Kad je anđeo Gabrijel rekao Mariji da će roditi sina koji će dobiti ime Isus i koji će vječno vladati kao kralj, ona ga je upitala: “Kako će to biti, kad još nisam legla s muškarcem?” (Luka 1:34).

“Sveti duh doći će na tebe”, odgovorio je Gabrijel, “i sila Svevišnjega zasjenit će te. Zato će dijete koje rodiš biti sveto, Sin Božji” (Luka 1:35).

Možda s ciljem da joj ojača vjeru u to obećanje Gabrijel je rekao: “Evo, i tvoja rođakinja Elizabeta začela je sina u starosti svojoj i ovo je šesti mjesec njoj, koju zovu nerotkinjom. Jer Bogu ništa što kaže nije nemoguće” (Luka 1:36, 37).

Marija je povjerovala Gabrijelu, što je vidljivo iz njenog odgovora. “Evo robinje Jehovine!” uzviknula je. “Neka mi bude po riječi tvojoj!” (Luka 1:38).

Nakon što je Gabrijel otišao, Marija se spremila za put i krenula u posjet Elizabeti, koja je sa svojim mužem Zaharijom živjela u judejskim brdima blizu Jeruzalema. Kako je Marija živjela u Nazaretu, pred njom je bio dalek put koji je trajao otprilike tri do četiri dana.

Kad je konačno stigla, ušla je u kuću i pozdravila Elizabetu. Čuvši njen pozdrav, Elizabeta se ispunila svetim duhom, pa je rekla: “Blagoslovljena si ti među ženama i blagoslovljen je plod utrobe tvoje! Otkud meni ta čast da majka Gospodina mojega dođe k meni? Jer, evo, kad mi je do ušiju dopro glas pozdrava tvojega, dijete u utrobi mojoj poskočilo je od velikog veselja” (Luka 1:42-44).

Nato je Marija, potaknuta dubokom zahvalnošću, odvratila: “Duša moja veliča Jehovu i duh moj kliče Bogu, Spasitelju mojemu, jer je pogledao na neznatnost robinje svoje. Gle, odsad će me svi naraštaji nazivati sretnom, jer je Silni za mene učinio velika djela.” Iako je Mariji bila ukazana velika čast, ona je svu zaslugu pripisala Bogu, govoreći: “Sveto je ime njegovo. Iz naraštaja u naraštaj milostiv je onima koji ga se boje” (Luka 1:46-50).

Potom je pod nadahnućem uputila Bogu proročanski hvalospjev: “Moćna je djela učinio mišicom svojom, raspršio je one kojima su u srcu zamisli ohole. Zbacio je moćnike s prijestolja njihovih, a neznatne uzvisio, gladne je nasitio dobrom, a bogate otpustio prazne. Došao je u pomoć Izraelu, sluzi svojemu, sjećajući se milosti koju je obećao praocima našim: da će zauvijek biti milostiv Abrahamu i potomstvu njegovu” (Luka 1:51-55).

Marija je kod Elizabete ostala oko tri mjeseca. Zacijelo joj je tijekom tih posljednjih tjedana trudnoće bila od velike pomoći. Marija i Elizabeta bile su bogobojazne žene i obje su zatrudnjele uz Božju pomoć. Stoga su sigurno bile vrlo sretne što su to posebno razdoblje svog života mogle provesti zajedno.

Vrijedno je zapaziti da je Isusu bila ukazana čast i prije nego što se rodio. Elizabeta ga je nazvala svojim Gospodinom, a dijete u njenoj utrobi “poskočilo je od velikog veselja” kad je Marija došla k njima. Nažalost, kao što ćemo vidjeti u narednim poglavljima, kasnije su se neki potpuno drugačije odnosili prema Mariji i njenom djetetu.