Isus je liječio bolesne i uskrsavao mrtve, ali je činio i druga čuda. Naprimjer, imao je moć nad vjetrom i kišom. Nakon što je završio s molitvom na gori, Isus je ugledao oluju na Galilejskom moru. Njegovi apostoli bili su u brodu i mučili se veslajući nasuprot vjetru. Tada je Isus sišao s gore i krenuo prema njima, i to po vodi! Kad su apostoli vidjeli da netko hoda po vodi, jako su se uplašili. Ali Isus im je rekao: “Ja sam. Ne bojte se!”

Petar je onda povikao: “Gospodine, ako si to stvarno ti, pomozi mi da dođem k tebi po vodi!” Isus mu je tada rekao: “Dođi!” I tako je Petar usred oluje izašao iz broda i počeo hodati po vodi prema Isusu. Ali kad mu se približio, Petar je skrenuo pogled na oluju i onda ga je uhvatio strah. Odjednom je počeo tonuti! Tada je povikao: “Gospodine, spasi me!” Isus ga je uhvatio za ruku i rekao mu: “Zašto si počeo sumnjati? Zar si izgubio vjeru?”

Kad su Isus i Petar ušli u brod, oluja je istog časa prestala. Što misliš, kako su se apostoli osjećali kad su sve to vidjeli? Oni su Isusu rekli: “Ti si stvarno Božji Sin!”

No Isus nije samo taj put pokazao da ima moć nad prirodom. Jednom drugom prilikom on i apostoli plovili su morem. Isus je tada zaspao na brodu. Dok je on spavao, na moru se digla strašna oluja. Valovi su jedan za drugim snažno udarali u brod, pa je u njega čak počela ulaziti voda. Apostoli su probudili Isusa vičući: “Učitelju, utopit ćemo se! Pomozi nam!” Isus je onda ustao i zapovjedio moru: “Umiri se!” Istog trena vjetar je prestao puhati, a more se umirilo. Isus je zatim pitao apostole: “Gdje vam je vjera?” A oni su jedan drugome govorili: “Zamisli, čak ga vjetar i more slušaju!” Apostoli su tako naučili da se ničega ne trebaju bojati ako svim srcem vjeruju Isusu.