Vratimo se sada nekoliko godina unatrag. Nehemija je bio Izraelac koji je služio na dvoru kralja Artakserksa u gradu Šušanu. Jednog dana njegov mu je brat donio loše vijesti iz Jude: “Narod koji se vratio u Jeruzalem u velikim je problemima. Zidine i gradska vrata koje su Babilonci uništili još uvijek nisu popravljeni.” Nehemiju je to jako mučilo. Silno je želio pomoći svom narodu. Zato se molio Jehovi da ga kralj pusti da ode u Jeruzalem.

Nakon nekog vremena kralj je primijetio da je Nehemija tužan, pa ga je upitao: “Što se dogodilo? Nikada te nisam vidio tako tužnog.” Nehemija mu je odgovorio: “Kako da ne budem tužan kad je moj grad Jeruzalem još uvijek razrušen?” Kralj ga je zatim upitao: “Mogu li ti ja nekako pomoći?” Nehemija se u tom trenu brzo pomolio u sebi. A onda je zamolio kralja: “Molim te, pusti me da odem u Jeruzalem i da obnovim njegove zidine.” Artakserks mu je rekao da može ići i pobrinuo se da ga vojnici čuvaju na tom dugačkom putovanju. Također je Nehemiju postavio za upravitelja Jude i dao mu drva da može napraviti nova gradska vrata.

Kad je Nehemija stigao u Jeruzalem, najprije je obišao zidine. Zatim je okupio svećenike i još neke važne ljude, pa im je rekao: “Stanje je jako loše. Moramo se što prije primiti posla!” Svi su se složili s njim i odmah su počeli popravljati zid.

No neki njihovi neprijatelji rugali su im se: “Kakav vam je to zid? Da se lisica zaleti u njega, srušila bi ga!” Ali radnici nisu obraćali pažnju na te uvrede, nego su nastavili graditi. Tako je zid svakog dana bio sve veći i čvršći.

Ali neprijatelji nisu tako lako odustali. Odlučili su iznenada napasti Jeruzalem. Kad su Židovi čuli za njihov plan, jako su se uplašili. Ali Nehemija ih je hrabrio: “Ne bojte se! S nama je Jehova!” Zatim je postavio stražare koji su štitili radnike, pa ih neprijatelji nisu mogli napasti.

 Zidine i gradska vrata bili su dovršeni za samo 52 dana. Nehemija je zbog toga organizirao veliku proslavu i doveo sve levite u Jeruzalem. Rasporedio ih je u dva zbora, odnosno dvije grupe pjevača. Oni su se kod Izvorskih vrata stepenicama popeli na zid, a zatim su u suprotnim smjerovima kružili oko grada. Svirali su trube, činele i harfe te su pjevali Jehovi. Ezra je išao s jednom grupom pjevača, a Nehemija s drugom, i na kraju su se svi zajedno sreli kod hrama. Svi ljudi — muškarci, žene i djeca — prinosili su žrtve Jehovi. Njihovi veseli glasovi odzvanjali su gradom i čuli se nadaleko. Bila je to nezaboravna svečanost!