Isus je apostole podijelio u parove i dao im važne upute o tome kako trebaju propovijedati. No nije stao na tome. Brižno ih je upozorio da će im se ljudi protiviti. Rekao je: “Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove. (...) Čuvajte se ljudi, jer će vas predavati sudovima i bičevat će vas u svojim sinagogama. Zbog mene će vas voditi pred upravitelje i kraljeve” (Matej 10:16-18).

Da, Isusovi su sljedbenici mogli očekivati žestoko protivljenje, no on ih je ohrabrio: “Kad vas predaju, ne budite zabrinuti kako ćete ili što ćete govoriti, jer će vam se u taj čas dati što da govorite. Jer ne govorite vi, nego duh Oca vašega govori preko vas.” Potom je nastavio: “Brat će brata predati na smrt i otac dijete svoje i djeca će ustati na roditelje i dati da ih se pogubi. I svi će vas mrziti zbog imena mojega. Ali tko ustraje do kraja, taj će biti spašen” (Matej 10:19-22).

Propovijedanje dobre vijesti najvažniji je zadatak. Zbog toga je Isus istaknuo da njegovi učenici moraju biti oprezni i razboriti kako bi ga mogli nesmetano izvršavati. “Kad vas budu progonili u jednom gradu”, savjetovao im je, “bježite u drugi. Jer zaista, kažem vam, nećete obići sve gradove izraelske prije nego dođe Sin čovječji” (Matej 10:23).

Istina, te izvrsne savjete, upozorenja i ohrabrujuće riječi Isus je uputio dvanaestorici apostola. No logično je zaključiti da se to što im je rekao odnosilo i na one koji su propovijedali nakon njegove smrti i uskrsnuća. Kako to znamo? Isus je apostolima rekao da će ih mrziti svi, a ne samo ljudi kojima su oni bili poslani. Osim toga, tijekom tog kratkog propovjedničkog putovanja po Galileji apostoli očito nisu bili odvedeni pred upravitelje i kraljeve niti su ih članovi obitelji predavali “na smrt”.

Stoga je Isus nesumnjivo mislio na budućnost. Uzmimo za primjer to što im je rekao da neće s dobrom viješću obići sve izraelske gradove “prije nego dođe Sin čovječji”. Time je prorekao da njegovi učenici neće dovršiti propovijedanje dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu prije nego što on kao proslavljeni Kralj dođe izvršiti Jehovinu presudu.

Apostoli se nisu trebali iznenaditi ako propovijedajući naiđu na protivljenje, jer Isus je  rekao: “Učenik nije iznad učitelja svojega, niti rob iznad gospodara svojega.” Njegova je poruka bila jasna. Zbog propovijedanja o Božjem Kraljevstvu on se suočavao sa zlostavljanjem i progonstvom, a to isto čekalo je i njih. No on ih je bodrio: “Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali ne mogu ubiti dušu. Bojte se radije onoga koji može pogubiti i dušu i tijelo u geheni” (Matej 10:24, 28).

On im je u tome pružio izvanredan primjer. Neustrašivo se suočio sa smrću jer nije želio iznevjeriti Jehovu, koji je moćniji od svih. Jedino Svemogući Bog može pogubiti nečiju “dušu”, oduzeti mu priliku da živi vječno, ili ga uskrsnuti i dati mu vječni život. Te su riječi zasigurno jako ohrabrile apostole!

Isus je učenicima zatim ispričao jednu usporedbu kako bi im pokazao koliko je Bogu stalo do njih: “Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? A ipak nijedan od njih ne pada na zemlju, a da Otac vaš ne zna za to. (...) Dakle, ne bojte se, vi ste vredniji od mnogo vrabaca” (Matej 10:29, 31).

Potom je ukazao na to da će vijest o Kraljevstvu unijeti razdor u obitelji, budući da će je neki članovi prihvatiti, a drugi neće. “Nemojte misliti da sam došao donijeti mir na zemlju”, objasnio je. Da bi netko prihvatio biblijsku istinu unatoč negodovanju svoje obitelji, mora biti hrabar. “Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije me dostojan”, kazao je. “Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije me dostojan” (Matej 10:34, 37).

No bit će i onih koji će htjeti primiti njegove učenike. Isus je rekao: “Tko god napoji jednog od ovih malih samo čašom hladne vode zato što je učenik, zaista, kažem vam, neće izgubiti plaću svoju” (Matej 10:42).

Nakon što su dobili podrobne upute i upozorenja, ali i ohrabrenje, apostoli su bili spremni za svoj zadatak. U biblijskom izvještaju čitamo: “Išli su od sela do sela objavljujući dobru vijest i liječeći posvuda” (Luka 9:6).