Kad je prekorio farizeje, Isus se vjerojatno nalazio u Kafarnaumu, blizu Galilejskog mora. Kasnije istoga dana izašao je iz kuće i uputio se do obale. No ondje se oko njega okupilo mnoštvo ljudi, pa je zato ušao u lađu, otisnuo se od kopna i počeo ih poučavati o nebeskom Kraljevstvu. Ispričao im je niz usporedbi koje su se temeljile na prizorima iz svakodnevnog života. Ljudi su tako mogli lakše razumjeti različita obilježja Božjeg Kraljevstva.

Najprije je naveo usporedbu o sijaču koji je sijao sjeme. Nešto je sjemena palo pokraj puta, ali su ga ptice pozobale. Nešto je pak palo na kamenito tlo, ali kako nije bilo dosta zemlje da bi korijenje naraslo u dubinu, iznikle biljke uvenule su od žege. Nešto sjemena palo je i među trnje, koje je ugušilo mladice. No dio sjemena pao je na dobru zemlju i počeo donositi plod — “jedno sto, drugo šezdeset, treće pak trideset puta više od posijanoga” (Matej 13:8).

U drugoj usporedbi Isus je kazao da je Kraljevstvo “kao kad čovjek baci sjeme na zemlju”. Što god da čovjek radi, bilo da spava bilo da je budan, sjeme raste, “a da on i ne zna kako” (Marko 4:26, 27). Ono raste samo od sebe i donosi plod. Kad plod sazri, čovjek može krenuti u žetvu.

Potom je ispričao i treću usporedbu povezanu sa sijanjem. Čovjek je posijao dobro sjeme, no “dok su ljudi spavali”, neprijatelj je među pšenicu posijao kukolj. Sluge su pitali da li da iščupaju kukolj, a čovjek im je odgovorio: “Ne, da ne biste slučajno, skupljajući  kukolj, s njim iščupali i pšenicu. Neka oboje raste zajedno do žetve, a u vrijeme žetve reći ću žeteocima: Skupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a zatim skupite pšenicu u moju žitnicu!” (Matej 13:24-30).

Obrađivanje zemlje bilo je dobro poznato mnogim Isusovim slušateljima. U nastavku je spomenuo nešto što im također nije bilo strano — sićušno sjeme gorušice. To sjeme izraste u veliko stablo, u čijoj krošnji ptice nalaze zaklon. Isus je kazao: “S kraljevstvom je nebeskim kao sa zrnom gorušice, koje je čovjek uzeo i posijao u polju svojemu” (Matej 13:31). Naravno, time nije namjeravao iznijeti lekciju iz botanike, već im slikovito predočiti izrazito velik rast — nešto što je vrlo maleno može izrasti u nešto vrlo veliko.

Potom se osvrnuo na još jedan prizor iz svakodnevnog života svojih slušatelja. Kraljevstvo nebesko usporedio je s kvascem, “koji je žena uzela i umijesila u tri velike mjere brašna” (Matej 13:33). Iako se kvasac u brašnu ne vidi, od njega se cijelo tijesto ukvasa i naraste. Kvasac uzrokuje znatan rast i promjene koje nisu odmah vidljive.

Ispričavši tih pet usporedbi, Isus je otpustio mnoštvo i vratio se u kuću u kojoj je boravio. Ubrzo nakon toga k njemu su došli učenici jer su željeli saznati smisao svega što su čuli.

Ovo nije bio prvi put da su učenici čuli njegove usporedbe, ali nikad ih prije nije ispričao toliko odjednom. Zato su ga upitali: “Zašto im govoriš u usporedbama?” (Matej 13:10).

Jedan od razloga bilo je ispunjenje biblijskih proročanstava. U Matejevom evanđelju stoji: “Uvijek im je govorio u usporedbama, da bi se ispunilo što je bilo rečeno preko proroka: ‘U usporedbama ću otvarati usta svoja, objavljivat ću ono što je sakriveno od postanka svijeta’” (Matej 13:34, 35; Psalam 78:2).

