Isus je odrastao u Nazaretu, prilično malenom i ni po čemu posebnom gradu. Nalazio se na sjeveru zemlje, u brdovitom predjelu Galileje, zapadno od velikog jezera poznatog kao Galilejsko more.

Josip i Marija doveli su Isusa iz Egipta u Nazaret kad je vjerojatno imao oko dvije godine. Tada im je očito on još uvijek bio jedino dijete. No s vremenom su se rodila i njegova polubraća — Jakov, Josip, Šimun i Juda — te polusestre. Isus je, prema tome, imao najmanje šestero mlađe braće i sestara.

Pored njih, imao je i rođake. Već smo upoznali Elizabetu i njenog sina Ivana, koji su živjeli daleko na jugu, u Judeji. No u Isusovom kraju, Galileji, živjela je Saloma, koja je vjerojatno bila Marijina sestra, dakle njegova tetka. Ona i njezin muž Zebedej imali su sinove Jakova i Ivana, što znači da je Isus očito imao i bratiće. Ne znamo je li kao dječak puno vremena provodio s njima, ali kasnije su postali vrlo bliski jer su Jakov i Ivan postali Isusovi apostoli.

Josip je morao naporno raditi kako bi uzdržavao svoju veliku obitelj. Po zanimanju je bio tesar. Isusa je odgajao kao da je njegovo vlastito dijete, pa je Isus bio poznat kao “tesarov sin” (Matej 13:55). Josip je Isusa poučavao  svom zanatu i on ga je dobro izučio. Stoga nije čudo što su ga ljudi kasnije zvali tesarom.

Središnje mjesto u životu Josipove obitelji imala je služba Bogu. Josip i Marija u svakoj su prilici poučavali svoju djecu duhovnim vrijednostima, znajući da Božji zakon svakom roditelju nalaže: “Govori o [Božjim riječima] kad sjediš u kući svojoj i kad ideš putem, kad liježeš i kad ustaješ” (5. Mojsijeva 6:6-9). U Nazaretu je postojala sinagoga i Josip je sigurno svoju obitelj redovito vodio onamo kako bi učili o Bogu i hvalili ga. U Bibliji je zapisano da je kasnije Isus “po običaju svojemu” subotom išao u sinagogu (Luka 4:16). No cijela se obitelj također jako radovala redovitim putovanjima u Jehovin hram u Jeruzalemu.