1, 2. (a) U kom je smislu Izrael bio poput ovce među vukovima? (Vidi ilustraciju na početku poglavlja.) (b) Koju su grešku stalno ponavljali Izraelci i njihovi kraljevi?

IZRAELCI su stotinama godina živjeli u neprijateljskom okruženju. Moglo bi se reći da su bili poput ovce okružene čoporom vukova. S istočne strane prijetila im je opasnost od Amonaca, Moabaca i Edomaca. Na zapadu su se nalazili njihovi zakleti neprijatelji Filistejci. Na sjeveru je bio Tir, bogat i moćan grad koji je izgradio ogromno trgovačko carstvo. A na jugu se prostirao drevni Egipat, kojim je kraljevao faraon, vladar kojeg su Egipćani smatrali bogom.

² Kad su se Izraelci uzdali u Jehovu, on ih je štitio od njihovih neprijatelja. No oni i njihovi kraljevi stalno su ponavljali istu grešku – dopuštali su da na njih negativno utječu okolni narodi. Kralj Ahab bio je samo jedan u nizu povodljivih vladara. On je vladao desetoplemenskim izraelskim kraljevstvom u vrijeme kad je kralj Jošafat vladao Judinim kraljevstvom. Ahab se oženio s kćeri sidonskog kralja koji je vladao bogatim gradom Tirom. Ta se žena zvala Izebela i s fanatičnim je žarom promicala štovanje Baala u Izraelu. Ahab je  pod njenim utjecajem činio strašne gadosti, pa se u njegovo vrijeme štovanje pravog Boga iskvarilo kao nikad dotad (1. Kralj. 16:30–33; 18:4, 19).

3, 4. (a) O kome je Ezekijel počeo proricati nakon što je započela opsada Jeruzalema? (b) Koja ćemo pitanja razmotriti?

³ Jehova je neprestano upozoravao svoj narod što će ih snaći ako mu budu nevjerni. No njegovom je strpljenju naposljetku došao kraj (Jer. 21:7, 10; Ezek. 5:7–9). Babilonska se vojska 609. pr. n. e. treći put vratila u Obećanu zemlju. Od njihovog posljednjeg napada prošlo je gotovo 10 godina. Međutim, ovaj su put razorili jeruzalemske zidine i pobili one koji su se pobunili protiv Nebukadnezara. Kad je započela opsada grada i kad su se počele ispunjavati sve strašne pojedinosti Ezekijelovog proročanstva, prorok je svoju pažnju usmjerio na narode koji su živjeli oko Obećane zemlje.

⁴ Jehova je Ezekijelu otkrio da će se Judini neprijatelji radovati uništenju Jeruzalema i da će nemilosrdno postupati s preživjelima. Ali istaknuo je da narodi koji vrijeđaju njegovo ime te progone njegov narod i navode ga na zlo neće proći nekažnjeno. Koje pouke možemo izvući iz odnosa koji su vladali između Izraela i okolnih naroda? Kako nam Ezekijelova proročanstva o tim narodima ulijevaju nadu?

5, 6. U kakvom su odnosu bili Amonci i Izraelci?

⁵ Amonci, Moapci i Edomci bili su u krvnom srodstvu s Božjim narodom. No unatoč rodbinskim vezama i zajedničkoj prošlosti, ti su narodi oduvijek bili neprijateljski nastrojeni prema Izraelcima i s krajnjim su se prezirom odnosili prema njima (Ezek. 25:6).

⁶ Amonci su bili potomci Abrahamovog nećaka Lota, i to preko njegove mlađe kćeri (Post. 19:38). Njihov je jezik bio toliko sličan hebrejskom da ga je Božji narod vjerojatno mogao dobro razumjeti. Jehova je rekao Izraelcima da ne napadaju Amonce jer su u krvnom srodstvu s njima (Pnz. 2:19). No u danima sudaca Amonci su se udružili s moapskim kraljem Eglonom te su ugnjetavali Izraelce (Suci 3:12–15, 27–30). Kasnije, kad je Šaul postao kralj, Amonci su se zaratili s Izraelcima (1. Sam. 11:1–4). A u vrijeme kralja Jošafata ponovno su se udružili s Moapcima i napali Obećanu zemlju (2. Ljet. 20:1, 2).

