Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

4. PITANJE

Šta da uradim kada pogrešim?

Šta da uradim kada pogrešim?

ZAŠTO JE VAŽAN ODGOVOR

Ako priznaješ svoje greške, postaćeš odgovorna i pouzdana osoba.

ŠTA BI TI URADIO?

Zamisli sledeću situaciju: Tim se igra s drugovima, a onda baca loptu i razbija komšiji staklo na autu.

Da si na Timovom mestu, šta bi uradio?

ZASTANI I RAZMISLI!

IMAŠ TRI MOGUĆNOSTI:

  1. 1. Pobeći.

  2. 2. Prebaciti krivicu na nekog drugog.

  3. 3. Reći komšiji šta se desilo i ponuditi da nadoknadiš štetu.

Možda mogućnost pod 1 deluje najprivlačnije. Ali postoje dobri razlozi zbog kojih uvek treba da priznaš greške, bilo da si razbio nešto ili uradio nešto drugo.

TRI RAZLOGA ZAŠTO TREBA DA PRIZNAŠ GREŠKE

  1. Zato što je to ispravno.

    Biblija kaže: „U svemu želimo da pošteno postupamo“ (Jevrejima 13:18).

  2. Zato što ljudi lakše opraštaju onima koji priznaju greške.

    Biblija kaže: „Ko krije prestupe svoje, neće imati uspeha, a ko ih priznaje i ostavlja, ukazaće mu se milosrđe“ (Poslovice 28:13).

  3. Što je najvažnije, zato što time raduješ Boga.

    Biblija kaže: „Jehovi [je] odvratan pokvaren čovek, a blizak je s čestitima“ (Poslovice 3:32).

Dvadesetogodišnja Karina je pokušala da sakrije od oca kaznu za prebrzu vožnju. Ali to nije ostalo sakriveno. „Oko godinu dana kasnije“, kaže Karina, „tata je gledao izveštaje od osiguranja i video kaznu za prekoračenje brzine na moje ime. Napravila sam sebi veliki problem.“

Šta je naučila? Karina kaže: „Ako kriješ svoje greške, samo ćeš pogoršati stvari. Posledice će te stići pre ili kasnije.“

KAKO DA NAUČIŠ NEŠTO IZ SVOJIH GREŠAKA

U Bibliji piše: „Svi često grešimo“ (Jakovljeva 3:2). Kao što smo videli, ako priznaš grešku, i to odmah, to je pokazatelj poniznosti i zrelosti.

Sledeći korak je da naučiš nešto iz svojih grešaka. Devojka po imenu Vera kaže: „Trudim se da na greške gledam kao na priliku da nešto naučim, jer nakon svake shvatim šta mi je potrebno da bih bila bolja osoba i sledeći put postupim drugačije.“ Hajde da vidimo kako to možeš učiniti.

Pozajmio si bicikl od tate i oštetio ga. Šta ćeš uraditi?

  • Nećeš ništa reći u nadi da tata neće primetiti.

  • Objasnićeš šta se dogodilo.

  • Reći ćeš šta se desilo, ali ćeš okriviti nekog drugog.

Dobio si lošu ocenu jer nisi dovoljno učio. Šta ćeš uraditi?

  • Reći da je test bio pretežak.

  • Priznati da si sam kriv za lošu ocenu.

  • Tvrditi da nastavnik ima nešto protiv tebe.

Razmišljanje o greškama iz prošlosti je kao da stalno gledaš u retrovizor dok voziš.

Razmisli sada ponovo o ovim dvema situacijama, ali zamisli da si ti (1) tata i (2) nastavnik. Šta bi tvoj tata i nastavnik mislili o tebi ako bi spremno priznao svoje greške? Šta bi mislili o tebi ako bi se izvlačio?

Sada se seti neke greške koju si napravio u toku prošle godine i odgovori na sledeća pitanja.

Šta si uradio? Kako si reagovao nakon što si pogrešio?

  • Sve sam zataškao.

  • Okrivio sam nekog drugog.

  • Odmah sam priznao grešku.

Ako nisi priznao grešku, kako si se osećao posle toga?

  • Super — dobro sam se izvukao!

  • Grizla me savest — trebalo je da kažem istinu.

Šta bi bilo bolje da si uradio u toj situaciji?

Šta si naučio iz toga?

ŠTA MISLIŠ?

Zašto neki ne žele da priznaju svoje greške?

Šta će ljudi misliti o tebi ako uvek zataškavaš svoje greške, a šta ako ih priznaješ? (Luka 16:10).