Farizeji su jako voljeli da im se drugi dive. Radili su dobre stvari samo zato da bi ih ljudi hvalili. Imali su običaj moliti se ondje gdje ih svi mogu vidjeti. Napamet su učili dugačke molitve, a onda ih ponavljali u sinagogama i na ulicama, gdje su ih drugi ljudi mogli čuti. Zato su se Židovi začudili kad im je Isus rekao: “Nemojte se moliti kao farizeji! Oni misle da će s puno riječi zadiviti Boga, ali njemu se to ne sviđa. Molitva je vaš razgovor s Jehovom — nešto što se tiče samo njega i vas. Nemojte mu se uvijek moliti jednim te istim riječima, bez razmišljanja. Jehova želi da mu kažete kako se stvarno osjećate.”

“Ovako se trebate moliti: ‘Oče naš, koji jesi na nebesima, neka se sveti ime tvoje! Neka dođe kraljevstvo tvoje! Neka bude volja tvoja,  kako na nebu tako i na zemlji!’” Isus je rekao da se trebamo moliti i za svoje potrebe, naprimjer da svaki dan imamo hrane i da nam budu oprošteni grijesi.

Isus je pokazao i koliko je molitva važna kad je rekao: “Nikada nemojte odustati od molitve! Molite svog Oca, Jehovu, da vam daje ono što je dobro. Svaki roditelj daje svom djetetu ono što je dobro. Ako te tvoj sin zamoli za kruh, hoćeš li mu dati kamen? Ako te zamoli za ribu, hoćeš li mu dati zmiju?”

Tada je Isus objasnio što je time htio reći: “Ako vi svojoj djeci dajete dobre darove, što mislite, koliko će tek Jehova, vaš nebeski Otac, dati vama svog svetog duha? Samo ga trebate zamoliti za to.” A kako je s tobom? Moliš li se onako kako je Isus rekao da se trebamo moliti? Za što se ti obično moliš?