Kad je car August naredio da se popišu svi stanovnici Rimskog Carstva, svatko je trebao otići na popis u svoj rodni grad. Tako su Josip i Marija otputovali u Betlehem, odakle je bila Josipova obitelj. Marija je baš nekako u to vrijeme trebala roditi.

Kad su stigli u Betlehem, nigdje nisu mogli naći prenoćište. Jedini smještaj koji su uspjeli pronaći bila je neka štalica. I tako je Marija ondje rodila svog sina Isusa. Umotala ga je u mekanu tkaninu i nježno ga stavila u jasle.

Te iste večeri nedaleko od Betlehema neki pastiri vani su čuvali svoje ovce. Najednom je pred njih stao anđeo i zabljesnula ih je svjetlost koja je dolazila od Jehove. Pastiri su se uplašili, ali anđeo ih je ohrabrio: “Ne bojte se! Imam prekrasnu vijest za vas! Danas se  u Betlehemu rodio Mesija!” U tom času na nebu se pojavilo mnoštvo anđela koji su uzvikivali: “Slava Bogu na nebesima, a na Zemlji neka bude mir!” Anđeli su zatim nestali. A što su pastiri nakon toga napravili?

Rekli su jedni drugima: “Hajdemo brzo u Betlehem!” Kad su stigli u grad, pronašli su Josipa i Mariju u štali s malim Isusom.

Pastiri su potom ispričali što im je anđeo rekao, a svi koji su to čuli bili su zadivljeni. Marija je duboko razmišljala o anđelovim riječima i nikada ih nije zaboravila. Pastiri su se onda vratili svojim stadima. Slavili su Jehovu, zahvalni za sve što su vidjeli i čuli.