7. Kako su se Moapci ophodili sa svojim rođacima Izraelcima?

⁷ Moapci su također bili Lotovi potomci, ali preko njegove starije kćeri (Post. 19:36, 37). Jehova je rekao Izraelcima da ne ratuju protiv Moabaca (Pnz. 2:9). Ali Moapci nisu svojim rođacima uzvratili na isti način. Kad su Izraelci pobjegli iz  Egipta, gdje su bili robovi, Moapci im nisu pomogli, nego su ih pokušali spriječiti da uđu u Obećanu zemlju. Moapski kralj Balak platio je Bileamu da prokune Izraelce, a Bileam je otkrio Balaku na koji način može navesti muškarce u izraelskom narodu da se upuste u nemoral i idolopoklonstvo (Broj. 22:1–8; 25:1–9; Otkr. 2:14). Moapci su svoje rođake Izraelce tlačili stoljećima, sve do Ezekijelovog vremena (2. Kralj. 24:1, 2).

8. Zašto je Jehova rekao da su Edomci i Izraelci braća, no kako su Edomci postupali s njima?

⁸ Edomci su bili potomci Jakovljevog brata blizanca Ezava. Budući da su Edomci i Izraelci bili u tako bliskom srodstvu, Jehova je za njih rekao da su braća (Pnz. 2:1–5; 23:7, 8). Unatoč tome Edomci su bili neprijatelji Izraelcima otkako su oni izašli iz Egipta pa sve do razorenja Jeruzalema 607. pr. n. e. (Broj. 20:14, 18; Ezek. 25:12). U vrijeme napada na Jeruzalem Edomci su se radovali patnji Izraelaca i bodrili su Babilonce da unište grad do temelja. Što je još gore, sprečavali su Izraelce da pobjegnu te su ih predavali u ruke njihovim neprijateljima (Psal. 137:7; Obad. 11, 14).

9, 10. (a) Što se dogodilo s Amoncima, Moapcima i Edomcima? (b) Navedi primjere koji pokazuju da nisu svi pripadnici tih naroda bili neprijateljski raspoloženi prema Izraelcima.

⁹ Jehova je te Izraelove bratske narode pozvao na odgovornost zato što su loše postupali s njegovim narodom. Rekao je: “Moapce ću zajedno s Amoncima predati ljudima s Istoka, i tako će se među narodima izgubiti svaki spomen na Amonce. Izvršit ću presudu u Moabu. I tada će morati priznati da sam ja Jehova” (Ezek. 25:10, 11). Ta su se proročanstva počela ispunjavati otprilike pet godina nakon pada Jeruzalema, kad su Babilonci osvojili Amon i Moab. A o Edomu je Jehova rekao: “Istrijebit ću iz njega ljude i stoku te ću ga pretvoriti u pustoš” (Ezek. 25:13). Amonci, Moapci i Edomci s vremenom su nestali s lica Zemlje, kao što je Jehova i prorekao (Jer. 9:25, 26; 48:42; 49:17, 18).

¹⁰ Međutim, nisu baš svi pripadnici tih naroda bili neprijateljski raspoloženi prema Božjem narodu. Naprimjer, Amonac Selek i Moabac Itma bili su među istaknutim ratnicima kralja Davida (1. Ljet. 11:26, 39, 46; 12:1). A Moapka Ruta vjerno je služila Jehovi (Ruta 1:4, 16, 17).

