Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

7. POGLAVLJE

Narodi će „morati da priznaju da sam ja Jehova“

Narodi će „morati da priznaju da sam ja Jehova“

JEZEKILJ 25:17

TEMA: Kako su na Izraelce uticali narodi koji su prezirali Jehovu

1, 2. (a) U kom smislu su Izraelci bili poput bespomoćne ovčice okružene vukovima? (Videti sliku na početku poglavlja.) (b) Šta se uvek iznova dešavalo sa izraelskim narodom i njihovim kraljevima?

 IZRAELCI su stotinama godina bili poput bespomoćne ovčice okružene čoporom vukova. Sa istoka su im pretili Amonci, Moavci i Edomci. Na zapadu su svoje uporište imali Filisteji, njihovi vekovni neprijatelji. Na severu je bio Tir, bogat i moćan centar tadašnjeg trgovačkog sveta. Južno od Izraela pružao se drevni Egipat, kojim je vladao faraon, na koga se gledalo kao na božanstvo.

2 Kada su se Izraelci oslanjali na Jehovu, on ih je štitio od njihovih neprijatelja. Međutim, uvek iznova se dešavalo da i narod i kraljevi potpadnu pod loš uticaj okolnih naroda. Jedan takav povodljivi vladar bio je kralj Ahav. On je vladao desetoplemenskim kraljevstvom Izraela u vreme kada je Josafat vladao Judom. Oženio se Jezaveljom, ćerkom sidonskog kralja koji je upravljao bogatim i razvijenim Tirom. Ta žena je fanatično širila kult Vala u Izraelu i veoma loše je uticala na Ahava. Pod Ahavovim uticajem prava religija se iskvarila kao nikada do tada (1. Kralj. 16:30-33; 18:4, 19).

3, 4. (a) Na koga je Jezekilj usmerio svoju pažnju? (b) Koja pitanja ćemo razmotriti?

3 Jehova je upozoravao svoj narod na to kakve će biti posledice neposlušnosti. A onda je njegovom strpljenju došao kraj (Jer. 21:7, 10; Jezek. 5:7-9). Vavilonska vojska je 609. pre n. e., skoro deset godina nakon poslednje invazije, po treći put krenula u pohod na Obećanu zemlju. Ovog puta će srušiti jerusalimske zidine i pogubiti sve koji su se bunili protiv Navuhodonosora. U jeku opsade, kada su užasni detalji Jezekiljevog proročanstva počeli da se ispunjavaju, prorok je usmerio pažnju na narode koji su živeli oko Obećane zemlje.

Narodi koji su prezirali Jehovu nisu izbegli posledice svojih postupaka

4 Jehova je otkrio Jezekilju da će se Judini neprijatelji radovati zbog uništenja Jerusalima i da će biti okrutni prema onima koji budu preživeli to uništenje. Ali narodi koji su prezirali Jehovu i koji su progonili ili iskvarili njegov narod, neće izbeći posledice svojih postupaka. Šta možemo naučiti iz toga kako su okolni narodi uticali na Izraelce i kako su se Izraelci postavili prema njima? I kako nam Jezekiljeva proročanstva o tim narodima ulivaju nadu?

Zluradi bratski narodi

5, 6. U kakvom su odnosu bili Amonci i Izraelci?

5 Amonci, Moavci i Edomci su u izvesnom smislu bili u srodstvu sa Izraelcima. Uprkos zajedničkom poreklu, ti narodi su dugi niz godina gajili zlobu i neprijateljstvo prema Božjem narodu (Jezek. 25:6).

6 Amonci su bili potomci Avrahamovog bratanca Lota preko njegove mlađe ćerke (Post. 19:38). Jezik im je bio toliko sličan hebrejskom da su se po svemu sudeći lako sporazumevali sa Izraelcima. Jehova je upravo zbog tih porodičnih veza rekao Izraelcima da ne napadaju Amonce (Pon. zak. 2:19). Međutim, u vreme sudija, Amonci su se pridružili moavskom kralju Eglonu u ratu protiv Izraelaca (Sud. 3:12-15, 27-30). Kasnije, kada je Saul postao kralj, Amonci su napali Izrael (1. Sam. 11:1-4). A u danima kralja Josafata, ponovo su udružili snage sa Moavcima u pohodu na Obećanu zemlju (2. Let. 20:1, 2).