No postojao je još jedan razlog. Njegove su usporedbe razotkrivale što je ljudima u srcu. Isus je mnogima bio interesantan samo zato što je pričao zanimljive priče i činio čuda, a ne zato što su u njemu vidjeli Vođu kojeg bi trebali slušati i nesebično slijediti (Luka 6:46, 47). Oni nisu željeli da njegova poruka toliko zadire u njihov život da zbog nje moraju mijenjati svoje stavove i način života.

Isus je svojim učenicima odgovorio: “Zato im govorim u usporedbama, jer gledaju, a ne vide, i slušaju, a ne čuju i ne razumiju. I na njima se ispunjava Izaijino proročanstvo, koje kaže: (...) ‘Srce je ovome narodu neprijemljivo’” (Matej 13:13-15; Izaija 6:9, 10).

No to se nije odnosilo na sve koji su ga slušali. Objasnio je: “Sretne su oči vaše jer vide i uši vaše jer čuju. Jer zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti ono što vi gledate, ali nisu vidjeli, i čuti ono što vi čujete, ali nisu čuli” (Matej 13:16, 17).

Da, dvanaestorica apostola i drugi vjerni učenici imali su prijemljivo srce. Stoga im je Isus kazao: “Vama je dano da razumijete svete tajne kraljevstva nebeskog, ali njima nije dano” (Matej 13:11). Budući da su iskreno željeli razumjeti njegove pouke, Isus im je rastumačio usporedbu o sijaču.

 “Sjeme je riječ Božja”, objasnio je, a tlo predočava srce (Luka 8:11). To su ključni elementi potrebni za razumijevanje te usporedbe.

O sjemenu koje je palo na tvrdo, izgaženo tlo duž puta rekao je: “Dolazi Đavo i uzima riječ iz srca njihova da ne bi vjerovali i bili spašeni” (Luka 8:12). S druge strane, sjeme koje je posijano na kamenito tlo odnosi se na ljude koji u početku radosno prihvate riječ, no ona ne pusti korijen u njihovom srcu. Zato se, “kad nastane nevolja ili progonstvo zbog riječi”, pokolebaju. Da, kad nastupi “vrijeme kušnje”, možda kad se suoče s protivljenjem obitelji ili drugih ljudi, takvi otpadnu od vjere (Matej 13:21; Luka 8:13).

A tko je predočen sjemenom koje je palo u trnje? Isus je objasnio da ono predočava ljude koji čuju riječ, ali ih odvuku “brige ovoga svijeta i zavodljivo bogatstvo” (Matej 13:22). Takvim osobama riječ dopre do srca, no s vremenom se uguši i ne donese ploda.

Isus je na koncu spomenuo i dobro tlo. Ono predočava ljude koji čuju riječ te je svim srcem prihvate i shvate njeno pravo značenje. S kakvim ishodom? Oni “donose plod”. Zbog različitih životnih okolnosti, naprimjer zbog dobi ili zdravlja, ne donose svi plod u istoj mjeri: neki daju 100 puta više od posijanoga, neki 60, a neki pak 30 puta. Doista, blagoslove koji proizlaze iz služenja Bogu dobivaju “oni koji čuju riječ čistim i dobrim srcem, te je zadrže i ustrajno donose plod” (Luka 8:15).

Mora da su te riječi ostavile posebno snažan dojam na učenike koji su od Isusa tražili  da im objasni svoja učenja. Ranije su ih možda tek površno shvaćali, no sada su doista mogli razumjeti njihovu poruku. Isus im je rastumačio usporedbe jer je želio da istinu prenose i drugima. “Donosi li se svjetiljka da se stavi pod košaru ili pod krevet?” upitao ih je. “Ne donosi li se da se stavi na svijećnjak?” Zatim je dodao: “Tko ima uši da sluša, neka sluša!” (Marko 4:21-23).

Nakon što im je Isus protumačio usporedbu o sijaču, učenici su željeli znati više. “Objasni nam usporedbu o kukolju u polju”, zamolili su ga (Matej 13:36).

