Više od 400 godina nakon obnove jeruzalemskih zidina u blizini grada živjeli su svećenik Zaharija i njegova žena Elizabeta. Iako su već dugo bili u braku, nisu imali djece. Dok je Zaharija jednog dana prinosio kâd u hramu, iznenada se pred njim pojavio anđeo Gabrijel. Zaharija se uplašio, no Gabrijel ga je brzo umirio, rekavši: “Ne boj se! Donosim ti dobre vijesti od Jehove. Tvoja žena Elizabeta rodit će sina koji će se zvati Ivan. Jehova ima za Ivana jedan poseban zadatak.” Ali Zaharija mu nije povjerovao, nego je rekao: “Moja žena i ja više ne možemo imati djecu jer smo prestari.” Gabrijel mu je odgovorio: “Ovu poruku šalje vam Bog. Ali ti mi ne vjeruješ i zato nećeš moći govoriti sve dok se dijete ne rodi.”

Zaharija se u hramu zadržao duže nego inače, pa su ljudi koji su ga čekali vani htjeli znati što se dogodilo. No on nije mogao govoriti. Samo je mahao rukama pokušavajući objasniti što mu se dogodilo. Tada je ljudima postalo jasno da je Zaharija u hramu vidio nešto čudesno, da je primio poruku od Boga.

Nakon nekog vremena Elizabeta je rodila dječaka, baš kao što je anđeo i prorekao. Njeni prijatelji i rođaci bili su jako sretni i došli su vidjeti bebu. Elizabeta im je tada rekla: “Zvat će se Ivan.” No oni su se začudili tome i rekli: “Nitko u tvojoj obitelji ne zove se Ivan. Radije mu daj ime Zaharija, po ocu.” Ali Zaharija im je napisao: “Ime mu je Ivan.” U tom trenu dogodilo se čudo — Zaharija je opet mogao pričati! Vijest o tome proširila se po cijeloj Judeji, a ljudi su se pitali: “Što će to dijete postati jednog dana?”

U jednom trenutku na Zahariju je sišao sveti duh, pa je počeo prorokovati: “Slava Jehovi! On je obećao  Abrahamu da će poslati spasitelja, Mesiju, da nas izbavi. Ivan će biti prorok i pripremit će put Mesiji.”

I Elizabetinoj rođakinji Mariji dogodilo se nešto čudesno. I nju je posjetio anđeo Gabrijel. O tome govori iduća priča.