11. Koje pouke možemo izvući iz odnosa koji su Izraelci imali s Amoncima, Moapcima i Edomcima?

¹¹ Koje pouke možemo izvući iz odnosa koji su vladali između Izraelaca i spomenutih naroda? Kad su Izraelci prestali biti na oprezu i više se nisu čvrsto držali Božjeg zakona, među njih su se uvukli nečisti vjerski običaji tih naroda. Naprimjer, od Moabaca su preuzeli štovanje Baala peorskog, a od Amonaca štovanje Moleka (Broj. 25:1–3; 1. Kralj. 11:7). Nešto slično može se dogoditi i nama. Možda naši rođaci koji  nisu u istini vrše pritisak na nas da malo popustimo i da se ne držimo baš u svemu biblijskih načela. Oni možda ne razumiju zašto ne slavimo Uskrs, ne razmjenjujemo darove za Božić i ne sudjelujemo u drugim popularnim običajima i proslavama koji su povezani s krivim vjerskim učenjima. Čak i ako imaju najbolje namjere, oni nas zapravo pokušavaju navesti da, makar i na trenutak, pogazimo svoja uvjerenja. Izuzetno je važno da nikad ne popustimo pod takvim pritiskom. Kao što pokazuje povijest izraelskog naroda, ako bismo samo malo snizili svoja mjerila, mogli bismo ozbiljno narušiti svoj odnos s Jehovom.

12, 13. Kakvo bismo protivljenje mogli doživjeti? Što bi se moglo dogoditi ako ostanemo vjerni Jehovi?

¹² Što još možemo naučiti iz onoga što su Izraelci doživjeli od Amonaca, Moabaca i Edomaca? Možda nam se članovi obitelji koji nisu u istini jako protive. Isus je otvoreno rekao da će poruka koju propovijedamo ponekad “razdvojiti sina od njegovog oca, kćer od njene majke” (Mat. 10:35, 36). Jehova je zapovjedio Izraelcima da ne započinju sukobe s narodima s kojima su u krvnom srodstvu. Slično tome ni mi se ne želimo sukobljavati s članovima obitelji koji ne dijele naša vjerska uvjerenja. Ali ne bi nas smjelo iznenaditi ako do protivljenja ipak dođe (2. Tim. 3:12).

¹³ No čak i ako se naša rodbina ne protivi izravno tome što služimo Jehovi, ne smijemo dopustiti da oni utječu na naš život više od Jehove. Zašto je to važno? Zato što on zaslužuje da nam bude najvažniji u životu. (Pročitaj Mateja 10:37.) Osim toga, ako ostanemo vjerni Jehovi, možda će ga i neki naši rođaci početi štovati, kao što su to učinili Selek, Itma i Ruta (1. Tim. 4:16). Tada će i oni iskusiti kolika je radost služiti jedinom pravom Bogu i osjetiti njegovu ljubav i zaštitu.

14, 15. Kako su se Filistejci ophodili s Izraelcima?

¹⁴ Filistejci su se doselili s Krete u zemlju koju je Jehova kasnije obećao Abrahamu i njegovim potomcima. I Abraham i Izak bili su u doticaju s tim narodom (Post. 21:29–32; 26:1). Kad su Izraelci ušli u Obećanu zemlju, Filistejci su već bili moćan narod koji je imao impresivnu vojsku. Štovali su lažne bogove, primjerice Baal-Zebuba i Dagona (1. Sam. 5:1–4; 2. Kralj. 1:2, 3). I Izraelci su ponekad štovali te bogove (Suci 10:6).

¹⁵ Budući da su Izraelci bili nevjerni Jehovi, on je dopustio da ih Filistejci godinama žestoko tlače (Suci 10:7, 8; Ezek. 25:15). Nametali su im stroge zabrane * i mnoge su pobili  (1. Sam. 4:10). No kad bi se Izraelci pokajali i vratili Jehovi, on bi ih svaki put izbavio. Postavljao je ljude poput Samsona, Šaula i Davida da izbavljaju njegov narod (Suci 13:5, 24; 1. Sam. 9:15–17; 18:6, 7). Kao što je Ezekijel i prorekao, Filistejci su bili žestoko kažnjeni kad su Babilonci, a kasnije i Grci, osvojili njihovu zemlju (Ezek. 25:15–17).

