Blizu Babela nalazio se grad Ur. Ondje su živjeli ljudi koji nisu vjerovali u Jehovu, nego u razne druge bogove. Ali među njima je bio jedan čovjek koji je vjerovao samo u Jehovu. On se zvao Abraham.

Jehova je rekao Abrahamu: “Idi iz svog doma i pozdravi se sa svojim rođacima, pa otiđi u zemlju koju ću ti pokazati.” Zatim mu je obećao: “Od tebe će nastati velik narod i zbog tebe ću učiniti dobro mnogim narodima po cijeloj Zemlji.”

Abraham nije znao kamo ga Jehova šalje, ali mu je vjerovao. I tako su Abraham, njegova žena Sara, njegov otac Terah i nećak Lot spremili svoje stvari i krenuli na dugačko putovanje. Učinili su to zato što su bili poslušni Jehovi.

 Abraham je imao 75 godina kad je sa svojom obitelji konačno došao u zemlju koju im je Jehova obećao. Ta se zemlja zvala Kanaan. U Kanaanu je Bog obećao Abrahamu: “Sva ova zemlja koju vidiš, sve ću to dati tvojoj djeci.” Ali Abraham i Sara već su bili stari, a nisu imali djece. Kako je onda Jehova mislio ispuniti svoje obećanje?