Idi na sadržaj

Idi na kazalo

OKVIR 15A

Dvije sestre bludnice

Dvije sestre bludnice

U 23. poglavlju Ezekijela Bog oštro osuđuje svoj narod zbog nevjere. To je poglavlje u mnogočemu slično 16. poglavlju jer se i u njemu nalazi usporedba o bludnicama. Jeruzalem je opisan kao mlađa sestra, a Samarija kao starija. Oba poglavlja ističu da se mlađa sestra povela za starijom i počela činiti blud, ali ju je kasnije nadmašila svojom zloćom i bludničenjem. U 23. poglavlju Jehova je dvjema sestrama dao imena: Starija sestra, Samarija (prijestolnica desetoplemenskog izraelskog kraljevstva), dobila je ime Ohola. Mlađa sestra, Jeruzalem (prijestolnica Judinog kraljevstva), dobila je ime Oholiba * (Ezek. 23:1–4).

Postoje još neke sličnosti između ta dva poglavlja, a ovo su neke od najvažnijih: Te su bludnice u početku bile Jehovine žene, a zatim su ga iznevjerile. Osim toga, oba poglavlja pružaju nadu. Iako se u 23. poglavlju ideja o pomirenju ne spominje tako izravno kao u 16. poglavlju, u njemu se ipak daje razlog za nadu. Naime, Jehova je rekao: “Stat ću na kraj tvom odvratnom vladanju i tvom bludničenju” (Ezek. 16:16, 20, 21, 37, 38, 41, 42; 23:4, 11, 22, 23, 27, 37).

Predočavaju li te sestre crkve kršćanstva?

Nekada su naše publikacije objašnjavale da te dvije sestre, Ohola i Oholiba, predočavaju crkve kršćanstva, naročito katoličanstvo i protestantizam. Međutim, nakon što smo tu temu dodatno istražili i razmotrili pod molitvom, nametnula su se neka važna pitanja. Može li se za crkve kršćanstva reći da su ikada bile Jehovina žena? Je li Jehova ikada sklopio savez s njima? Naravno da nije. Lažno kršćanstvo nije niti postojalo kad je sklopljen “novi savez” s duhovnim Izraelom, čiji je posrednik bio Isus. Osim toga, ono nikad nije bilo dio tog duhovnog naroda koji čine pomazani kršćani (Jer. 31:31; Luka 22:20). Lažno kršćanstvo pojavilo se tek puno vremena nakon smrti apostola, u 4. stoljeću. Taj iskvareni otpadnički oblik kršćanstva sastojao se od “kukolja” (lažnih kršćana) iz Isusovog proročanstva o pšenici i kukolju (Mat. 13:24–30).

Postoji još jedna ključna razlika: Jehova je nevjernom Jeruzalemu i Samariji dao nadu da će im biti oprošteno (Ezek. 16:41, 42, 53–55). Daje li Biblija sličnu nadu i crkvama kršćanstva? Nipošto! Za njih nema nade kao ni za preostali dio Babilona Velikog.

Prema tome, Ohola i Oholiba ne predočavaju crkve kršćanstva. Međutim, izvještaj o njima pomaže nam shvatiti nešto vrlo važno. On otkriva kako Jehova gleda na one koji ocrnjuju njegovo sveto ime i obezvređuju njegova uzvišena mjerila. Lažno kršćanstvo snosi naročito veliku odgovornost jer njegove mnogobrojne crkve tvrde da zastupaju Boga o kojem govori Biblija. Što je još gore, one tvrde da je Jehovin voljeni Sin, Isus Krist, njihov vođa. No same opovrgavaju tu tvrdnju jer prikazuju Isusa kao dio Trojstva i krše njegovu jasnu zapovijed da kršćani ne smiju biti “dio svijeta” (Ivan 15:19). Budući da su ogrezle u idolopoklonstvo i da se stalno miješaju u politiku, itekako su dokazale da su dio Babilona Velikog, “velike bludnice” (Otkr. 17:1). Stoga će ih snaći ista kazna kao i preostali dio svjetskog carstva krive religije.

^ odl. 3 One nisu slučajno dobile ta imena. Ohola znači “njen šator [svetište]”, što je očito aluzija na činjenicu da su Izraelci uspostavili vlastita vjerska središta, umjesto da su štovali Jehovu u njegovom hramu u Jeruzalemu. S druge strane, Oholiba znači “moj je šator [svetište] u njoj”. To je očito aluzija na to da se Jehovin hram nalazio u Jeruzalemu.