16, 17. Što učimo iz načina na koji su se Filistejci ophodili s Izraelcima?

¹⁶ Što učimo iz načina na koji su se Filistejci ophodili s Izraelcima? U suvremeno doba Jehovinom su se narodu protivili neki od najmoćnijih naroda u povijesti. No za razliku od Izraelaca mi smo nepokolebljivi i potpuno odani Jehovi. Ipak, ponekad se čini da su neprijatelji pravog Boga nadmoćniji od njegovog naroda. Naprimjer, početkom 20. stoljeća vlasti u Sjedinjenim Državama pokušale su zaustaviti djelovanje Jehovinog naroda tako što su odgovornu braću osudile na dugogodišnje zatvorske kazne. U Drugom svjetskom ratu nacisti su u Njemačkoj pokušali istrijebiti Božji narod. Zatvorili su na tisuće naše braće, a nekoliko stotina su pogubili. Nakon rata vlasti u Sovjetskom Savezu desetljećima su sustavno progonile Jehovine svjedoke. Slali su ih u radne logore, a mnoge su prognali u Sibir.

¹⁷ Vlasti će, po svoj prilici, i dalje nametati zabrane u vezi s propovijedanjem te zatvarati Božje sluge, a neke od nas možda čak i pogubiti. Hoćemo li zato ustuknuti od straha? Hoćemo li izgubiti vjeru? Nipošto! Jehova će sačuvati svoj vjerni narod. (Pročitaj Mateja 10:28–31.) Već smo se osvjedočili da su mnoge moćne i tiranske vlasti nestale sa svjetske scene, dok Jehovin narod sve više raste. Uskoro će sve ljudske vlasti proći isto kao i Filistejci – morat će priznati da je Jehova pravi Bog, a zatim će zauvijek nestati.

18. Po čemu je Tir bio poznat?

¹⁸ Drevni grad Tir * izgradio je jedno od najvećih trgovačkih carstava starog svijeta. Tirci su trgovali s mnogim zemljama i narodima. Uspostavili su razgranatu mrežu trgovačkih puteva koji su vodili na istok i na zapad. Njihovi trgovački brodovi plovili su cijelim Sredozemnim morem, a kopneni putevi povezivali su Tir s udaljenim carstvima na istoku. Stoljećima su gomilali ogromno bogatstvo. Tirski trgovci postali su toliko bogati da su sebe smatrali moćnim poglavarima (Iza. 23:8).

19, 20. Po čemu su se Tirci razlikovali od Gibeonjana?

¹⁹ Za vrijeme Davidove i Salamunove vladavine Izraelci su bili u prijateljskim odnosima s Tircima. Oni su im slali građevni materijal i zanatlije koji su im pomagali pri gradnji Davidovog dvora, a kasnije i Salamunovog hrama (2. Ljet. 2:1, 3, 7–16). Tirci su surađivali s Izraelcima u vrijeme kad ih je Jehova blagoslivljao kao nikada prije (1. Kralj. 3:10–12; 10:4–9). Zamisli, na tisuće Tiraca imalo je priliku upoznati pravog Boga Jehovu i iz prve ruke vidjeti koje blagoslove dobivaju oni koji mu služe.

²⁰ Unatoč tome Tirci nisu ništa naučili od Izraelaca, nego su i dalje najveću važnost pridavali novcu i bogatstvu. Nisu se ugledali na stanovnike moćnog kanaanskog grada Gibeona. Naime, Gibeonjani su samo čuli za Jehovina velika djela i to im je bilo dovoljno da mu počnu služiti (Još. 9:2, 3, 22–10:2). Tirci su na kraju postali neprijatelji Božjeg naroda i čak su izraelske zarobljenike prodavali u ropstvo (Psal. 83:2, 7; Joel 3:4, 6; Amos 1:9).