7. Kako su se Moavci ophodili prema Izraelcima?

7 Moavci su takođe bili Lotovi potomci, ali preko njegove starije ćerke (Post. 19:36, 37). Jehova je rekao Izraelcima da ne ratuju protiv Moavaca (Pon. zak. 2:9). Ali Moavci im nisu uzvratili dobrotom. Umesto da pomognu Izraelcima kada su bežali iz Egipta, pokušali su da ih spreče da uđu u Obećanu zemlju. Moavski kralj Valak je unajmio Valama da prokune Izraelce, a Valam ga je savetovao kako da navede Izraelce na nemoral i idolopoklonstvo (Br. 22:1-8; 25:1-9; Otkr. 2:14). Moavci su vekovima ugnjetavali Izraelce, sve do Jezekiljevih dana (2. Kralj. 24:1, 2).

8. Zašto je Jehova rekao da su Edomci i Izraelci braća i kako su Edomci postupali?

8 Edomci su bili potomci Isava, Jakovljevog brata blizanca. Oni su bili u tako bliskom srodstvu sa Izraelcima da je Jehova rekao da su braća (Pon. zak. 2:1-5; 23:7, 8). Pa ipak, od kada su Izraelci izašli iz Egipta pa sve do uništenja Jerusalima 607. pre n. e., Edomci su bili njihovi neprijatelji (Br. 20:14, 18; Jezek. 25:12). U vreme uništenja Jerusalima, oni su se radovali propasti tog grada i podsticali Vavilonce da ga sravne sa zemljom. Povrh toga, neprijateljima su predavali Izraelce koji su pokušali da pobegnu (Ps. 137:7; Avd. 11, 14).

9, 10. (a) Šta se desilo sa Amoncima, Moavcima i Edomcima? (b) Koji primeri pokazuju da nisu svi pripadnici tih naroda mrzeli Izraelce?

9 Jehova je te narode pozvao na odgovornost zbog toga kako su se ponašali prema njegovom narodu. On je rekao: „Amonce ću predati ljudima sa Istoka, i Amonci se više neće pominjati među narodima.“ Još je rekao: „Izvršiću presudu u Moavu. Tada će morati da priznaju da sam ja Jehova“ (Jezek. 25:10, 11). Ta proročanstva su počela da se ispunjavaju otprilike pet godina nakon pada Jerusalima, kada su Vavilonci osvojili Amon i Moav. Što se tiče Edoma, Jehova je rekao: „Istrebiću iz njega ljude i stoku i pretvoriću ga u pustoš“ (Jezek. 25:13). Kao što je i prorečeno, Amonci, Moavci i Edomci su nestali kao narodi (Jer. 9:25, 26; 48:42; 49:17, 18).

10 Međutim, nisu svi pripadnici tih naroda mrzeli Božji narod. Na primer, Selek Amonac i Jetema Moavac bili su hrabri ratnici u vojsci kralja Davida (1. Let. 11:26, 39, 46; 12:1). A Moavka Ruta je bila jedna od žena koje su verno služile Jehovi (Ruta 1:4, 16, 17).

