Posljednje večeri koju je proveo sa svojim apostolima Isus im je pružio izvrsnu pouku o poniznom služenju drugima tako što im je oprao noge. Zašto im je takva pouka bila prijeko potrebna? Zbog jedne slabosti koja je kod njih uvijek iznova dolazila do izražaja. Apostoli su bili iskreno odani Bogu, no i dalje su jako držali do toga tko je među njima važniji (Marko 9:33, 34; 10:35-37). Tu su slabost ponovno pokazali posljednje večeri koju su proveli sa svojim Učiteljem.

Među apostolima je nastala “prepirka o tome tko bi od njih bio najveći” (Luka 22:24). Mora da je Isusa to jako ražalostilo. Što je učinio?

Nije ih izgrdio zbog takvog pogrešnog načina razmišljanja i postupanja, već im je strpljivo objasnio: “Kraljevi gospodare narodima i oni koji vladaju narodima nazivaju se dobrotvorima. Ali vi ne budite takvi! (...) Jer tko je veći, onaj koji je za stolom ili onaj koji poslužuje?” Zatim ih je podsjetio na primjer koji im je on sam pružao: “A ja sam među vama kao onaj koji poslužuje” (Luka 22:25-27).

Unatoč svojim manama apostoli su ostali uz Isusa u mnogim teškim situacijama. Stoga im je on rekao: “Ja sklapam s vama savez za kraljevstvo, kao što je Otac moj sa mnom sklopio savez” (Luka 22:29). Apostoli su Isusa vjerno slijedili. Savezom koji je sklopio s njima zajamčio im je da će i oni biti u Kraljevstvu i vladati zajedno s njim.

Iako su apostoli dobili tu izvanrednu priliku, tada su još uvijek bili nesavršeni ljudi od krvi i mesa. Zato im je, aludirajući na to kako se zrnje pšenice rasprši tijekom prosijavanja, Isus kazao: “Sotona je zatražio da vas rešeta kao pšenicu” (Luka 22:31). Upozorio ih je: “Svi ćete se vi ove noći pokolebati u vjeri zbog onoga što će mi se dogoditi, jer je pisano: ‘Udarit ću pastira i ovce iz stada razbježat će se’” (Matej 26:31; Zaharija 13:7).

Petar je nato samouvjereno odvratio: “Ako se i svi drugi pokolebaju u vjeri zbog onoga što će ti se dogoditi, ja se nikada neću pokolebati!” (Matej 26:33). Tada je Isus prorekao da će ga se Petar odreći prije nego što pijetao te noći dvaput zakukuriče. Ipak, dodao je: “Ja sam se usrdno molio za tebe da vjera tvoja ne oslabi. A ti, kad se vratiš, ojačaj braću svoju!” (Luka 22:32). Petar je opet hrabro kazao: “Ako bih morao i umrijeti s tobom, neću te se odreći!” (Matej 26:35). Isto su tvrdili i ostali apostoli.

Isus im je rekao: “Još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao što sam Židovima rekao: ‘Onamo kamo ja idem, vi ne možete doći’, sada to kažem i vama.” Potom je dodao: “Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga! Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedan drugoga! Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete ljubili jedan drugoga” (Ivan 13:33-35).

Čuvši da je Isus rekao da će još malo biti s njima, Petar ga je pitao: “Gospodine, kamo ideš?” On mu je odgovorio: “Onamo kamo ja idem ti sada ne možeš poći, ali poći ćeš poslije.” Zbunjen time, Petar je upitao: “Gospodine, zašto sada ne mogu poći za tobom? Život ću svoj položiti za tebe!” (Ivan 13:36, 37).

Isus ih je zatim podsjetio na propovjedničko putovanje Galilejom na koje ih je bio poslao bez torbe i kese za novac (Matej 10:5, 9, 10). Upitao ih je: “Je li vam što nedostajalo?”  “Nije!” odgovorili su. No kako su ubuduće trebali biti opremljeni za svoju službu? Isus ih je uputio: “Tko ima kesu za novac, neka je uzme! Isto tako i torbu! I tko nema mač, neka proda haljinu svoju i kupi ga! Jer kažem vam da se na meni mora izvršiti ono što je napisano: ‘Bio je ubrojen među bezakonike.’ Jer izvršava se što se odnosi na mene” (Luka 22:35-37).

Isus im je zapravo htio reći da će biti pribijen na stup s bezakonicima, odnosno zločincima. Nakon toga će se njegovi sljedbenici suočiti sa žestokim progonstvom. Smatrajući kako su spremni za to, apostoli su rekli: “Gospodine, evo ovdje dva mača!” “Dovoljno je”, odvratio je Isus (Luka 22:38). Kao što ćemo vidjeti u nastavku, mačevi su mu ubrzo poslužili da apostolima pruži još jednu važnu pouku.