72. POGLAVLJE
Isus šalje 70 učenika u propovijedanje
-
ISUS ODABIRE 70 UČENIKA I ŠALJE IH DA PROPOVIJEDAJU
Polako se i 32. godina bližila kraju. Prošle su već otprilike tri godine od Isusovog krštenja. Nakon Blagdana sjenica on i njegovi učenici očito su i dalje bili u blizini Jeruzalema (Luka 10:38; Ivan 11:1). Zapravo, posljednjih šest mjeseci svoje službe Isus je većinu vremena proveo u Judeji ili obližnjoj Pereji, oblasti koja se nalazila s druge strane Jordana. Na tom je području također trebalo propovijedati.
Poslije Pashe 30. godine Isus je nekoliko mjeseci propovijedao u Judeji i putovao kroz Samariju. Ali nakon što su ga tijekom Pashe 31. godine Židovi u Jeruzalemu pokušali ubiti, idućih godinu i pol propovijedao je gotovo isključivo na sjeveru, u Galileji. Za to su vrijeme mnogi postali njegovi sljedbenici. U Galileji je svoje apostole poučio kako trebaju propovijedati te ih je poslao da objavljuju važnu poruku: “Približilo se kraljevstvo nebesko” (Matej 10:5-7). A sada je organizirao propovjedničku akciju po Judeji.
Za početak je odabrao 70 učenika i rasporedio ih u 35 parova. Namjeravao je poslati ih da objavljuju dobru vijest o Kraljevstvu na području na kojem je, prema njegovim riječima, žetva bila velika, a radnika malo (Luka 10:2). Njihov je zadatak bio da posjete mjesta u koja je i sam Isus namjeravao doći nakon njih. Trebali su liječiti bolesne i širiti poruku koju je i on objavljivao.
Ovi učenici nisu trebali poučavati ljude u sinagogama, nego ići u njihove domove. Isus im je objasnio: “U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ I ako tamo bude prijatelj mira, vaš će mir počinuti na njemu.” Što su trebali reći ljudima? Isus ih je uputio: “Govorite im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’” (Luka 10:5-9).
Upute koje je dao sedamdesetorici slične su onima koje je godinu dana ranije dao i dvanaestorici apostola. Upozorio ih je da ih neće svi lijepo primiti. No njihova je služba trebala pomoći prijemljivim ljudima da spremno dočekaju i poslušaju Isusa kad ih ubrzo posjeti on osobno.
Nedugo nakon toga sedamdesetorica su se vratila k Isusu i radosno mu rekla: “Gospodine, čak nam se i demoni pokoravaju kad se služimo imenom tvojim.” Isusa je ta vijest zasigurno jako obradovala jer im je rekao: “Gledao sam Sotonu kako je kao munja pao s neba. Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i škorpionima” (Luka 10:17-19).
Time je zajamčio svojim sljedbenicima da će moći nadvladati opasnosti koje im budu prijetile, što će u simboličnom smislu biti kao da gaze po zmijama i škorpionima. Povrh toga, mogli su biti sigurni da će u budućnosti Sotona biti zbačen s neba. A onda im je pomogao i da shvate što bi im, dugoročno gledano, trebao biti najvažniji razlog za radost. Rekao im je: “Ne radujte se tome što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su vaša imena zapisana na nebesima” (Ushićen, Isus je naglas slavio svog Oca što se poslužio svojim poniznim slugama da bi činio tako moćna djela. Potom se okrenuo učenicima i rekao im: “Sretne su oči koje gledaju ono što vi gledate. Jer kažem vam, mnogi su proroci i kraljevi željeli vidjeti ono što vi gledate, a nisu vidjeli, i čuti ono što vi čujete, a nisu čuli” (Luka 10:23, 24).