Čak bi i jedan pogrešan korak mogao dovesti do katastrofalnih posledica

11. Koje pouke možemo izvući iz toga kako su se Izraelci ophodili prema Amoncima, Moavcima i Edomcima?

11 Koje pouke možemo izvući iz toga kako su se Izraelci postavili prema tim narodima? Izraelci su postali neoprezni i postepeno su počeli da potpadaju pod njihov uticaj. Prihvatili su njihova verovanja i običaje i počeli da se klanjaju moavskom bogu Valu fegorskom i amonskom bogu Molohu (Br. 25:1-3; 1. Kralj. 11:7). Nešto slično se i nama može desiti. Možda bismo i mi mogli postati neoprezni i popustiti pod pritiskom članova porodice koji ne služe Jehovi. Na primer, možda ne razumeju zašto ne slavimo Uskrs i zašto ne razmenjujemo poklone za božićne i novogodišnje praznike niti se držimo nekih drugih običaja povezanih sa pogrešnim verovanjima. Možda iz najboljih namera žele da nas navedu da se barem nakratko odreknemo svojih stavova. Ali veoma je važno da nikada ne podlegnemo takvim pritiscima! Kao što pokazuje istorija drevnog Izraela, čak bi i jedan pogrešan korak mogao dovesti do katastrofalnih posledica.

12, 13. Sa kakvim se protivljenjem možemo suočiti, ali kakav može biti ishod ako ostanemo verni Jehovi?

12 Još nešto možemo naučiti što se tiče odnosa između Izraelaca s jedne strane i Amonaca, Moavaca i Edomaca s druge strane. Možda se suočavamo sa žestokim protivljenjem članova porodice koji ne dele naša verovanja. Isus je rekao da će u nekim situacijama poruka koju propovedamo razdvojiti „čoveka od njegovog oca i ćerku od njene majke“ (Mat. 10:35, 36). Jehova je rekao Izraelcima da ne započinju sukob sa bratskim narodima, tako da ni mi ne treba da se prepiremo sa članovima porodice koji ne služe Jehovi. Ali ne treba ni da se iznenadimo kada naiđemo na protivljenje (2. Tim. 3:12).

13 Čak i kada nam se članovi porodice ne protive direktno, ne smemo im dozvoliti da na naš život imaju veći uticaj od Jehove. Zašto je to važno? Zato što samo Jehova zaslužuje prvo mesto u našem srcu. (Pročitati Mateja 10:37.) Osim toga, ako ostanemo verni Jehovi, možda će neki članovi naše porodice početi da mu služe, kao što su to nekad učinili Selek, Jetema i Ruta (1. Tim. 4:16). Tada će i oni imati čast da služe jedinom pravom Bogu i da pod njegovim okriljem osete ljubav i sigurnost.

Jehovini neprijatelji će iskusiti njegov gnev

14, 15. Kako su se Filisteji ophodili prema Izraelcima?

14 Filisteji su prvobitno živeli na Kritu, a zatim su se naselili u Hananu, zemlji koju je Jehova kasnije obećao Avrahamu i njegovim potomcima. I Avraham i Isak su imali dodira sa nekim ljudima iz tog naroda (Post. 21:29-32; 26:1). U vreme kada su Izraelci ušli u Obećanu zemlju, Filisteji su bili moćan narod sa vojskom koja je ulivala strah. Klanjali su se lažnim bogovima, kao što su Val-Zevul i Dagon (1. Sam. 5:1-4; 2. Kralj. 1:2, 3). Izraelci su više puta izneverili Jehovu i služili tim bogovima (Sud. 10:6).

15 Pošto Izraelci nisu bili verni Jehovi, on je dozvolio da Filisteji dominiraju nad njima dugi niz godina (Sud. 10:7, 8; Jezek. 25:15). Otežavali su im život mnogim zabranama a i mnoge od njih su pobili (1. Sam. 4:10). Međutim, kad bi se Izraelci pokajali i vratili Jehovi, on bi ih izbavljao. Činio je to preko ljudi kao što su bili Samson, Saul i David (Sud. 13:5, 24; 1. Sam. 9:15-17; 18:6, 7). Kao što je Jezekilj prorekao, Filisteji su iskusili Jehovin gnev kada su Vavilonci, a kasnije i Grci osvojili njihovu zemlju (Jezek. 25:15-17).

16, 17. Koje pouke možemo izvući iz toga kako su se Filisteji ophodili prema Izraelcima?

