U Dekapolisu, području što se prostiralo istočno od Galilejskog mora, k Isusu je došlo mnoštvo ljudi. Željeli su čuti njegove propovijedi i biti izliječeni od svojih bolesti. Sa sobom su ponijeli koševe u kojima su običavali nositi hranu i ostale stvari.

Nakon nekog vremena Isus je svojim učenicima rekao: “Žao mi je naroda, jer već su tri dana kod mene, a nemaju što jesti. Ako ih gladne pošaljem kućama njihovim, klonut će na putu. A neki su od njih došli izdaleka.” Nato su ga učenici pitali: “Otkud bi tko na ovom pustom mjestu mogao te ljude nahraniti kruhom?” (Marko 8:2-4).

Isus im je odvratio: “Koliko kruhova imate?” “Sedam, i nekoliko ribica”, odgovorili su (Matej 15:34). Tada je on rekao ljudima da posjedaju po zemlji. Zatim je uzeo kruhove i ribe te ih je, nakon što se pomolio Bogu, počeo davati svojim učenicima, a oni su ih dijelili ljudima. Svi su jeli i nasitili se! Potom su ostacima hrane napunili čak sedam koševa, iako je jelo oko 4 000 muškaraca te mnogo žena i djece!

Na koncu je Isus otpustio mnoštvo, ušao s učenicima u lađu i otplovio na zapadnu obalu Galilejskog mora, u Magadan. Ondje su mu pristupili farizeji, ovaj put zajedno s nekim pripadnicima saducejske sljedbe. U namjeri da ga iskušaju zatražili su da im pokaže neki znak s neba.

Znajući što smjeraju, Isus im je kazao: “Kad padne večer, imate običaj reći: ‘Bit će lijepo vrijeme, jer je nebo crveno.’ A ujutro kažete: ‘Danas će biti hladno i kišovito vrijeme, jer je nebo crveno, ali tmurno.’ Znate tumačiti izgled neba, ali znakove vremenâ ne možete protumačiti” (Matej 16:2, 3). Potom je farizejima i saducejima rekao da im se neće dati drugi znak osim znaka proroka Jone.

Nakon toga su Isus i učenici ušli u lađu i uputili se prema Betsaidi, na sjeveroistočnu obalu Galilejskog mora. Učenici su putem shvatili da nisu ponijeli dovoljno kruha, jer su uzeli samo jedan. Razmišljajući o razgovoru što ga je nešto ranije vodio s farizejima i saducejima koji su bili Herodove pristaše, Isus je učenike upozorio: “Budite oprezni, čuvajte se kvasca farizejskoga i kvasca Herodova!” Kad je spomenuo kvasac, učenici su pomislili da im spočitava to što su zaboravili ponijeti kruha. Uvidjevši da su ga krivo shvatili, Isus je rekao: “Zašto raspravljate o tome što nemate kruha?” (Marko 8:15-17).

Kratko prije toga on je u dva navrata čudom nahranio tisuće ljudi. Stoga im je trebalo biti jasno da on nije zabrinut zbog toga što nemaju doslovnog kruha. Upitao ih je: “Zar se ne sjećate, kad sam ono razlomio pet kruhova za  pet tisuća muškaraca, koliko ste košara punih ulomaka nakupili?” Odgovorili su mu: “Dvanaest.” Potom je nastavio: “A kad sam razlomio sedam za četiri tisuće muškaraca, koliko ste koševa punih ulomaka nakupili?” “Sedam”, odvratili su (Marko 8:18-20).

Isus ih je upitao: “Kako ne shvaćate da vam nisam govorio o kruhovima?” A zatim je zaključio: “Čuvajte se kvasca farizejskoga i saducejskoga!” (Matej 16:11).

Tada su učenici konačno shvatili što im želi reći. Kvasac uzrokuje vrenje i dizanje tijesta, a Isus ga je ovom prilikom spomenuo kao simbol iskvarenosti. Htio ih je upozoriti da se čuvaju “farizejskog i saducejskog učenja”, koje bi ih moglo duhovno iskvariti (Matej 16:12).