Nastavljajući razgovor s četvoricom apostola na Maslinskoj gori, Isus im je ispričao još jednu usporedbu. Nekoliko dana ranije, dok su bili u Jerihonu, ispričao je usporedbu o minama kako bi im skrenuo pažnju na to da će Božje Kraljevstvo početi vladati tek u dalekoj budućnosti. Usporedba koju je sada ispričao bila je u mnogim pogledima slična toj ranijoj. Isus ju je naveo odgovarajući na pitanje o znaku svoje prisutnosti i svršetka ovog poretka. Želio je naglasiti da će učenici morati marljivo izvršavati zadatak koji im bude povjeren.

Usporedba počinje ovako: “To je kao kad je čovjek, koji je namjeravao otputovati u tuđinu, dozvao robove svoje i povjerio im imovinu svoju” (Matej 25:14). Budući da je Isus sebe već ranije usporedio s čovjekom koji je otputovao “u daleku zemlju da preuzme kraljevsku vlast”, apostoli su mogli lako zaključiti da je on taj čovjek (Luka 19:12).

Prije nego što je otputovao u tuđinu, čovjek iz usporedbe svojim je robovima povjerio vrijednu imovinu. Isus se tijekom tri i pol godine svoje službe usredotočio na propovijedanje dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu te je i svoje sljedbenike tome poučio. Stoga je mogao otići uvjeren da će oni nastaviti izvršavati djelo za koje ih je osposobio (Matej 10:7; Luka 10:1, 8, 9; usporedi Ivana 4:38; 14:12).

Kako je čovjek prije odlaska raspodijelio svoju imovinu? Isus je ispričao: “Jednome je dao pet talenata, drugome dva, trećemu pak jedan, svakome prema njegovoj sposobnosti, i otišao je u tuđinu” (Matej 25:15). Što će robovi učiniti s dobivenim talentima? Hoće li marljivo trgovati njima, trudeći se povećati imovinu svog gospodara? Isus je apostolima ispričao:

“Onaj koji je primio pet talenata odmah je otišao i trgovao s njima i zaradio još pet. Isto tako, onaj koji je primio dva zaradio je još dva. Ali onaj koji je primio samo jedan otišao je te iskopao rupu u zemlji i sakrio srebrni novac gospodara svojega” (Matej 25:16-18). Što se dogodilo kad se gospodar vratio?

“Nakon dugo vremena”, nastavio je Isus, “došao je gospodar tih robova i počeo sređivati račune s njima” (Matej 25:19). Prva dva roba učinila su sve što su mogla, u skladu sa svojim sposobnostima. Bili su marljivi i naporno su radili kako bi najbolje iskoristili ono što im je bilo povjereno. Rob koji je primio pet talenata udvostručio je taj iznos, jednako kao i onaj koji je dobio dva. (U to doba radnici su morali raditi otprilike 19 godina da bi zaradili  novac u vrijednosti od jednog talenta.) Zadovoljan gospodar obojicu je pohvalio: “Odlično, dobri i vjerni robe! Bio si vjeran nad malim i zato ću te postaviti nad mnogim. Raduj se s gospodarom svojim!” (Matej 25:21).

No s trećim robom koji je dobio samo jedan talenat situacija je bila posve drugačija. On je rekao: “Gospodaru, znao sam da si zahtjevan čovjek, žanješ gdje nisi sijao i skupljaš gdje nisi vijao. Zato sam se pobojao i otišao te sakrio tvoj talenat u zemlju. Evo ti što je tvoje!” (Matej 25:24, 25). On se nije čak niti potrudio novac položiti u banku kako bi svom gospodaru osigurao makar neku zaradu. Rob nije postupao u interesu svog gospodara, već upravo suprotno.

Gospodar ga je s pravom nazvao zlim i lijenim. Oduzeo mu je povjereni talenat i dao ga robu koji je bio spreman marljivo raditi. Gospodar je zatim objasnio kojim se načelom vodi: “Svakome tko ima, još će se dati i imat će obilje, a onome tko nema, oduzet će se i ono što ima” (Matej 25:26, 29).

Isusovi učenici imali su o čemu razmišljati nakon što im je ispričao tu usporedbu. Mogli su razumjeti da im je povjerio uistinu veliku čast — zadatak da čine učenike — te da od njih očekuje da budu marljivi. Isus nije očekivao da svi propovijedaju u istoj mjeri. Kao što je istaknuo u usporedbi, svi bi trebali postupati u skladu sa svojim mogućnostima. No jasno im je dao do znanja da neće biti zadovoljan s onima koji budu lijeni i ne budu davali sve od sebe kako bi povećali Gospodarevu imovinu.

Ipak, apostoli su se zasigurno jako obradovali kad im je Isus zajamčio: “Svakome tko ima, još će se dati!”