21, 22. Što se dogodilo s Tirom i zašto?

²¹ Jehova je preko Ezekijela poručio Tiru: “Obračunat ću se s tobom, Tire, i podignut ću na tebe mnoge narode, kao  što more podiže valove. Oni će srušiti tirske zidine i razoriti njegove kule, a ja ću s njega pomesti svu zemlju i pretvoriti ga u golu stijenu” (Ezek. 26:1–5). Tirci su se uzdali u svoje bogatstvo. Ono im je ulijevalo osjećaj sigurnosti jednako kao i zidine visoke 46 metara koje su okruživale otočni dio grada. No bilo bi im bolje da su obratili pažnju na Salamunove otrežnjavajuće riječi: “Bogatstvo je bogatome utvrđeni grad i kao visok zid u njegovoj mašti” (Izr. 18:11).

²² Kad se Ezekijelovo proročanstvo o padu Tira ispunilo, Tirci su shvatili da je osjećaj sigurnosti koji su imali zbog svog velikog bogatstva i visokih zidina zapravo bio lažan. Kako se to proročanstvo ispunilo? Nakon što su Babilonci razorili Jeruzalem, napali su Tir. Kopneni dio grada osvojili su nakon 13 godina opsade (Ezek. 29:17, 18). A onda su 332. pr. n. e. došli Grci. Aleksandar Veliki ispunio je jedan naročito zanimljiv dio Ezekijelovog proročanstva. * Njegova vojska pokupila je ostatke kopnenog dijela grada – “kamenje, drvo i zemlju” – i bacila ih u more kako bi sagradila nasip do otočnog dijela grada (Ezek. 26:4, 12). Aleksandar je probio zidine i opljačkao grad. Nekoliko tisuća vojnika i građana izgubilo je život, a na tisuće njih bilo je prodano u ropstvo. Tirci su na vlastitoj koži naučili tko je Jehova i spoznali da veliko bogatstvo ne pruža trajnu zaštitu (Ezek. 27:33, 34).

23. Što možemo naučiti iz onoga što se dogodilo Tircima?

²³ Što možemo naučiti iz onoga što se dogodilo Tircima? Nikada nemojmo dopustiti da nas “zavodljivo bogatstvo” zaslijepi i da materijalne stvari u našim očima postanu poput “visokog zida” koji nas štiti (Mat. 13:22). Mi ne možemo “robovati i Bogu i bogatstvu”. (Pročitaj Mateja 6:24.) Samo oni koji cijelim srcem služe Jehovi mogu se osjećati istinski sigurnima i zaštićenima (Mat. 6:31–33; Ivan 10:27–29). Proročanstva o kraju ovog zlog svijeta ispunit će se do najmanjeg detalja, baš kao što su se ispunila i proročanstva o padu Tira. Kad današnji trgovački sustav koji je prožet pohlepom i sebičnošću bude uništen, svi koji se uzdaju u bogatstvo na vlastitoj će koži naučiti tko je Jehova.

24–26. (a) Zašto je Jehova za Egipat rekao da je poput “obične slamke”? (b) Kako je kralj Sidkija reagirao na Jehovinu poruku i što je bila posljedica toga?

²⁴ Još i prije Josipovog vremena pa sve dok Babilonci nisu napali Jeruzalem, Egipat je uvelike utjecao na zbivanja u području u kojem se nalazila Obećana zemlja. Zbog svoje duge povijesti Egipat je naizgled bio poput čvrstog dugovječnog stabla. No u usporedbi s Jehovom nije bio ništa čvršći od “obične slamke” (Ezek. 29:6).

