Kako je utorak, 11. nisana, polako odmicao, tako se i Isusova služba na Zemlji bližila kraju. On je prethodnih nekoliko dana proveo vrlo aktivno. Danju je poučavao u hramu, a noću je boravio izvan grada. Narod je u velikom broju “rano ujutro dolazio k njemu u hram da ga sluša” (Luka 21:37, 38). Tog utorka poslijepodne Isus je sjedio na Maslinskoj gori u društvu četvorice apostola — Petra, Andrije, Jakova i Ivana.

Oni su mu pristupili nasamo. Brinulo ih je što će biti s hramom jer im je Isus upravo bio rekao da od njega neće ostati ni kamen na kamenu. No očito ih je kopkalo još nešto. Isus ih je ranije potaknuo: “Budite spremni, jer Sin čovječji dolazi u čas kad se ne nadate!” (Luka 12:40). Drugom prilikom spomenuo im je da će doći dan kad će se pojaviti Sin čovječji (Luka 17:30). Je li to na neki način bilo povezano s onim što je rekao o hramu? Budući da je apostole sve to jako zanimalo, zamolili su ga: “Kaži nam kada će to biti i što će biti znak tvoje prisutnosti i svršetka ovoga poretka?” (Matej 24:3).

Kad su postavili to pitanje, lako je moguće da su u mislima imali propast hrama koji su mogli vidjeti podno gore. Osim toga, htjeli su saznati više o prisutnosti Sina čovječjeg. Možda su se sjetili Isusove usporedbe o čovjeku plemenita roda koji je otputovao “u daleku zemlju da preuzme kraljevsku vlast i da se potom vrati” (Luka 19:11, 12). I, na koncu, zanimalo ih je kako će izgledati “svršetak ovoga poretka”.

Isus je u svom opsežnom odgovoru opisao znak po kojem su mogli prepoznati da je blizu trenutak kada će Bog u potpunosti odbaciti nepokajničke Židove i njihov hram. No otkrio im je i puno više od toga. Na temelju tog znaka kršćani u budućnosti trebali su prepoznati da žive u vremenu Isusove “prisutnosti” te da se bliži svršetak čitavog zlog svijeta.

Kako su godine prolazile, apostoli su mogli promatrati ispunjavanje Isusovog proročanstva jer je to u mnogim aspektima bilo vidljivo već za njihovog života. Stoga, kad su 37 godina kasnije, to jest 70. godine, Jeruzalem i njegov hram bili uništeni, budne kršćane to nije iznenadilo. Međutim, nisu se sva obilježja Isusovog znaka ispunila tijekom razdoblja koje je prethodilo 70. godini. Po čemu se mogla prepoznati njegova prisutnost u ulozi Kralja koja je trebala uslijediti tek u budućnosti? Isus je svojim apostolima dao odgovor na to pitanje.

Prorekao je: “Čut ćete metež ratni i vijesti o ratovima. (...) Narod će ustati na narod i kraljevstvo na kraljevstvo” (Matej 24:6, 7). Naveo je i da će biti “jakih potresa i po raznim mjestima (...) pošasti i gladi” (Luka 21:11). “Dignut će na vas ruke”, upozorio je učenike, i “progonit će vas” (Luka 21:12). Ustat će lažni proroci koji će zavesti mnoge. Porast će bezakonje i kod većine ljudi ljubav će ohladnjeti.  U isto vrijeme “dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima, i tada će doći kraj” (Matej 24:14).

Iako se Isusovo proročanstvo u nekim pogledima ispunilo prije i tijekom rimskog napada na Jeruzalem, je li Isus imao na umu i drugo, veće, ispunjenje tog znaka? Vidite li dokaze da se veće ispunjenje tog značajnog Isusovog proročanstva odvija u današnje vrijeme?

Opisujući još jedno obilježje znaka svoje prisutnosti, Isus je kazao da će se pojaviti “gadost koja pustoši” (Matej 24:15). Godine 66. pokazalo se da je ta “gadost” zapravo bila rimska vojska koja se sa svojim idolopokloničkim stjegovima utaborila oko Jeruzalema te potkopala njegove zidine (Luka 21:20). Tako je “gadost” stajala ondje gdje nije smjela, na mjestu koje je Židovima bilo sveto.

Isus je nastavio: “Tada će biti velika nevolja kakve nije bilo od početka svijeta do sada, niti će je više biti.” Rimljani su 70. godine razorili Jeruzalem. To je za Židove doista bila velika nevolja jer su njihov “sveti grad” i hram bili sravnjeni sa zemljom, a poginulo je na stotine tisuća ljudi (Matej 4:5; 24:21). Nikad ranije u svojoj povijesti židovski narod i njihova prijestolnica nisu doživjeli katastrofu takvih razmjera, katastrofu koja je označila kraj njihovog višestoljetnog vjerskog poretka. Stoga je logično zaključiti da će kasnije, veće, ispunjenje Isusovih proročanskih riječi biti doista zastrašujuće.

Isusov razgovor s apostolima o znaku njegove prisutnosti i kraju ovog zlog svijeta nipošto nije bio gotov. On ih je upozorio da ne slijede lažne Kriste i lažne proroke, koji će čak činiti čuda “kako bi, ako je moguće, zaveli i izabrane” (Matej 24:24). Ali ti se izabrani neće dati zavesti. Lažni će Kristi biti vidljivi, a Isusova će prisutnost biti nevidljiva.

