Je li Isus nakon otprilike dvije godine intenzivnog propovijedanja smatrao da je vrijeme da malo uspori i opusti se? Baš naprotiv, odlučio je još revnije propovijedati pa je “počeo obilaziti sve gradove i sela [u Galileji], poučavajući u njihovim sinagogama i propovijedajući dobru vijest o kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć” (Matej 9:35). Ono u što se osvjedočio na tom putovanju uvjerilo ga je da je potrebno još više propovijedati.

Kamo god je išao, vidio je ljude kojima je trebalo duhovno izlječenje i utjeha. Bilo mu ih je žao jer su bili izmučeni i rasijani kao ovce bez pastira. Kako pomoći tolikim ljudima? Svojim je učenicima rekao: “Uistinu, žetva je velika, a radnika je malo. Zato molite Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju” (Matej 9:37, 38).

Isus je znao što mu je činiti. Okupio je svojih dvanaest apostola te ih rasporedio u šest parova i dao im upute kako će propovijedati. Rekao im je: “Ne idite k neznabošcima i ne ulazite u grad samarićanski, nego idite k izgubljenim ovcama doma Izraelova. Putem propovijedajte: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko’” (Matej 10:5-7).

Kraljevstvo o kojem su trebali propovijedati Isus je spomenuo već ranije, kad ih je učio kako se moliti. Ono se bilo približilo u tom smislu što je budući Kralj Božjeg Kraljevstva,  Isus Krist, bio na Zemlji. No kako su njegovi učenici mogli dokazati da doista zastupaju to Kraljevstvo? Isus im je dao moć da liječe bolesne i da čak podižu mrtve. Rekao im je i neka sve to čine besplatno. Ali ipak su morali jesti i zbrinuti ostale svakodnevne potrebe. Kako su to mogli činiti?

Isus im je kazao da ne nose sa sobom puno stvari. Štoviše, rekao im je da im ne treba zlato, srebro ni bakar, pa čak niti putna torba u kojoj bi ponijeli hranu, rezervne haljine ili sandale. Kako to? On im je zajamčio: “Radnik zaslužuje hranu svoju” (Matej 10:10). Znao je da će im ljudi koji budu cijenili njihovu poruku zauzvrat pružiti ono osnovno što im treba. Uputio ih je: “U koju kuću uđete, ostanite ondje sve dok ne odete iz tog kraja!” (Marko 6:10).

Zatim ih je poučio kako da pristupe ljudima kojima žele prenijeti vijest o Kraljevstvu. “Kad ulazite u kuću”, kazao je, “pozdravite ukućane. Ako je kuća dostojna, neka na nju dođe mir koji joj želite, ali ako nije dostojna, neka se mir vaš vrati k vama. Gdje vas nitko ne primi ili ne posluša riječi vaše, izlazeći iz te kuće ili iz toga grada otresite prašinu s nogu svojih” (Matej 10:12-14).

No što ako cijeli grad ili čitavo selo odbije njihovu poruku? Kakve će posljedice snositi stanovnici tog mjesta? Isus je rekao da će ih snaći uistinu teška kazna. Objasnio je: “Zaista, kažem vam, lakše će biti zemlji sodomskoj i gomorskoj u Sudnji dan nego tom gradu” (Matej 10:15).