 ²⁵ Kralj Sidkija, koji je okrenuo leđa Jehovi, nije na Egipat gledao njegovim očima. Jehova je preko proroka Jeremije zapovjedio Sidkiji da se pokori babilonskom kralju (Jer. 27:12). Sidkija se čak zakleo Jehovinim imenom da se neće pobuniti protiv Nebukadnezara. Ali poslije je zanemario Jehovinu zapovijed, prekršio zakletvu koju je dao Nebukadnezaru i zamolio Egipćane da mu pomognu u borbi protiv Babilonaca (2. Ljet. 36:13; Ezek. 17:12–20). Međutim, on i ostali Izraelci koji su se uzdali u vojnu moć Egipta sami su sebe upropastili (Ezek. 29:7). Iako je Egipat možda izgledao kao zastrašujuća morska neman, Jehova je rekao da će se obračunati s njim te mu, poput lovaca koji u Nilu hvataju krokodile, staviti “kuke u čeljusti” i potom ga uništiti. Jehova je to i učinio kad je poslao Babilonce da osvoje to drevno kraljevstvo (Ezek. 29:3, 4, 9–12, 19).

²⁶ A što se dogodilo s nevjernim kraljem Sidkijom? Budući da se taj zli vladar pobunio protiv Jehove, Ezekijel je prorekao da će on ostati bez krune i da će njegova vladavina neslavno završiti. No Ezekijelovo proročanstvo pružilo je i nadu (Ezek. 21:25–27). Jehova je preko njega prorekao da će doći kralj iz Davidove loze, “onaj tko po zakonu ima pravo” na prijestolje. U sljedećem poglavlju saznat ćemo tko je taj kralj.

27. Što možemo naučiti iz stava koji je Izrael imao prema Egiptu?

 ²⁷ Što možemo naučiti iz stava koji je Izrael imao prema Egiptu? Ni danas se Jehovini sluge ne smiju uzdati u političke sile i misliti da im one mogu pružiti trajnu sigurnost i zaštitu. Mi ne smijemo biti “dio svijeta” čak ni u svojim mislima (Ivan 15:19; Jak. 4:4). Političke sile mogu se doimati stabilno i čvrsto, ali ni one, poput starog Egipta, nisu ništa čvršće od “obične slamke”. Koliko je samo nerazumno uzdati se u smrtnog čovjeka umjesto u svemoćnog vladara čitavog svemira! (Pročitaj Psalam 146:3–6.)

28–30. Kako će narodi shvatiti tko je Jehova, a kako mi pokazujemo da poznajemo Jehovu?

²⁸ U Ezekijelovoj knjizi Jehova je o narodima nekoliko puta rekao: “Morat će priznati da sam ja Jehova” (Ezek. 25:17). Te su se riječi ispunile u drevno doba kad je Jehova izvršio presudu nad neprijateljima svog naroda. No one će se ispuniti i u naše vrijeme, i to u još većoj mjeri. Na koji način?

²⁹ I mi smo, kao i Božji narod u staro doba, okruženi ljudima koji misle da smo bespomoćni poput nezaštićene ovce (Ezek. 38:10–13). U 17. i 18. poglavlju ove knjige vidjet ćemo da će narodi krenuti u žestok sveopći napad na Božji narod. Kad to učine, shvatit će da postoji netko tko je neusporedivo moćniji od njih. Shvatit će tko je Jehova kad im u harmagedonskoj bici postane jasno da će ih on uništiti. Tada će morati priznati da je on vrhovni vladar svega što postoji (Otkr. 16:16; 19:17–21).

³⁰ A što će biti s nama? Nas će Jehova zaštititi i blagosloviti. Zašto će to učiniti? Zato što mi već danas pokazujemo da poznajemo Jehovu jer se uzdamo u njega, slušamo ga i štujemo ga cijelim srcem, što on s punim pravom i zaslužuje. (Pročitaj Ezekijela 28:26.)