Isusovi učenici vjerovali su da će on uskoro postati kralj i uspostaviti “kraljevstvo Božje” (Luka 19:11). No bili su u zabludi, jednako kao što su bili u zabludi misleći da Isus neće umrijeti. Stoga im je on ispričao jednu usporedbu s ciljem da im dodatno pojasni da će Kraljevstvo zavladati tek u dalekoj budućnosti. Možda se tada još uvijek nalazio u Zakejevoj kući, kamo je bio svratio na putu u Jeruzalem.

Isus je usporedbu započeo riječima: “Neki čovjek plemenita roda otputovao je u daleku zemlju da preuzme kraljevsku vlast i da se potom vrati” (Luka 19:12). Za takvo je putovanje trebalo vremena. Nema sumnje da je taj “čovjek plemenita roda” bio Isus te da je njegovo putovanje u “daleku zemlju” predočavalo odlazak na nebo. Isus je na nebu od svog Oca trebao dobiti kraljevsku vlast.

Prije odlaska čovjek plemenita roda pozvao je deset svojih robova i svakome je dao po jednu srebrnu minu, rekavši im: “Trgujte dok ne dođem!” (Luka 19:13). Srebrne mine bile su vrijedan novac. Radnik na polju morao je raditi više od tri mjeseca da bi zaradio jednu minu!

Učenici su možda shvatili da su upravo oni nalik robovima iz usporedbe, jer ih je Isus već prije usporedio s radnicima na polju, odnosno žeteocima (Matej 9:35-38). Naravno, on nije tražio od njih da doslovno žanju žito. To je bila simbolična žetva u kojoj su sakupljali druge učenike koji su trebali dobiti mjesto u Božjem Kraljevstvu. Učenici su koristili sve što im je stajalo na raspolaganju kako bi povećali broj onih koji će naslijediti Kraljevstvo.

Što još otkriva Isusova usporedba? On je u nastavku ispričao da su čovjeka plemenita roda njegovi “sunarodnjaci mrzili te su poslali za njim izaslanstvo s porukom: ‘Ne želimo da on kraljuje nad nama’” (Luka 19:14). Učenici su znali da Židovi ne prihvaćaju Isusa, a neki su ga čak htjeli ubiti. Nakon što je Isus umro i uzašao na nebo, Židovi su progonili njegove učenike i time jasno pokazali da ne žele da on bude njihov kralj (Ivan 19:15, 16; Djela apostolska 4:13-18; 5:40).

Kako su desetorica robova koristila dobivene mine dok je “čovjek plemenita roda” bio u dalekoj zemlji? Isus je objasnio: “Kad se on vratio, nakon što je preuzeo kraljevsku vlast, zapovjedio je da mu dozovu one robove kojima je dao srebrni novac, da bi utvrdio što su zaradili. Tada je pristupio prvi i rekao: ‘Gospodaru, tvoja mina donijela je deset mina.’ A on mu je rekao: ‘Odlično, dobri robe! Zato što si bio vjeran u najmanjem, vladaj nad deset gradova!’ Zatim je došao drugi i rekao: ‘Tvoja mina, gospodaru, donijela je pet mina.’ I ovome je rekao: ‘Ti budi nad pet gradova!’” (Luka 19:15-19).

Poput tih robova, učenici su davali sve od sebe — svoje vrijeme, snagu i materijalnu imovinu — kako bi činili učenike. Ako su prepoznali sebe u Isusovoj priči, mogli su biti mirni znajući da će Isus biti zadovoljan njihovom službom. I mogli su biti sigurni da će nagraditi njihovu marljivost. Naravno, nisu svi Isusovi učenici imali iste životne okolnosti niti iste mogućnosti i sposobnosti. Pa ipak, Isus im je dao do znanja da će, nakon što dobije “kraljevsku vlast”, blagosloviti njihovu odanost i sav trud koji su uložili kako bi činili učenike (Matej 28:19, 20).

No jedan je rob u usporedbi postupio potpuno drugačije od ostalih. Isus je ispričao: “A treći je [rob] došao i rekao: ‘Gospodaru, evo tvoje mine! Držao sam je pohranjenu u rupcu. Bojao sam te se jer si strog čovjek, uzimaš što nisi uložio i žanješ što nisi posijao.’ A on mu je  odvratio: ‘Iz tvojih te usta sudim, zli robe. Znao si da sam strog čovjek, da uzimam što nisam uložio i žanjem što nisam posijao. Zašto onda nisi moj srebrni novac stavio u banku? Tada bih ga ja po dolasku podigao s kamatama.’ A onima koji su stajali ondje rekao je: ‘Uzmite od njega minu i dajte je onome koji ima deset mina!’” (Luka 19:20-24).

Budući da se rob nije trudio povećati bogatstvo svog kralja, izgubio je nešto vrlo dragocjeno. Apostoli su znali da će Isus biti vladar u Božjem Kraljevstvu i zato su iz njegovih riječi upućenih posljednjem robu vjerojatno zaključili da bi i oni mogli izgubiti svoje mjesto u nebeskom Kraljevstvu ako ne budu marljivi radnici.

Isusove riječi zasigurno su potaknule vjerne učenike da s još većim žarom prionu na posao. On je zaključio: “Kažem vam, svakome tko ima, još će se dati, a onome tko nema, oduzet će se i ono što ima.” Potom je dodao da će njegovi neprijatelji koji ne žele da on kraljuje nad njima biti pogubljeni. Isus je nakon toga nastavio svoje putovanje u Jeruzalem (Luka 19:26-28).