Otprilike dva mjeseca nakon što su otišli iz Egipta, Izraelci su stigli do gore Sinaja i ondje postavili svoje šatore. Jehova je rekao Mojsiju da se popne na goru, a onda mu je kazao: “Ja sam spasio Izraelce. Ako me budu slušali i držali se mojih zakona, imat će posebno mjesto u mom srcu.” Kad se Mojsije spustio s gore, prenio je Izraelcima Jehovine riječi. Oni su mu nato odgovorili: “Radit ćemo sve što nam Jehova kaže!”

Kasnije je Mojsije ponovno otišao na goru. Jehova mu je tada rekao: “Za tri dana opet ću razgovarati s tobom, ali reci narodu da se nitko ne smije penjati na goru Sinaj.” Mojsije je onda sišao s gore i rekao Izraelcima da će im Jehova uskoro reći nešto vrlo važno.

Trećeg dana Izraelci su na nebu iznad planine vidjeli munje i veliki crni oblak, čuli su gromove i glasan zvuk roga. A onda je Jehova sišao na planinu u vatri. To je toliko prepalo Izraelce da su se počeli tresti od straha. Cijela gora jako se tresla i bila je prekrivena dimom. A zvuk roga čuo se sve jače i jače. Bog je zatim rekao: “Ja sam Jehova. Ne smijete služiti nijednom drugom bogu!”

Kasnije se Mojsije još jednom popeo na goru, a Jehova mu je dao zakone da bi Izraelci znali kako trebaju služiti Jehovi i što smiju, a što ne smiju raditi. Mojsije je zapisao te zakone, a onda ih je pročitao narodu. Narod je nakon toga obećao: “Radit ćemo sve što nam Jehova kaže!” Da, to je bilo važno obećanje — rekli su Bogu da će ga u svemu slušati. Ali jesu li održali to obećanje?