Time što nisu željeli priznati da Isus uz Božju pomoć istjeruje demone, pismoznanci i farizeji doveli su se u opasnost da počine strašan grijeh — pohule na sveti duh. Stoga su trebali odlučiti na čiju će stranu stati — Božju ili Sotoninu. Isus im je rekao: “Ili vam je stablo dobro i njegov plod dobar ili vam je stablo nevaljalo i njegov plod nevaljao. Jer po plodu se stablo poznaje” (Matej 12:33).

Bila je prava ludost tvrditi da Isus ima moć istjerivati demone zato što služi Sotoni. Uostalom, on je u svojoj Propovijedi na gori jasno rekao da stablo ne može biti nevaljalo ako je plod dobar. Što su pokazali plodovi koje su farizeji donosili upućujući Isusu besmislene optužbe? Pokazali su da su farizeji nevaljala stabla. Isus im je rekao: “Leglo zmijsko! Kako možete govoriti dobro, kad ste zli? Jer usta govore ono čega je srce puno” (Matej 7:16, 17; 12:34).

Da, naše riječi otkrivaju što nam je u srcu i na temelju njih će nam se suditi. Zbog toga je Isus rekao: “Kažem vam da će ljudi za svaku bezvrijednu riječ koju kažu položiti račun u Sudnji dan. Jer po svojim ćeš riječima biti proglašen pravednim i po svojim ćeš riječima biti osuđen” (Matej 12:36, 37).

Iako je Isus dotad već učinio brojna čuda, pismoznanci i farizeji rekli su mu: “Učitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti kakav čudesni znak.” Oni sami možda i nisu vidjeli njegova čuda, ali imali su svjedočanstva mnogih ljudi koji su ih vidjeli na svoje oči. Stoga je Isus tim židovskim vođama rekao: “Zao i preljubnički naraštaj stalno traži znak, ali neće mu se dati nikakav znak osim znaka proroka Jone” (Matej 12:38, 39).

Isus im je odmah objasnio što je time mislio: “Kao što je Jona bio u utrobi goleme ribe tri dana i tri noći, tako će i Sin čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći.” Jonu je progutala ogromna riba, ali izašao je iz nje živ te je takoreći uskrsnuo. Stoga je Isus tim riječima za sebe prorekao da će umrijeti i treći dan uskrsnuti. Kad se to kasnije i ispunilo, židovski vođe nisu se željeli pokajati i promijeniti te su time odbacili “znak proroka Jone” (Matej 27:63-66; 28:12-15). Za razliku od njih, stanovnici Ninive pokajali su se kad im je Jona propovijedao. Zato je Isus rekao da će oni osuditi njegov naraštaj. Spomenuo je i kraljicu od Sabe, čiji primjer pokazuje da njegovi suvremenici zaslužuju osudu. Naime, ona je došla izdaleka kako bi čula Salamunovu mudrost i divila se onome  što je vidjela i čula. A Isus je rekao: “Ovdje je netko veći od Salamuna” (Matej 12:40-42).

Nakon toga je situaciju u kojoj se nalazio taj zli naraštaj usporedio s čovjekom iz kojeg je izašao nečisti duh (Matej 12:45). Budući da taj čovjek nastalu prazninu nije ispunio nečim dobrim i čestitim, nečisti duh se vratio i sa sobom doveo sedam još gorih duhova. Izraelci su kao narod bili duhovno pročišćeni i obnovljeni — nalik čovjeku iz kojeg je izašao nečisti duh. No odbacili su Božje proroke, a na koncu su se usprotivili i samom Isusu, na kojemu se jasno vidjelo da ima Božji duh. Time su pokazali da su u gorem stanju nego u početku.

Dok je Isus govorio, stigli su njegova majka i braća i stali su podalje jer mu od mnoštva nisu mogli prići. Neki koji su sjedili blizu njega kazali su mu: “Majka tvoja i braća tvoja stoje vani i žele te vidjeti.” Ono što je Isus nato rekao pokazalo je koliko mu je stalo do njegovih učenika te da na njih gleda kao da su mu prava braća, sestre i majke. Ispruživši ruku prema svojim učenicima, rekao je: “Majka moja i braća moja jesu ovi koji slušaju riječ Božju i vrše je” (Luka 8:20, 21). Koliko god da je volio svoju obitelj, Isus je tim riječima pokazao da mu je odnos s učenicima dragocjeniji od rodbinskih veza. Kako je samo lijepo znati da možemo biti tako bliski sa svojom duhovnom braćom i sestrama, posebno kad su drugi ljudi nepovjerljivi prema nama ili nas preziru zbog naših dobrih djela!