Kad je Isus čudom nahranio tisuće ljudi, to je na sve njih ostavilo snažan dojam. Govorili su: “Ovo je uistinu prorok koji treba doći u svijet.” Zaključili su da je Isus Mesija i da bi bio idealan vladar (Ivan 6:14; 5. Mojsijeva 18:18). Stoga su ga namjeravali uhvatiti i postaviti za kralja.

Međutim, Isus je znao što smjeraju. Zato je otpustio narod, a učenicima rekao neka uđu u lađu. Kamo su se trebali uputiti? Prema Betsaidi, a onda u Kafarnaum. Isus se pak povukao u goru kako bi te noći bio sam i molio se.

U praskozorje Isus je na mjesečini iz daljine vidio lađu u kojoj su se nalazili njegovi učenici. More je uzburkao vihor i apostoli su se mučili veslajući “jer su plovili nasuprot vjetru” (Marko 6:48). Isus se spustio s gore i krenuo prema njima hodajući po valovima. Oni su dotada već bili “odveslali oko dvadeset i pet do trideset stadija”, odnosno udaljili se od obale oko pet ili šest kilometara (Ivan 6:19). Odjednom su ugledali Isusa, ali činilo im se kao da će samo proći pokraj njih, pa su u strahu povikali: “To je utvara!” (Marko 6:49).

Isus im je umirujućim glasom kazao: “Budite hrabri, ja sam! Ne bojte se!” Ali Petar mu je rekao: “Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!” Isus mu je odgovorio: “Dođi!” Tako je Petar izašao iz lađe i doista počeo hodati po vodi prema Isusu. Ali kad je spazio olujni vjetar, uplašio se i počeo tonuti te je povikao: “Gospodine, spasi me!” Isus je odmah ispružio ruku, uhvatio ga i rekao mu: “Malovjerni, zašto si posumnjao?” (Matej 14:27-31).

Kad su ušli u lađu, vjetar je utihnuo, a učenici su ostali u čudu. No jesu li doista trebali biti toliko iznenađeni? Da su razumjeli što je značilo “čudo s kruhovima”, kad je Isus samo nekoliko sati ranije nahranio tisuće ljudi, ne bi ih toliko zapanjila činjenica da on može hodati po vodi i utišati vjetar. Poklonili su se Isusu i rekli: “Ti si uistinu Sin Božji!” (Marko 6:52; Matej 14:33).

Ubrzo su doplovili u Genezaret, prekrasnu plodnu nizinu južno od Kafarnauma. Ondje su se usidrili. No kad su stupili na obalu, ljudi su prepoznali Isusa te su donosili bolesne iz cijelog tog područja. Bilo je dovoljno da samo dotaknu rub Isusove haljine pa da ozdrave.

Za to je vrijeme mnoštvo koje je Isus čudom nahranio vidjelo da je otišao. Zato su se ukrcali na lađe iz Tiberijade što su ondje pristale i otišli u Kafarnaum potražiti ga. Kad su ga pronašli, upitali su ga: “Učitelju, kada si došao ovamo?” (Ivan 6:25). No, kao što ćemo vidjeti u sljedećem poglavlju, Isus ih je s razlogom prekorio.