16 Koje pouke možemo izvući iz toga kako su se Filisteji ophodili prema Izraelcima? Jehovin narod u savremeno doba našao se na meti nekih od najmoćnijih svetskih sila. Za razliku od Izraelaca u staro doba, mi smo ostali odani Jehovi. Pa ipak, ponekad se činilo da će neprijatelji Božjeg naroda ostvariti ono što su zamislili. Na primer, početkom 20. veka, vlasti u Sjedinjenim Državama pokušale su da zaustave Jehovin narod u propovedanju tako što su na višegodišnje kazne zatvora osudile one koji su imali velike odgovornosti u organizaciji. Za vreme Drugog svetskog rata, nacistička partija u Nemačkoj pokušala je da Božji narod zbriše sa lica zemlje. Hiljade Jehovinih svedoka odvedeno je u koncentracione logore, a nekoliko stotina je pogubljeno. Nakon tog rata, Sovjetski Savez je vodio dugogodišnju kampanju protiv Jehovinih svedoka, zbog čega su naša braća završavala u radnim logorima ili u izgnanstvu u Sibiru.

17 Vlasti i dalje mogu zabranjivati naše propovedanje, zatvarati braću, a neke čak i pogubiti. Da li ćemo se zbog toga uplašiti ili izgubiti veru? Nećemo! Jehova će sačuvati svoje verne sluge. (Pročitati Mateja 10:28-31.) Istorija svedoči o tome da su neke moćne, diktatorske vlasti nestale sa svetske scene, dok Jehovin narod i dalje napreduje. Uskoro će sve ljudske vlasti doživeti isto što i Filisteji – moraće da priznaju da je Jehova Vrhovni Vladar. Poput Filisteja, i one će nestati sa lica zemlje!

Veliko blago ih nije zaštitilo

18. Zašto je Tir bio uticajan grad?

18 Tir b je u drevno doba bio centar trgovačkog sveta. Tirske lađe su razgranatom mrežom plovnih puteva preko Sredozemnog mora stizale na zapad. Na istoku je Tir kopnenim putevima održavao trgovačke veze sa dalekim zemljama. Vekovima je gomilao bogatstvo koje je pristizalo iz svih tih krajeva. Njegovi trgovci su bili toliko bogati da su sebe smatrali knezovima (Is. 23:8).

19, 20. U čemu je bila razlika između stanovnika Tira i stanovnika Gavaona?

19 U vreme kralja Davida i Solomona, Izraelci su dosta sarađivali sa stanovnicima Tira, koji nisu samo obezbedili materijal za izgradnju Davidovog dvora i kasnije Solomonovog hrama već su poslali i zanatlije koje su učestvovale u radovima (2. Let. 2:1, 3, 7-16). U to vreme su Izraelci bili verni Jehovi i zato su napredovali (1. Kralj. 3:10-12; 10:4-9). Zbog toga su hiljade stanovnika Tira imale izuzetnu priliku da upoznaju Jehovu i mogli su iz prve ruke da vide koliko je dobro služiti njemu, jedinom pravom Bogu.

20 Međutim, stanovnici Tira su ostali usredsređeni isključivo na materijalne stvari. Nisu bili poput stanovnika značajnog hananskog grada Gavaona, koji su počeli da služe Jehovi samo zbog onoga što su čuli o njegovim velikim delima (Is. Nav. 9:2, 3, 22–10:2). U stvari, stanovnici Tira su postali neprijatelji Izraelaca i čak su neke od njih prodali u ropstvo (Ps. 83:2, 7; Joilo 3:4, 6; Am. 1:9).

Materijalne stvari nikada ne treba da smatramo zaštitom

21, 22. Šta se dogodilo sa Tirom i zašto?

21 Jehova je preko proroka Jezekilja tim neprijateljima svog naroda rekao: „Boriću se protiv tebe, Tire, i podići ću na tebe mnoge narode kao što more podiže svoje talase. Oni će srušiti tvoje zidine i razoriće tvoje kule, a ja ću počistiti tvoje ruševine i pretvoriću te u golu stenu“ (Jezek. 26:1-5). Stanovnici Tira su se uzdali u svoje bogatstvo, koje im je pružalo isti osećaj sigurnosti kao i zidine oko tog ostrvskog grada visoke 46 metara. Sigurno bi bilo bolje da su obratili pažnju na ono što je Solomon rekao: „Blago je za bogatog čoveka kao utvrđen grad i visok zid u njegovoj mašti“ (Posl. 18:11).

