Dok je Isus s četvoricom učenika propovijedao u sinagogama “po cijeloj Galileji”, vijest o njegovim čudima širila se posvuda (Marko 1:39). Glas o njemu dopro je i do grada u kojem je živio jedan čovjek koji je bolovao od gube. Liječnik Luka napisao je da je bio “pun gube” (Luka 5:12). Ta strašna bolest u uznapredovalom stadiju postupno izobličava različite dijelove tijela.

Gubavac je bio u vrlo teškom stanju i morao je živjeti podalje od drugih ljudi. Štoviše, kad bi došao među ljude, morao je vikati: “Nečist, nečist!” kako mu se ne bi previše približili i zarazili se (3. Mojsijeva 13:45, 46). No što je unatoč tome gubavac učinio? Prišao je Isusu, pao pred njega i preklinjao ga: “Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti” (Matej 8:2).

Taj je čovjek doista imao snažnu vjeru u Isusa! Ipak, sav unakažen gubom, mora da je izgledao vrlo odbojno. Što je Isus učinio? Što biste vi učinili? Potaknut suosjećanjem, Isus je ispružio ruku prema njemu, dotaknuo ga i rekao: “Hoću, očisti se!” (Matej 8:3). Koliko god da je to možda nekima bilo teško vjerovati, guba je istog časa nestala s oboljelog čovjeka.

Biste li voljeli da vaš vladar bude netko tko je toliko suosjećajan i moćan kao Isus? Način na koji se ophodio s gubavcem služi nam kao jamstvo da će se, kad on bude Kralj nad čitavom Zemljom, ispuniti biblijsko proročanstvo: “Sažalit će se na siromaha i na ubogoga i duše će ubogima spasiti” (Psalam 72:13). Isus će tada pokazati koliko žarko želi pomoći svima koji pate zbog bolesti.

I prije nego što je izliječio gubavca, Isus je svojom službom pobudio veliko zanimanje među narodom. Vijest o ovom izvanrednom čudu također bi se brzo proširila. No Isus nije želio da ljudi povjeruju u njega samo zato što su čuli nekakve glasine. Bilo mu je dobro poznato Izaijino proročanstvo o Mesiji: “Neće se glas njegov čuti na ulici”, odnosno neće privlačiti pažnju na neki senzacionalistički način (Izaija 42:1, 2). Stoga je izliječenog čovjeka upozorio: “Pazi da nikome ništa ne kažeš, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi dar koji je Mojsije odredio” (Matej 8:4).

No, kao što možete i pretpostaviti, taj je čovjek bio toliko sretan da nije mogao šutjeti o čudesnom izlječenju koje je doživio. Nakon što je otišao, posvuda je počeo širiti vijest o tome. To je očito izazvalo toliku znatiželju i zanimanje da Isus ni u koji grad nije mogao javno ući. Stoga je išao na samotna mjesta gdje nitko nije živio. No ljudi su ipak odasvud dolazili k njemu da bi ga slušali i da bi ih izliječio.