Prije nego što je Anja uopće shvatila što se događa, napadač ju je zgrabio i bacio na pod. “Svim silama pokušavala sam se obraniti”, kaže ona. “Pokušala sam vrištati, ali glas me izdao. Borila sam se i rukama i nogama. A onda sam osjetila kako mi nož probija kožu i skamenila sam se od straha.”

Što bi ti učinila * da si se našla u takvoj situaciji?

Koliko god da paziš na sebe i kloniš se nevolja, primjerice tako da budeš na oprezu kad noću hodaš ulicom, može ti se dogoditi nešto ružno. “Trku ne dobivaju brzi, (...) niti su u milosti oni u kojih je znanje”, kaže Biblija, “jer vrijeme nevolje i nepredviđeni događaji snalaze svakoga od njih” (Propovjednik 9:11).

Kao što pokazuje Anjino iskustvo, mlade ponekad napadne neka nepoznata osoba. Katkad ih zlostavljaju i njihovi poznanici ili čak neki član njihove obitelji. Nataliji je bilo tek 10 godina kad ju je silovao njen 19-godišnji susjed. “Zbog straha i srama isprva nikom nisam rekla što se dogodilo”, ispričala je.

Anja se još uvijek bori s osjećajem krivnje zbog onoga što joj se dogodilo. “U mislima se stalno vraćam na ono što se desilo te noći”, kaže ona. “Imam osjećaj da sam mu se trebala više opirati. No kad me ubo nožem, paralizirala sam se od straha. Znam da više ništa nisam mogla učiniti, ali ipak imam osjećaj da sam se trebala jače boriti.”

I Nataliju muči osjećaj krivnje. “Nisam smjela biti tako lakovjerna”, kaže ona. “Roditelji su meni i mojoj sestri rekli da uvijek moramo biti zajedno kad se igramo vani, ali ja ih nisam poslušala. Zato imam osjećaj da sam susjedu pružila priliku da me napadne i povrijedi. To što mi se desilo jako je pogodilo moju obitelj. Osjećam se krivom zato što sam im nanijela toliko boli. To me muči više od svega.”

Ako i tebe progoni osjećaj krivnje, nastoj uvijek imati na umu da nisi pristala na spolni odnos, već da si bila žrtva nasilja. Neki pokušavaju umanjiti ozbiljnost tog zločina govoreći kako su “muški naprosto takvi” te da su žrtve silovanja svojim napadačima sigurno dale povoda za to da ih napadnu. No nitko ne zaslužuje biti žrtva tako strašnog zločina. Ako se to i tebi dogodilo, upamti da nisi kriva za to!

Naravno, lako je pročitati “nisi kriva za to”, no puno je teže povjerovati u to. Neke djevojke ne žele govoriti o onome što im se dogodilo. Razdiru ih osjećaj krivnje i druge negativne emocije. No ako nikome ne kažeš što ti se dogodilo, kome to ide na ruku — tebi ili onome tko te napao? Za tvoje je dobro da s nekim podijeliš to što te muči.

Biblija izvještava o pravedniku Jobu koji je trpio mnoge patnje. Kad mu je postalo tako teško da više nije mogao izdržati, rekao je: “Govorit ću u gorčini duše svoje” (Job 10:1). I tebi će biti lakše ako to učiniš. Budeš li s nekim u koga imaš povjerenja razgovarala o onome što ti se dogodilo, to ti može pomoći da s vremenom prebrodiš tu traumu i oslobodiš se negativnih osjećaja.

Anja je ispričala: “Povjerila sam se jednoj dobroj prijateljici i ona me potaknula da razgovaram s dvojicom zrelih suvjernika. Drago mi je što sam to učinila. Ti su brižni duhovni pastiri u nekoliko navrata razgovarali sa mnom i rekli mi baš ono što sam trebala čuti — da ni najmanje nisam kriva za ono što mi se dogodilo.”

Nataliji je puno pomoglo to što se povjerila roditeljima. Rekla je: “Pružili su mi veliku podršku i poticali su me da pričam o onome što sam doživjela. Zahvaljujući tome nisam više osjećala toliku tugu i gnjev.”

Natalija je veliku utjehu pronašla i u molitvi. “Puno mi je značilo to što sam Bogu govorila sve što me muči, naročito kad sam imala osjećaj da se ne mogu povjeriti drugim ljudima. U molitvi mogu slobodno izraziti ono što me tišti. To mi pruža istinsko olakšanje i unutarnji mir.”

Budi sigurna da i tvoja rana s vremenom može zacijeliti (Propovjednik 3:3). Pazi na svoje fizičko i emocionalno zdravlje. Dovoljno se odmaraj. A iznad svega, osloni se na Jehovu, Boga svake utjehe (2. Korinćanima 1:3, 4).

Ako te dečko pokušava nagovoriti na nemoralno ponašanje, nema ništa loše u tome da odlučno kažeš: “Prestani!” ili “Makni ruke s mene!” Nemoj se ustručavati to učiniti iz straha da ćeš izgubiti dečka. Ako on zbog toga prekine s tobom, onda te nije ni vrijedan. Na koncu, ti zaslužuješ boljeg mladića, koji će poštovati tebe i tvoja moralna načela te neće pokušati učiniti ništa nedolično.

“U školi su me dečki s leđa povlačili za grudnjak i dobacivali mi kojekakve neumjesne primjedbe. Naprimjer, govorili su da bi mi bilo super kad bih spavala s njima” (Nika).

Misliš li da su ti dečki:

1. Zadirkivali Niku?

2. Koketirali s njom?

3. Seksualno je uznemiravali?

“U autobusu me neki dečko počeo pipati i govoriti mi svakakve gadosti. Udarila sam ga po ruci i rekla mu da se makne od mene. Pogledao me kao da nisam normalna” (Karla).

Što misliš, kako se taj dečko ponašao prema Karli?

1. Zadirkivao ju je.

2. Koketirao je s njom.

3. Seksualno ju je uznemiravao.

“Prošle godine jedan mi je dečko stalno govorio da mu se sviđam i da bi htio hodati sa mnom. Iako sam mu više puta rekla da nisam zainteresirana za njega, nije htio odustati. Ponekad bi me počeo dirati po ruci. Ja bih mu rekla da prekine s tim, no nije me htio slušati. Kad sam jednom prilikom vezala cipelu, opalio me rukom po stražnjici” (Blanka).

Što misliš, je li taj dečko:

1. Zadirkivao Blanku?

2. Koketirao s njom?

3. Seksualno je uznemiravao?

Na sva tri pitanja točan odgovor je C.

Po čemu se seksualno uznemiravanje razlikuje od koketiranja i običnog zadirkivanja?

Seksualno uznemiravanje pričinjava zadovoljstvo samo napasniku. Onaj tko te uznemirava neće prestati čak ni kad mu kažeš da te pusti na miru.

Seksualno uznemiravanje vrlo je ozbiljan problem. Takvo bi ponašanje s vremenom moglo prerasti u seksualno zlostavljanje.