Kad je Salamun postao kralj, Jehova ga je upitao: “Što želiš da ti dam?” Salamun je odgovorio: “Ja sam još mlad i puno toga ne znam. Molim te, daj mi mudrosti da se mogu brinuti za tvoj narod.” Jehova mu je onda rekao: “Zato što si me molio da ti dam mudrost, a ne nešto drugo, bit ćeš najmudriji čovjek na svijetu. Dobit ćeš i veliko bogatstvo. A ako me budeš slušao, dat ću ti i dug život.”

Nakon nekog vremena Salamun je počeo graditi Jehovin hram. Zaposlio je tisuće muškaraca i žena koji su znali raditi razne poslove. U gradnji su koristili najbolje zlato, srebro, drvo i kamenje. Nakon sedam godina hram je bio spreman za svečano otvorenje. Salamun je kleknuo pred žrtvenik koji se nalazio u dvorištu hrama i pomolio se: “Jehova, ovaj hram nije dovoljno velik ni dovoljno lijep za tebe. Ali molimo te, prihvati naše žrtve i saslušaj naše molitve.” Jesu li se Jehovi svidjeli hram i Salamunova molitva? Čim se Salamun pomolio, vatra je sišla s neba i zapalila žrtve na žrtveniku. Jehova je tako pokazao da je jako zadovoljan! Kad su Izraelci to vidjeli, počeli su se veseliti.

Za Salamunovu mudrost nisu čuli samo Izraelci nego i stanovnici dalekih zemalja. Ljudi su dolazili k njemu kad god su imali neki problem. Čak se i jedna kraljica htjela uvjeriti je li Salamun stvarno tako mudar kako se priča. Bila je to kraljica od Sabe, koja je prešla dalek put kako bi postavila Salamunu neka teška pitanja. Kad je čula njegove odgovore, rekla je: “Mislila sam da ljudi pretjeruju kad kažu da si toliko mudar, ali sada vidim da si mudriji nego što kažu. Tvoj Bog, Jehova, stvarno te blagoslovio!” Dok je Salamun vladao Izraelom, ljudi su bili sretni i dobro su živjeli. No to se kasnije promijenilo.