Nakon što je David ubio Golijata, kralj Šaul dao mu je da on zapovijeda vojskom. David se iz mnogih bitaka vraćao kao pobjednik i narod ga je sve više volio. Kad god bi se David vratio kući iz bitke, žene bi izašle pred njega plešući i pjevajući: “Šaul je potukao tisuće neprijatelja, a David ih je pobijedio deset puta više!” Šaul je zbog toga postao ljubomoran na Davida i čak ga je htio ubiti!

David je jako lijepo svirao harfu, a Šaul ga je često slušao. No dok je David jednom svirao, Šaul je iz čistog mira bacio koplje na njega! David je u zadnji čas skočio u stranu, pa se koplje zabilo u zid. Nakon toga Šaul ga je još puno puta pokušao ubiti, pa je David zato pobjegao u pustinju.

Šaul je onda sa 3 000 vojnika pošao u potjeru za Davidom. Jednom prilikom slučajno je ušao u istu pećinu u kojoj su se  skrivali David i njegovi ljudi. Davidu su njegovi prijatelji prišapnuli: “Sad imaš priliku ubiti Šaula!” David se zatim prišuljao Šaulu i odsjekao komad njegovog ogrtača, no on to nije ni primijetio. Poslije je Davidu bilo jako žao što je time pokazao nepoštovanje prema čovjeku kojeg je Jehova pomazao za kralja. Osim toga, nije dopustio svojim ljudima da napadnu Šaula. Kad je Šaul izašao iz pećine, čak mu je doviknuo: “Sad sam te mogao ubiti, a ipak to nisam učinio!” Je li Šaul nakon toga pustio Davida na miru?

Nažalost, Šaul ga je nastavio proganjati. Jedne noći David i njegov nećak Abišaj ušuljali su se u Šaulov logor. Nije ih primijetio čak ni Šaulov čuvar Abner, koji je čvrsto spavao. Abišaj je predložio Davidu: “Sad nam je prilika! Pusti me da ubijem Šaula!” Ali David mu je rekao: “Nemoj, Jehova će ga kazniti. Uzet ćemo samo njegovo koplje i vrč za vodu pa idemo odavde.”

Zatim su se popeli na goru iznad logora, a David je povikao: “Abnere, gdje je Šaulov vrč i koplje? Zašto ne čuvaš svog kralja?” Šaul je prepoznao Davidov glas, pa mu je rekao: “Mogao si me ubiti, a ipak nisi. Znam da ćeš ti biti idući kralj.” Šaul se zatim vratio u svoj dvor. Međutim, nisu svi iz Šaulove obitelji mrzili Davida.