Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

41. PRIČA

David i Saul

David i Saul

Nakon što je David ubio Golijata, kralj Saul ga je postavio nad svojom vojskom. David je odneo mnoge pobede i narod ga je zavoleo. Kad god se vraćao iz bitke, žene su igrale i pevale: „Saul pobi hiljade neprijatelja, a David desetine hiljada!“ Zato je Saul bio ljubomoran na Davida i hteo je da ga ubije.

David je veoma lepo svirao harfu. Dok je jednom tako svirao za Saula, on ga je gađao kopljem. David se na vreme izmakao i koplje se zabilo u zid. Saul je nakon toga još mnogo puta pokušao da ga ubije. Zato je David na kraju pobegao i skrivao se u pustinji.

Saul je sa vojskom od 3 000 ljudi krenuo u potragu za Davidom. Jednom je ušao baš u pećinu u kojoj su se David i njegovi ljudi skrivali. Ljudi koji su bili s Davidom rekli su mu da je to prilika da ubije Saula. David mu se prišunjao s leđa i odsekao kraj njegovog ogrtača, a da Saul ništa nije primetio. Ali odmah je počela da ga grize savest što nije pokazao poštovanje prema Jehovinom pomazanom kralju. Zato nije dozvolio svojim ljudima da ubiju Saula. Kad je Saul izašao iz pećine, David mu je doviknuo da je mogao da ga ubije samo da je hteo. Da li je zbog toga Saul promenio mišljenje o Davidu?

Nije. I dalje ga je progonio. Jedne noći su se David i njegov sestrić Avisaj ušunjali u Saulov logor. Svi su spavali, čak i Avenir, zapovednik Saulove vojske. Avisaj je rekao Davidu: „Ovo je prilika da ga ubijemo.“ Ali David mu je odgovorio: „Jehova će se pozabaviti Saulom. Hajde samo da mu uzmemo koplje i krčag za vodu.“

David se popeo na brdo s kog se video Saulov logor i povikao: „Avenire, zašto nisi čuvao svog kralja? Gde je Saulovo koplje i gde mu je krčag za vodu?“ Saul je prepoznao Davidov glas i rekao: „Mogao si da me ubiješ, ali nisi. Znam da ćeš ti biti kralj Izraela.“ Posle toga Saul se vratio kući. Ali nisu svi iz Saulove porodice mrzeli Davida.

„Ako je moguće, koliko od vas zavisi, budite u miru sa svim ljudima. Ne osvećujte se, voljeni, nego dajte mesta gnevu Božjem“ (Rimljanima 12:18, 19)