isključivo dobrovoljnim prilozima. U pismu upućenom svim tamošnjim skupštinama stajalo je sljedeće objašnjenje: “Od objavitelja i zainteresiranih ljudi neće se, ni izravno ni neizravno, tražiti da daju određeni prilog kao uvjet da dobiju časopise i literaturu. (...) Svatko tko želi može dati prilog da bi sudjelovao u pokrivanju troškova našeg obrazovnog djela, ali literaturu može dobiti neovisno o tome je li dao prilog ili nije.” Tom se promjenom jasno istaknulo da je naše djelo vjerske i volonterske prirode te da mi “nismo kao mnogi koji trguju riječju Božjom” (2. Kor. 2:17). S vremenom su i sve druge podružnice uvele taj novi način financiranja literature.

¹⁶ Kako se daju dobrovoljni prilozi? U dvoranama Jehovinih svjedoka na određenom mjestu diskretno su postavljene kutije za priloge. Svatko tko želi može u njih ubaciti prilog ili ga može poslati izravno podružnici Jehovinih svjedoka. U Stražarskoj kuli svake godine izlazi članak koji detaljno objašnjava na koje se sve načine mogu dati prilozi.

17-19. Objasni kako se prilozi koriste za (a) djelo Kraljevstva, (b) izgradnju dvorana po svijetu i (c) skupštinske potrebe.

¹⁷ Prilozi za djelo Kraljevstva. Tim se novcem pokrivaju troškovi svjetskog djela propovijedanja. U to spada proizvodnja te otprema literature diljem svijeta, izgradnja i održavanje objekata podružnice odnosno Betela te organiziranje različitih teokratskih škola i tečajeva. Pored toga, prilozi se koriste za zbrinjavanje potreba misionara, putujućih  nadglednika i specijalnih pionira. Njima se financira i humanitarna pomoć koja se šalje našim suvjernicima u slučaju elementarne nepogode ili neke druge krizne situacije. d

¹⁸ Prilozi za gradnju dvorana po svijetu. Novac iz tog fonda koristi se da bi skupštine koje trebaju izgraditi ili renovirati dvoranu dobile potrebna sredstva. Redovito prilaganje u taj fond omogućava i drugim skupštinama da dobiju potrebnu pomoć za istu svrhu. e

¹⁹ Prilozi za skupštinske potrebe. Ti se prilozi koriste da bi se pokrili troškovi korištenja i održavanja dvorane. Po preporuci starješina, dio tih priloga može se slati podružnici za podupiranje svjetskog djela. U tom slučaju starješine predlažu skupštini da izglasa rezoluciju kojom se odobrava slanje određenog iznosa podružnici. Svakog mjeseca brat koji vodi brigu o skupštinskom računovodstvu priprema financijski izvještaj koji se čita skupštini.

20. Kako možeš svojim “imetkom” iskazivati čast Jehovi?

²⁰ Razmišljanje o svemu što je potrebno za djelo propovijedanja i stvaranja učenika potiče nas da iskazujemo čast Jehovi “imetkom svojim” (Izr. 3:9, 10). Taj “imetak” obuhvaća naše tjelesne i umne sposobnosti te naše duhovne kvalitete. Mi zasigurno svim tim nastojimo u najvećoj mogućoj mjeri podupirati Kraljevstvo. No ne zaboravimo da se u naš “imetak” ubrajaju i materijalna sredstva. Stoga kad god smo u prilici, dajmo najviše što možemo. Naši dobrovoljni prilozi služe na čast Jehovi i pokazuju da svim srcem podupiremo Mesijansko Kraljevstvo.