Stav Isusovih učenika doista se jako razlikovao od stava ostalih koji su ga bili slušali na obali. Ti ljudi očito nisu imali iskrenu želju razumjeti poruku usporedbi i saznati kako se one odnose na njihov život. Za njih su to bile zanimljive priče, no nisu htjeli ići u dubinu. Ističući razliku između njih i učenika koji su željni znanja došli k njemu u kuću, Isus je rekao:

“Pazite na ovo što slušate! Kakvom mjerom mjerite, takvom će vam se mjeriti, i još će vam se nadodati” (Marko 4:24). Kakvom su mjerom mjerili Isusovi učenici? Oni su s iskrenim zanimanjem puno pažnje posvetili njegovim učenjima, a zauzvrat su ih jasnije razumjeli i dobili još više vrijednih pouka. Isus je udovoljio njihovoj molbi te im je objasnio usporedbu o pšenici i kukolju:

“Sijač dobrog sjemena Sin je čovječji, polje je svijet, dobro sjeme sinovi su kraljevstva, kukolj su sinovi Zloga, a neprijatelj koji ga je posijao jest Đavo. Žetva je svršetak ovoga poretka, a žeteoci su anđeli” (Matej 13:37-39).

Nakon što je otkrio što znače pojedini pojmovi iz te usporedbe, Isus je opisao kakav će biti konačan ishod. Rekao je da će na svršetku ovog poretka žeteoci (anđeli) odvojiti kukolj (lažne kršćane) od pravih “sinova kraljevstva”. “Pravednici” će biti sakupljeni i na koncu će “sjati u kraljevstvu Oca svojega”. A što će se dogoditi sa “sinovima Zloga”? Oni će s razlogom “plakati i škrgutati zubima” jer ih čeka uništenje (Matej 13:41-43).

Zatim je Isus nagradio svoje učenike ispričavši im još tri usporedbe. Najprije je rekao: “S kraljevstvom je nebeskim kao s blagom sakrivenim u polju, koje je čovjek pronašao i sakrio. Potom je sav radostan otišao i prodao što je imao te kupio to polje” (Matej 13:44).

Nastavio je: “S kraljevstvom je nebeskim kao s trgovcem koji putuje tražeći lijepe bisere.  Kad pronađe jedan skupocjeni biser, ode i odmah proda sve što ima i kupi ga” (Matej 13:45, 46).

Isusovim učenicima sigurno nije bilo teško razumjeti taj primjer. U obje usporedbe Isus je istaknuo čovjekovu spremnost da čini žrtve kako bi došao do nečega što je istinski vrijedno. Trgovac je odmah prodao sve što je imao da bi kupio jedan jedini skupocjeni biser. A i čovjek koji je pronašao blago skriveno u polju također je prodao sve što je imao da bi kupio polje. U oba slučaja ljudi su otkrili nešto izuzetno vrijedno što se isplatilo steći i sačuvati. To se može usporediti sa žrtvama koje netko čini da bi zadovoljio svoje duhovne potrebe (Matej 5:3). Neki koji su čuli Isusove usporedbe već su pokazali da su spremni odreći se mnogo toga da bi utažili svoju duhovnu glad i postali njegovi pravi sljedbenici (Matej 4:19, 20; 19:27).

I na koncu, Isus je rekao: “S kraljevstvom je nebeskim kao s mrežom bačenom u more u koju se skupljaju svakovrsne ribe” (Matej 13:47). One se potom razvrstavaju — dobre se čuvaju u posudama, a loše bacaju. Isus je rekao da će tako biti i na svršetku ovog poretka — anđeli će odvojiti pravedne od zlih.

Sam je Isus pokazao što je duhovni ribolov kad je svoje prve učenike pozvao da budu “ribari ljudi” (Marko 1:17). No on je kazao da će se zbivanja predočena usporedbom o mreži odigrati u budućnosti, “na svršetku ovoga poretka” (Matej 13:49). Iz toga su apostoli i ostali učenici koji su ga slušali mogli shvatiti da ih očekuje još mnogo zanimljivih događaja.

Oni što su čuli usporedbe koje je Isus ispričao dok je propovijedao iz lađe doista su bili bogato nagrađeni! Kad je bio nasamo sa svojim učenicima, on im je “sve objašnjavao” (Marko 4:34). Bio je “kao čovjek, domaćin, koji iz riznice svoje iznosi novo i staro” (Matej 13:52). Isus se nije služio usporedbama da bi se razmetao znanjem, već je htio prenijeti svojim učenicima istine dragocjene poput blaga. Doista je bio učitelj bez premca!