Osvrćući se na veću nevolju koja će izbiti na kraju sadašnjeg zlog poretka, Isus je rekao: “Sunce će potamnjeti, mjesec više neće svijetliti, zvijezde će pasti s neba i sile će se nebeske uzdrmati” (Matej 24:29). Kad su apostoli čuli taj zastrašujući opis, još uvijek nisu znali što će se točno dešavati, ali mogli su zaključiti da će biti doista jezovito.

Kako će ti šokantni događaji utjecati na čovječanstvo? Isus je rekao: “Ljudi će tada gubiti svijest od straha i očekivanja onoga što će zadesiti svijet, jer će se sile nebeske uzdrmati” (Luka 21:26). Doista, sudeći prema Isusovom opisu, bit će to najmračnije doba ljudske povijesti.

No Isus je utješio apostole kad im je rekao da neće svi na Zemlji biti žalosni kad vide “Sina čovječjega kako dolazi (...) sa silom i velikom slavom” (Matej 24:30). Već je ranije rekao da će se Bog “zbog izabranih” umiješati u zbivanja na Zemlji (Matej 24:22). Kako bi onda njegovi vjerni učenici trebali reagirati kad vide zapanjujuće događaje koje je opisao? Isus je svoje sljedbenike ohrabrio: “Kad se sve to počne zbivati, uspravite se i podignite glave, jer se približava izbavljenje vaše” (Luka 21:28).

No kako će njegovi učenici koji budu živjeli u tom prorečenom periodu moći prepoznati da je kraj blizu? Isus je ispričao usporedbu o smokvi: “Kad joj grana potjera i prolista, znate da je blizu ljeto. Tako i vi, kad vidite sve to, znajte da je Sin čovječji blizu, pred vratima! Zaista, kažem vam, ovaj naraštaj neće proći dok se sve to ne dogodi” (Matej 24:32-34).

Dakle, kad Isusovi učenici vide da se ispunjavaju brojna obilježja prorečenog znaka,  trebali bi shvatiti da je kraj blizu. Učenicima koji budu živjeli u tom značajnom periodu Isus je uputio važno upozorenje:

“O tom danu i času nitko ne zna, ni anđeli nebeski ni Sin, nego samo Otac. Jer kao što je bilo u Noinim danima, takva će biti prisutnost Sina čovječjega. Jer kao što su u tim danima prije potopa jeli i pili, ženili se i udavali, sve do dana kad je Noa ušao u arku, i nisu obraćali pažnju dok nije došao potop i sve ih odnio, takva će biti prisutnost Sina čovječjega” (Matej 24:36-39). Događaj koji je Isus naveo kao primjer — potop u Noino vrijeme — odrazio se na čitav svijet.

Apostoli koji su slušali Isusa na Maslinskoj gori zasigurno su razumjeli da moraju biti budni i oprezni. Isus im je rekao: “Pazite na sebe da vam se srca ne zaokupe prekomjernim jelom i opijanjem i ne opterete životnim brigama te da vas taj dan ne zatekne i ne iznenadi kao zamka. Jer doći će na sve koji žive po svoj zemlji. Stoga budite budni, usrdno se moleći sve vrijeme da biste uspjeli umaknuti svemu ovome što se treba dogoditi i stati pred Sina čovječjega” (Luka 21:34-36).

Time im je ponovno dao do znanja da se njegovo proročanstvo neće ispunjavati tek u ograničenim razmjerima. Opisani se događaji neće zbivati tijekom svega nekoliko desetljeća niti će utjecati samo na Jeruzalem i židovski narod. Ne, on je govorio o nečemu što će doći “na sve koji žive po svoj zemlji”.

Stoga je napomenuo da će njegovi učenici morati biti budni, oprezni i spremni. Da bi tom upozorenju dao dodatnu težinu, ispričao je još jednu usporedbu: “Jedno znajte, kad bi domaćin znao u koju stražu dolazi lopov, ostao bi budan i ne bi dozvolio da mu provali u kuću. Zato i vi budite spremni, jer Sin čovječji dolazi u čas kad se ne nadate!” (Matej 24:43, 44).

No Isus je učenicima dao i razloga za optimizam. Zajamčio im je da će u vrijeme ispunjenja njegovog proročanstva postojati “rob” koji će biti budan i aktivan. Isus se poslužio primjerom koji su si apostoli mogli lako predočiti, rekavši: “Tko je dakle vjerni i razboriti rob kojeg je gospodar njegov postavio nad slugama svojim, da im daje hranu u pravo vrijeme? Sretan je taj rob ako ga gospodar njegov, kada dođe, nađe da tako radi! Zaista, kažem vam, postavit će ga nad svom imovinom svojom.” Međutim, ako taj “rob” postane zao i počne zlostavljati druge, gospodar će ga najstrože kazniti (Matej 24:45-51; usporedi Luku 12:45, 46).

Poruka tog primjera nije bila da će se dio Isusovih sljedbenika iskvariti i početi činiti zlo. Što je onda htio poručiti svojim učenicima? Želio je da budu duhovno budni i marljivi, što je jasno pokazao još jednom usporedbom.