Prošlo je oko 70 godina otkako se većina Izraelaca vratila u Jeruzalem. Ali neki su još uvijek živjeli u raznim dijelovima Perzijskog Carstva. Među njima je bio i svećenik Ezra, koji je narod učio Jehovinom zakonu. Ezra je čuo da se ljudi u Jeruzalemu ne drže tog zakona, pa im je želio pomoći. Zato mu je perzijski kralj Artakserks rekao: “Bog ti je dao mudrost da možeš učiti druge njegovom zakonu. Idi u Jeruzalem i povedi svakoga tko hoće ići s tobom.” Ezra je tada okupio sve Izraelce koji su se željeli vratiti u Jeruzalem. Pomolili su se Jehovi da ih čuva i štiti, a zatim su krenuli na put.

Nakon četiri duga mjeseca konačno su stigli u Jeruzalem. Tada su knezovi rekli Ezri: “Izraelci nisu poslušni Jehovi. Oženili su se ženama koje služe lažnim bogovima.” Ezra je nakon toga pao na koljena pred narodom i počeo se moliti: “Jehova, ti si tako dobar prema nama, a mi te ne slušamo, nego činimo loše stvari.” Kad su ljudi to čuli, bilo im je jako žao. Ipak, to nije bilo dovoljno. Zato je Ezra izabrao starješine i suce koji su trebali pomoći narodu da se vrati Bogu. Taj veliki problem riješen je u iduća tri mjeseca, a oni koji nisu služili Jehovi više nisu mogli živjeti zajedno s Izraelcima.

Otada je prošlo 12 godina i u međuvremenu su jeruzalemske zidine bile obnovljene. Ezra je na gradskom trgu okupio narod da bi mu čitao Božji zakon. Čim je Ezra otvorio knjigu u kojoj je bio zapisan zakon, sav je narod ustao. Potom je Ezra počeo slaviti Jehovu, a narod je podigao ruke uvis i rekao da se slaže s Ezrinim riječima. On im je čitao i objašnjavao Zakon, a ljudi su ga pažljivo slušali. Priznali su da su opet ostavili Jehovu i bilo im je toliko žao da su plakali. Idući dan Ezra im je nastavio čitati Božji zakon. Saznali su da bi uskoro trebali proslaviti Blagdan sjenica, pa su se odmah počeli pripremati za slavlje.

 Blagdan je trajao sedam dana, a ljudi su se cijelo vrijeme veselili i zahvaljivali Jehovi što su im polja dobro rodila. Blagdan sjenica nije se tako slavio još od vremena Jošue. Nakon proslave ljudi su se okupili i pomolili: “Jehova, ti si nas oslobodio iz ropstva, hranio si nas u pustinji i dao si nam ovu krasnu zemlju. A mi smo ti često bili neposlušni. Slao si nam svoje proroke, ali mi smo bili tvrdoglavi. No ti si cijelo vrijeme bio strpljiv s nama i održao si obećanje koje si dao Abrahamu. Evo, mi sada obećavamo da ćemo te slušati!” Zatim su zapisali svoje obećanje, a knezovi, leviti i svećenici stavili su svoj pečat na taj zapis.