22 Kada su u ispunjenju Jezekiljevog proročanstva Vavilonci, a kasnije i Grci osvojili Tir, njegovi stanovnici su na svojoj koži osetili da je sigurnost koju su im pružali bogatstvo i gradske zidine bila samo plod njihove mašte. Nakon uništenja Jerusalima, Vavilonci su 13 godina držali Tir pod opsadom (Jezek. 29:17, 18). A onda je 332. pre n. e., Aleksandar Veliki ispunio jedan izuzetan detalj Jezekiljevog proročanstva. c Njegova vojska je iskoristila ruševine kopnenog dela Tira, pobacala kamenje i ostatke drvne građe u more i napravila nasip koji je spojio ostrvo sa kopnom (Jezek. 26:4, 12). Aleksandar Veliki je probio zidine ostrvskog dela grada, opljačkao ga, pobio hiljade vojnika i građana, a desetine hiljada prodao u ropstvo. Stanovnici Tira su bili prisiljeni da priznaju da je Jehova Vrhovni Vladar kada su na težak način shvatili da ih veliko bogatstvo nije moglo zaštititi (Jezek. 27:33, 34).

Iako je izgledao neosvojivo, Tir je bio uništen, baš kao što je Jezekilj prorekao (Videti 22. odlomak)

23. Koju pouku možemo izvući iz onoga što se dogodilo stanovnicima Tira?

23 Koju pouku možemo izvući iz onoga što se dogodilo stanovnicima Tira? Nikada ne smemo dozvoliti da nas „zavodljivo bogatstvo“ navede da se uzdamo u materijalne stvari i da ih smatramo zaštitom (Mat. 13:22). Ne možemo „robovati Bogu i bogatstvu“. (Pročitati Mateja 6:24.) Istinski su sigurni samo oni koji celim srcem služe Jehovi (Mat. 6:31-33; Jov. 10:27-29). Proročanstva o kraju ovog sveta ispuniće se do najsitnijih detalja, baš kao što su se ispunila proročanstva o Tiru. Kada Jehova bude uništio pohlepan i sebičan trgovački sistem ovog sveta, oni koji se uzdaju u bogatstvo biće prisiljeni da priznaju da je on Vrhovni Vladar.

Političke sile bile su poput „obične slamke“

24-26. (a) Zašto je Jehova za Egipat rekao da je poput obične slamke? (b) Kako se kralj Sedekija oglušio o ono što mu je Jehova rekao i kakve su bile posledice?

24 Još od vremena pre Josifa pa sve do vremena kada su Vavilonci ušli u Jerusalim, Egipat je imao značajan politički uticaj u oblasti Obećane zemlje. Možda je zbog svog vekovnog postojanja izgledao stabilno, poput starog drveta sa razgranatim korenjem. Ali u poređenju sa Jehovom bio je slab poput „obične slamke“ (Jezek. 29:6).

25 Kralj Sedekija, koji je okrenuo leđa Jehovi, nije to shvatio. Jehova je preko proroka Jeremije rekao Sedekiji da se podloži kralju Vavilona (Jer. 27:12). Sedekija se čak u Jehovino ime zavetovao da se neće buniti protiv Navuhodonosora. Ali onda se oglušio o ono što mu je Jehova rekao, prekršio je obećanje koje je dao Navuhodonosoru i tražio pomoć Egipta u borbi protiv Vavilonaca (2. Let. 36:13; Jezek. 17:12-20). Međutim, Izraelci koji su se oslonili na političku moć Egipta naneli su sebi veliku štetu (Jezek. 29:7). Egipat je možda delovao zastrašujuće poput morske nemani. Ali Jehova je rekao da će mu staviti kuke u čeljusti i izvući ga na kopno da bi ga uništio, kao što su to radili lovci koji su hvatali krokodile u Nilu. To je i učinio kada je poslao Vavilonce da pokore drevni Egipat (Jezek. 29:3, 4, 9-12, 19).

