Iako Isus nije pokušavao sakriti od Pilata činjenicu da je kralj, objasnio mu je da njegovo Kraljevstvo ne predstavlja nikakvu prijetnju Rimu. “Moje kraljevstvo nije dio ovoga svijeta”, rekao mu je Isus. “Kad bi moje kraljevstvo bilo dio ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali moje kraljevstvo nije odavde” (Ivan 18:36). Da, Isus je potvrdio da ima svoje Kraljevstvo, ali ono nije zemaljsko.

No Pilat nije bio zadovoljan tim odgovorom, pa ga je još jednom upitao: “Dakle, ti si kralj?” Dajući mu do znanja da je ispravno zaključio, Isus mu je odgovorio: “Ti sam kažeš da sam ja kralj. Ja sam se zato rodio i zato sam došao u svijet, da svjedočim za istinu. Svatko tko je na strani istine sluša moj glas” (Ivan 18:37).

Isus je ranije Tomi rekao: “Ja sam put i istina i život.” A sad je čak i Pilatu otkrio da je svrha njegovog dolaska na Zemlju bila da svjedoči za “istinu”, što se naročito odnosi na učenje o njegovom Kraljevstvu. Za tu je istinu Isus čak bio spreman dati svoj život. Nato ga je Pilat upitao: “Što je istina?” ali nije čekao da mu odgovori. To što je čuo bilo mu je dovoljno da donese presudu (Ivan 14:6; 18:38).

Pilat se vratio mnoštvu koje je čekalo ispred palače, a očito je sa sobom poveo i Isusa. Potom je svećeničkim glavarima i onima što su bili s njima rekao: “Ne nalazim nikakve krivnje na ovom čovjeku.” Negodujući zbog takve odluke, svjetina je uporno ponavljala: “Svojim učenjem on buni narod po cijeloj Judeji, počevši od Galileje pa sve dovde” (Luka 23:4, 5).

Mora da se Pilat iznenadio kad je vidio koliko su Židovi zaslijepljeni mržnjom. Dok su svećenički glavari i starješine i dalje vikali, obratio se Isusu i upitao ga: “Zar ne čuješ koliko toga svjedoče protiv tebe?” (Matej 27:13). Ali on nije odgovarao. Unatoč tako teškim optužbama ostao je smiren, što je Pilata jako začudilo.

Židovi su bili spomenuli da je Isus svoja učenja počeo širiti u Galileji. To je Pilata ponukalo da se raspita o njemu te je doznao da je Isus Galilejac. Čuvši to, dosjetio se kako bi mogao izbjeći odgovornost da odlučuje o njegovoj sudbini. Budući da je vladar Galileje Herod Antipa (sin Heroda Velikog) došao u Jeruzalem na Pashu, Pilat je Isusa poslao k njemu. Herod Antipa ranije je Ivanu Krstitelju dao odrubiti glavu, a kad je kasnije čuo za Isusova čuda, uplašio se jer je mislio da je Isus zapravo uskrsnuli Ivan (Luka 9:7-9).

Herod se jako obradovao susretu s Isusom, ali ne zato što mu je želio pomoći niti zato što je iskreno htio saznati jesu li optužbe protiv njega istinite. Naprosto je bio znatiželjan i nadao se “da će od njega vidjeti kakvo čudo” (Luka 23:8). No Isus nije htio udovoljiti njegovoj znatiželji. Ustvari, uopće nije odgovarao na njegova pitanja. Razočaran, Herod ga je zajedno sa svojim vojnicima počeo ponižavati (Luka 23:11). Obukli su ga u sjajnu haljinu i ismijavali. Potom ga je Herod poslao natrag Pilatu. Iako su on i Pilat dotad bili protivnici, tog su dana postali prijatelji.

Kad se Isus vratio, Pilat je pozvao svećeničke glavare, židovske poglavare i narod te im rekao: “Ja sam ga ispitao pred vama, ali nisam našao da je taj čovjek kriv za ono za što ga optužujete. A nije našao ni Herod, jer ga je poslao natrag k nama. Evo, nije učinio ništa čime bi zaslužio smrt. Zato ću ga kazniti i pustiti” (Luka 23:14-16).

 Pilat je želio osloboditi Isusa jer je znao da su ga svećenici iz zavisti predali njemu. A dok je sjedio na sudačkoj stolici, dogodilo se nešto što mu je poslužilo kao dodatni poticaj da oslobodi Isusa. Naime, njegova mu je žena poručila: “Nemoj imati ništa s tim pravednikom, jer sam danas u snu [koji je očito bio božanskog porijekla] mnogo pretrpjela zbog njega!” (Matej 27:19).

Je li Pilat imao snage postupiti ispravno i osloboditi nedužnog čovjeka?