Kad je Jakovljeva obitelj došla u Egipat, ljudi su ih počeli zvati Izraelci. S vremenom su Jakov i Josip umrli, a na vlast je došao novi kralj. On se bojao da će jednog dana Izraelaca biti više od Egipćana. Zato je taj novi faraon Izraelce učinio robovima. Prisilio ih je na težak rad u poljima. Natjerao ih je i da prave cigle. Ali što su ih Egipćani više tjerali na težak rad, to je njih bilo više. Faraonu se to nije nimalo svidjelo, pa je dao zapovijed da se ubije svaki novorođeni izraelski dječak! Možeš li zamisliti kako su se Izraelci uplašili kad su to čuli?

Jedna Izraelka po imenu Jokebeda rodila je prekrasnog dječačića. Da bi ga zaštitila, stavila ga je u košaru i sakrila među trsku koja je rasla u rijeci Nilu. Sestra tog dječačića, Mirjam, gledala je sa strane što će biti s njenim malim bracom.

Kad je faraonova kći došla na rijeku da se okupa, ugledala je košaru i u njoj malo dijete koje je plakalo. Bilo joj je žao tog djeteta.  Mirjam je to vidjela pa ju je brzo upitala: “Hoćeš li da nađem ženu koja će ti dojiti dijete?” Faraonova kći pristala je na to, pa je Mirjam dovela svoju majku Jokebedu. Faraonova kći rekla joj je: “Uzmi ovo dijete i doji mi ga, a ja ću ti platiti za to.”

Kad je dijete poraslo, Jokebeda ga je dovela faraonovoj kćeri, koja mu je dala ime Mojsije i odgojila ga kao vlastitog sina. Mojsije je odrastao na dvoru kao princ i mogao je imati sve što mu je srce poželjelo. Ali on nije zaboravio Jehovu! Znao je da je on ustvari Izraelac, a ne Egipćanin. I tako je Mojsije odlučio da će slušati Jehovu i služiti mu.

Kad je imao 40 godina, Mojsije je htio pomoći svom narodu. Jednom je vidio kako neki Egipćanin tuče izraelskog roba, pa ga je udario. Ali udarac je bio tako jak da je Egipćanin umro. Mojsije je njegovo tijelo sakrio u pijesak. Kad je faraon saznao za to, pokušao je ubiti Mojsija. Ali Mojsije je pobjegao u zemlju Midjan, a Jehova se brinuo za njega.