26 A šta je bilo sa Sedekijom? Budući da se taj zli poglavar pobunio protiv Jehove, Jezekilj je prorekao da će on ostati bez krune i vlasti. Ali u onome što je Jezekilj rekao bilo je i tračka nade (Jezek. 21:25-27). Jehova je preko njega prorekao da će na presto doći kralj iz Davidove kraljevske loze, to jest onaj koji na to ima „zakonsko pravo“. U sledećem poglavlju ove knjige videćemo ko je to bio.

27. Koju pouku možemo izvući iz toga što su se Izraelci oslonili na pomoć Egipta?

27 Koju pouku možemo izvući iz toga što su se Izraelci oslonili na pomoć Egipta? Jehovin narod u današnje vreme ne treba da se uzda u političke sile, smatrajući da će one doneti trajnu sigurnost. Čak ni u svojim mislima ne smemo biti „deo sveta“ (Jov. 15:19; Jak. 4:4). Možda politički sistem izgleda moćno, ali kao i drevni Egipat, on je slab poput obične slamke. Koliko bi samo bilo besmisleno polagati nade u smrtnog čoveka, a ne u svemoćnog Vladara čitavog svemira! (Pročitati Psalam 146:3-6.)

Čak ni u privatnosti svog doma ne smemo zauzimati strane u političkim pitanjima (Videti 27. odlomak)

Narodi će „morati da priznaju“ Jehovinu vrhovnu vlast

28-30. Kako će narodi „morati da priznaju“ Jehovinu vrhovnu vlast, a kako je mi već sada priznajemo?

28 Govoreći o narodima, Jehova nekoliko puta u knjizi proroka Jezekilja kaže: „Tada će morati da priznaju da sam ja Jehova“ (Jezek. 25:17). Te reči su se sasvim sigurno obistinile u drevno doba kada je Jehova izvršio presudu nad neprijateljima svog naroda. Ali one će imati veće ispunjenje u naše vreme. Kako?

29 Kao i Božji narod u staro doba, okruženi smo narodima koji smatraju da smo nezaštićeni poput bespomoćne ovčice (Jezek. 38:10-13). Kao što ćemo videti u 17. i 18. poglavlju ove knjige, narodi će uskoro pokrenuti žestok i sveopšti napad na Božji narod. Ali kada to budu učinili, saznaće šta je prava sila. Dok ih Jehova bude uništavao u Armagedonu, biće prisiljeni da priznaju da on ima vrhovnu vlast (Otkr. 16:16; 19:17-21).

30 S druge strane, mi ćemo imati njegovu zaštitu i blagoslov. Zašto? Zato što već sada priznajemo Jehovinu vrhovnu vlast time što se uzdamo u njega, slušamo ga i služimo samo njemu, što on s pravom i zaslužuje. (Pročitati Jezekilja 28:26.)

a Na primer, Filisteji nisu dozvolili da u izraelskoj zemlji bude kovača. Zato su Izraelci morali da idu kod Filisteja da bi naoštrili poljoprivredne alatke, a cena koju su za to morali da plate bila je u visini nekoliko dnevnica (1. Sam. 13:19-22).

b Tir je prvobitno sagrađen na stenovitom ostrvu nadomak obale, oko 50 kilometara severno od gore Karmil. Kasnije je na kopnu podignut drugi deo tog grada. Semitski naziv za taj grad, Sur, znači „stena“.

c Isaija, Jeremija, Joilo, Amos i Zaharija takođe su objavili proročanstva protiv Tira, koja su se ispunila do najsitnijih detalja (Is. 23:1-8; Jer. 25:15, 22, 27; Joilo 3:4; Am. 1:10; Zah. 9:3, 4).