Izraelac koji se zvao Elkana imao je dvije žene — Hanu i Peninu. No Hanu je volio više od Penine. Penina je imala puno djece i stalno se rugala Hani jer ona nije mogla imati djece. Elkana je svake godine vodio svoju obitelj u Šilo, gdje se nalazio sveti šator, kako bi ondje slavili Jehovu. Kad su tako jednom prilikom bili u Šilu, Elkana je vidio da je Hana jako žalosna. Zato joj je rekao: “Mila moja Hana, molim te, nemoj plakati. Znam da si tužna što nemaš djece, ali imaš mene. Ja te jako volim!”

Nešto kasnije, dok je bila sama, Hana se počela moliti. Jecajući je molila Jehovu da joj pomogne, a suze su joj stalno klizile niz lice. U molitvi je obećala: “Jehova, ako mi daš sina, dat ću ga tebi da ti služi cijeli svoj život.”

Veliki svećenik Eli vidio je da Hana otvara usta kao da priča sama sa sobom, pa je pomislio da je pijana. Eli ju je odmah prekorio, ali ona mu je odgovorila: “Ne, gospodaru moj, nisam pijana. Nešto me jako muči, pa se molim Jehovi da mi pomogne.” Eli je shvatio da je pogriješio kad ju je prebrzo osudio, pa je rekao: “Neka ti Bog da ono što tražiš!” Hana se nakon toga odmah bolje osjećala i više nije bila tužna. Nije prošlo dugo, a Hana je  zaista rodila sina! Dala mu je ime Samuel. Možeš li zamisliti koliko je Hana bila sretna?

No Hana nije zaboravila obećanje koje je dala Jehovi. Čim je prestala dojiti Samuela, odvela ga je u sveti šator da ondje služi Jehovi. Rekla je Eliju: “Ovo je dječak za kojeg sam se molila. Evo, predajem ga sada Jehovi u ruke, pa neka mu služi čitav život.” Elkana i Hana svake bi godine posjetili Samuela u svetom šatoru i donijeli mu novu odjeću. A Jehova je toliko blagoslovio Hanu da je s vremenom rodila još tri sina i dvije kćeri.